5. uskrsna nedjelja C
ZAPOVIJED VAM NOVU DAJEM: LJUBITE JEDNI DRUGE! (Iv 13, 31 - 33a. 34 - 35)
Današnja misna čitanja opisuju nam Crkvu kao zajednicu Isusovih sljedbenika koji jedni druge podržavaju u vjeri i nastoje se ljubiti kao što Isus njih ljubi. Svijet bi trebao prepoznavati da smo Isusovi sljedbenici po tome što ljubimo jedni druge i sve ljude kao što Isus ljubi. Ponizno priznajemo da nismo u tome dosljedni i molimo snagu da sve više postajemo ono što bismo trebali biti.
Pavao i Barnaba su na prvom misijskom putovanju, a poticali su obraćenike na ustrajnost u vjeri i najavljivali teškoće koje će doći s progonima rimske države. Ni u jednom trenutku nisu odaziv pogana na vjeru pripisivali sebi. Svjesni su da je to Bog učinio, a da su oni samo služitelji riječi Božje i djelitelji Božjih otajstava. Redovito su, imenovanjem i postavljanjem starješina, vodili brigu o osnovanim kršćanskim zajednicama. Tako nas uče da su svi kršteni vjernici članovi Crkve, a njihova zajednica živi kad oni svjedoče svoju vjeru brigom za duhovni napredak ostalih vjerničkih zajednica i kad podržavaju misionare i starješine.
Knjiga Otkrivenja u vrijeme progona kršćanstva hrabri vjernike pogledom u nebeski Jeruzalem i ulijeva im snagu da izdrže u vjernosti uskrslom Kristu. Crkva na zemlji je početak otkupljenog čovječanstva, a konačno otkupljenje čovjeka je Božje djelo - dar Božji ljudima iz svih naroda, puka i jezika. Crkva na zemlji znak je Božje prisutnosti među ljudima po Kristovim zaslugama, ali je i znak nerazdvojivosti između Boga i ljudi koja će u potpunosti doći do izražaja u vječnosti.
Evanđelist Ivan donosi nam mali dio Isusova govora apostolima na posljednjoj večeri nakon što je izašao Juda, te završava velikosvećeničkom molitvom kojom Isus potvrđuje svoje sinovstvo moleći pred smrt i ispovijedajući da ga Otac i tada ljubi. Ivan je, opisujući Isusovo trogodišnje djelovanje, pokazivao da Isus vjeruje kako je njegovim dosadašnjim načinom djelovanja Bog proslavljen te zna i da će ga snaći nasilna smrt. Prihvaćanjem smrti izražava svoje povjerenje u Oca. Ovom smrću Bog će otvoriti izvor milosti za ljude, a Sina će uskrsnućem proslaviti tako da će biti u osobnom odnosu sa svakim vjernikom.
Isus nam svima daje novu zapovijed - da se ljubimo kao što je on nas ljubio. Novost Isusove zapovijedi, dopuna Starog zavjeta, je ta što Isus ljubav proglašava sažetkom svih zapovijedi i time sve ljude poziva da napreduju u svetosti – da svi ljube Boga i bližnjega. Isus ljubi pozivom na obraćenje. Često nam u suživotu s braćom i sestrama po vjeri trebaju strpljivost, razumijevanje i prihvaćanje drugačijih. Povedimo se Isusovim primjerom i u međuljudskim odnosima imajmo na umu Očevu proslavu po našim djelima! Tako ćemo s pravom moći pjevati današnju Zbornu molitvu – Bože, od Tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju: udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.
Današnja misna čitanja opisuju nam Crkvu kao zajednicu Isusovih sljedbenika koji jedni druge podržavaju u vjeri i nastoje se ljubiti kao što Isus njih ljubi. Svijet bi trebao prepoznavati da smo Isusovi sljedbenici po tome što ljubimo jedni druge i sve ljude kao što Isus ljubi. Ponizno priznajemo da nismo u tome dosljedni i molimo snagu da sve više postajemo ono što bismo trebali biti.
Pavao i Barnaba su na prvom misijskom putovanju, a poticali su obraćenike na ustrajnost u vjeri i najavljivali teškoće koje će doći s progonima rimske države. Ni u jednom trenutku nisu odaziv pogana na vjeru pripisivali sebi. Svjesni su da je to Bog učinio, a da su oni samo služitelji riječi Božje i djelitelji Božjih otajstava. Redovito su, imenovanjem i postavljanjem starješina, vodili brigu o osnovanim kršćanskim zajednicama. Tako nas uče da su svi kršteni vjernici članovi Crkve, a njihova zajednica živi kad oni svjedoče svoju vjeru brigom za duhovni napredak ostalih vjerničkih zajednica i kad podržavaju misionare i starješine.
Knjiga Otkrivenja u vrijeme progona kršćanstva hrabri vjernike pogledom u nebeski Jeruzalem i ulijeva im snagu da izdrže u vjernosti uskrslom Kristu. Crkva na zemlji je početak otkupljenog čovječanstva, a konačno otkupljenje čovjeka je Božje djelo - dar Božji ljudima iz svih naroda, puka i jezika. Crkva na zemlji znak je Božje prisutnosti među ljudima po Kristovim zaslugama, ali je i znak nerazdvojivosti između Boga i ljudi koja će u potpunosti doći do izražaja u vječnosti.
Evanđelist Ivan donosi nam mali dio Isusova govora apostolima na posljednjoj večeri nakon što je izašao Juda, te završava velikosvećeničkom molitvom kojom Isus potvrđuje svoje sinovstvo moleći pred smrt i ispovijedajući da ga Otac i tada ljubi. Ivan je, opisujući Isusovo trogodišnje djelovanje, pokazivao da Isus vjeruje kako je njegovim dosadašnjim načinom djelovanja Bog proslavljen te zna i da će ga snaći nasilna smrt. Prihvaćanjem smrti izražava svoje povjerenje u Oca. Ovom smrću Bog će otvoriti izvor milosti za ljude, a Sina će uskrsnućem proslaviti tako da će biti u osobnom odnosu sa svakim vjernikom.
Isus nam svima daje novu zapovijed - da se ljubimo kao što je on nas ljubio. Novost Isusove zapovijedi, dopuna Starog zavjeta, je ta što Isus ljubav proglašava sažetkom svih zapovijedi i time sve ljude poziva da napreduju u svetosti – da svi ljube Boga i bližnjega. Isus ljubi pozivom na obraćenje. Često nam u suživotu s braćom i sestrama po vjeri trebaju strpljivost, razumijevanje i prihvaćanje drugačijih. Povedimo se Isusovim primjerom i u međuljudskim odnosima imajmo na umu Očevu proslavu po našim djelima! Tako ćemo s pravom moći pjevati današnju Zbornu molitvu – Bože, od Tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju: udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.
Vladimir Cesar
