5. uskrsna nedjelja_A
USKRSLI KRIST JE NAŠ PUT, ISTINA I ŽIVOT
Članovi prve kršćanske zajednice uistinu su bili ljudi radosti i nade, povezane s nepokolebljivom vjerom u Krista uskrsloga, ali i uskrsnuće svako g čovjeka na novi život. Apostoli su posvetnim molitvama i polaganjem ruku po snazi Duha Svetoga izabrali i potvrdili nove poslužitelje/đakone u zajednici vjernika. Oni su vodili brigu o bolesnim i siromašnim članovima zajednice, svim potrebitima su pravedno raspoređivali dobivena materijalna dobra. Dakako, propovijedali su i Božju riječ – radosnu vijest.
Kad čujemo riječ nada okrećemo se budućnosti, očekujemo nešto lijepo i ugodno. Kao vjernici očekujemo vječna dobra koja nam je Bog obećao po Kristovoj žrtvi na križu i uskrsnuću od mrtvih. Petar nas danas poziva na vjernost Bogu i ustrajnost u hodu prema vječnosti. Potiče nas na vlastito svjedočenje i življenje prema Božjim zakonima te na usavršavanje u vjeri. Petar nam govori o uzvišenosti i odgovornosti kršćanskog vjerničkog poziva. Svi kršćani po sakramentu krštenja dobivaju udio u snazi Kristovoj, koji je čvrsti temelj svima i svemu. Stoga nas ohrabruje govoreći kako je čast vjerovati Kristu.
Isus prije odlaska ohrabruje, smiruje svoje apostole. Znao je da im još puno toga nije jasno pa se nije umarao u dodatnom tumačenju. Činjenica je da svaki čovjek pokušava pronaći svoj pravi put u život, traga za svojim ispunjenjem i srećom. Nesigurnost u tom traženju je zapravo i normalna. Zato im Isus govori neka tu sigurnost potraže u ljubavi prema njemu koja se očituje u vršenju njegovih zapovijedi iz vjere u Boga.
Mi vjernici Krista nasljedujemo, slušamo i slijedimo po snazi Duha Branitelja, kojega nam je poslao. On nas upućuje u svu istinu. Poučava nas i potiče na život u milosti. Ohrabruje nas da ćemo činiti mnoga dobra djela jer smo po krštenju pridruženi Kristu koji je Put, Istina i Život. Tako smo postali narod Božji, osposobljeni i zaduženi da Oca častimo, svjedočimo za njega i naviještamo ga braći i sestrama posredujući im darove Božje. U ovo vrijeme darivanja djece i mladih prigodom primanja sakramenta svete pričesti i potvrde, posvijestimo si vrijednost Božjih darova u odnosu na materijalne s kojima nerijetko pretjerujemo, a sve u znaku vječnosti.
Članovi prve kršćanske zajednice uistinu su bili ljudi radosti i nade, povezane s nepokolebljivom vjerom u Krista uskrsloga, ali i uskrsnuće svako g čovjeka na novi život. Apostoli su posvetnim molitvama i polaganjem ruku po snazi Duha Svetoga izabrali i potvrdili nove poslužitelje/đakone u zajednici vjernika. Oni su vodili brigu o bolesnim i siromašnim članovima zajednice, svim potrebitima su pravedno raspoređivali dobivena materijalna dobra. Dakako, propovijedali su i Božju riječ – radosnu vijest.
Kad čujemo riječ nada okrećemo se budućnosti, očekujemo nešto lijepo i ugodno. Kao vjernici očekujemo vječna dobra koja nam je Bog obećao po Kristovoj žrtvi na križu i uskrsnuću od mrtvih. Petar nas danas poziva na vjernost Bogu i ustrajnost u hodu prema vječnosti. Potiče nas na vlastito svjedočenje i življenje prema Božjim zakonima te na usavršavanje u vjeri. Petar nam govori o uzvišenosti i odgovornosti kršćanskog vjerničkog poziva. Svi kršćani po sakramentu krštenja dobivaju udio u snazi Kristovoj, koji je čvrsti temelj svima i svemu. Stoga nas ohrabruje govoreći kako je čast vjerovati Kristu.
Isus prije odlaska ohrabruje, smiruje svoje apostole. Znao je da im još puno toga nije jasno pa se nije umarao u dodatnom tumačenju. Činjenica je da svaki čovjek pokušava pronaći svoj pravi put u život, traga za svojim ispunjenjem i srećom. Nesigurnost u tom traženju je zapravo i normalna. Zato im Isus govori neka tu sigurnost potraže u ljubavi prema njemu koja se očituje u vršenju njegovih zapovijedi iz vjere u Boga.
Mi vjernici Krista nasljedujemo, slušamo i slijedimo po snazi Duha Branitelja, kojega nam je poslao. On nas upućuje u svu istinu. Poučava nas i potiče na život u milosti. Ohrabruje nas da ćemo činiti mnoga dobra djela jer smo po krštenju pridruženi Kristu koji je Put, Istina i Život. Tako smo postali narod Božji, osposobljeni i zaduženi da Oca častimo, svjedočimo za njega i naviještamo ga braći i sestrama posredujući im darove Božje. U ovo vrijeme darivanja djece i mladih prigodom primanja sakramenta svete pričesti i potvrde, posvijestimo si vrijednost Božjih darova u odnosu na materijalne s kojima nerijetko pretjerujemo, a sve u znaku vječnosti.
Vladimir Cesar
