6. nedjelja kroz godinu A
„Nema popuštanja“
Kao nit vodilja provlači se naslovna misao molitvom „Na križnom putu s bl. Alojzijem Stepincem“ koju je, mudro detektiravši današnje probleme, sastavio dugogodišnji lepoglavski župnik mons. Andrija Kišićek. Nenadmašivost u ljubavi, koju karakterizira odlučnost i nepopuštanje u nošenju križa, temelj je života o kojem i Isus govori u evanđelju nedjelje koju promatramo u svjetlu Stepinčeva i u znaku Svjetskoga dana braka.
Vrlo konkretne Isusove riječi upozoravaju nas na glavne čovjekove neprijatelje: požudu tijela, požudu očiju i oholost života. Što tim trima suradnicima zla omogućuje moć nad čovjekom, otkrivamo u zaključku ulomka: „Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.“
Radi se neprincipijelnosti, o kompromisima, kolebljivosti i popustljivosti, jednom riječju o neodlučnosti koja uzima maha pod krinkom slobode, ljudskih prava i aktualnih strujanja. Tamo gdje čovjek ne zauzme odlučan stav ili gdje se nastoji izmaknuti od žrtve i križa, bez čega nema sreće, ostaje praznina. Ta praznina pomalo oslobađa prostor naumima zla.
Ne samo u kontekstu braka, ali posebno u njemu kao stupu obitelji, jer ona je temelj i slika Crkve i društva, do izražaja dolazi sve veći pritisak na vrijednosti obiteljskoga života. U svijetu se toliko pripovijeda da je nemoguće vjerno živjeti zajedno da čak i one bezazlene šale o braku kao mraku postaju mrske. Posebno je bolno kako se bez poštovanja gleda na obitelji s više djece. Toliko se promoviraju neki drugi oblici života pod izlikom da je brak samo papir, a za ljubav ne trebaju papiri. Toliko mladih proba živjeti skupa, ide – ide, ne ide – ne ide, i nikome ništa. Ali brak nije ni proba ni papir ni mrak! Brak je sveti savez između žene i muža i Boga koji se nosi, ne samo kao prsten na ruci, nego kao zadnja kap vode na dlanu. Presuši li ona, nije „nikome ništa“, nego svima sve: i obitelji i Bogu.
On vam je, dragi supružnici, obećao vjernost, zato nemojte nikada izgubiti nadu da će okrenuti na dobro i ono što sada izgleda teško, pa i nemoguće. Ne dajte se, nego ustrajte u ohrabrujućem svjedočanstvu te stvarnosti, a ne iluzija o ljubavi.
Kaže anegdota da je mladić na kolodvoru promatrao starijeg gospodina koji čeka ženu. Kada je stigla, rekao joj je da mu je jako nedostajala, a gospođa odgovori da su joj ta dva dana bila duga kao vječnost. Mladić im je prišao upitavši koliko su već u braku. „Ravno 50 godina“, odgovori gospodin, a mladić prokomentira kako se nada da će njegova zaručnica i on takvi biti nakon 50 godina. Starac mu položi ruku na rame i reče: „Mladiću, ti se tome nemoj nadati. Ti donesi danas odluku.“
Odluka je duša nade, pamet vjere i srce ljubavi. Tu popuštanja nema!
vlč. Ivica Cujzek
Kao nit vodilja provlači se naslovna misao molitvom „Na križnom putu s bl. Alojzijem Stepincem“ koju je, mudro detektiravši današnje probleme, sastavio dugogodišnji lepoglavski župnik mons. Andrija Kišićek. Nenadmašivost u ljubavi, koju karakterizira odlučnost i nepopuštanje u nošenju križa, temelj je života o kojem i Isus govori u evanđelju nedjelje koju promatramo u svjetlu Stepinčeva i u znaku Svjetskoga dana braka.
Vrlo konkretne Isusove riječi upozoravaju nas na glavne čovjekove neprijatelje: požudu tijela, požudu očiju i oholost života. Što tim trima suradnicima zla omogućuje moć nad čovjekom, otkrivamo u zaključku ulomka: „Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.“
Radi se neprincipijelnosti, o kompromisima, kolebljivosti i popustljivosti, jednom riječju o neodlučnosti koja uzima maha pod krinkom slobode, ljudskih prava i aktualnih strujanja. Tamo gdje čovjek ne zauzme odlučan stav ili gdje se nastoji izmaknuti od žrtve i križa, bez čega nema sreće, ostaje praznina. Ta praznina pomalo oslobađa prostor naumima zla.
Ne samo u kontekstu braka, ali posebno u njemu kao stupu obitelji, jer ona je temelj i slika Crkve i društva, do izražaja dolazi sve veći pritisak na vrijednosti obiteljskoga života. U svijetu se toliko pripovijeda da je nemoguće vjerno živjeti zajedno da čak i one bezazlene šale o braku kao mraku postaju mrske. Posebno je bolno kako se bez poštovanja gleda na obitelji s više djece. Toliko se promoviraju neki drugi oblici života pod izlikom da je brak samo papir, a za ljubav ne trebaju papiri. Toliko mladih proba živjeti skupa, ide – ide, ne ide – ne ide, i nikome ništa. Ali brak nije ni proba ni papir ni mrak! Brak je sveti savez između žene i muža i Boga koji se nosi, ne samo kao prsten na ruci, nego kao zadnja kap vode na dlanu. Presuši li ona, nije „nikome ništa“, nego svima sve: i obitelji i Bogu.
On vam je, dragi supružnici, obećao vjernost, zato nemojte nikada izgubiti nadu da će okrenuti na dobro i ono što sada izgleda teško, pa i nemoguće. Ne dajte se, nego ustrajte u ohrabrujućem svjedočanstvu te stvarnosti, a ne iluzija o ljubavi.
Kaže anegdota da je mladić na kolodvoru promatrao starijeg gospodina koji čeka ženu. Kada je stigla, rekao joj je da mu je jako nedostajala, a gospođa odgovori da su joj ta dva dana bila duga kao vječnost. Mladić im je prišao upitavši koliko su već u braku. „Ravno 50 godina“, odgovori gospodin, a mladić prokomentira kako se nada da će njegova zaručnica i on takvi biti nakon 50 godina. Starac mu položi ruku na rame i reče: „Mladiću, ti se tome nemoj nadati. Ti donesi danas odluku.“
Odluka je duša nade, pamet vjere i srce ljubavi. Tu popuštanja nema!
vlč. Ivica Cujzek
