6. nedjelja kroz godinu A
Ljubavlju ispuniti Zakon
Promišljajući nad liturgijskim tekstovima 6. nedjelje kroz godinu postala sam svjesna kako je pitanje pravila i zakona oduvijek bilo kamen spoticanja. Danas ćemo u tom kontekstu govoriti o suvremenom čovjeku koji ne podnosi autoritet, o čovjeku kao jedinom mjerilu stvarnosti, neograničenoj slobodi pojedinca. Poljski sociolog Zygmunt Baumana govorit će o „tekućem, fluidnom društvu“ u kojem rastakanjem svega čvrstoga, stabilnoga i trajnoga, u život suvremenog čovjeka ulazi posvemašnja nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost.
I pred Isusa je stavljeno pitanje poštivanja starozavjetnih Zakona i Proroka, a on spremno odgovara: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ (Mt 5, 17) i malo dalje dodaje: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 20). Isus donosi ispunjenje starozavjetnog Zakona oživljujući njegov duh. U tom smislu istinski smisao Zakona je duhovno dobro čovjeka. Zakon je dan čovjeku kako bi se lakše snalazio, kako bi poštujući Zakon oblikovao svoje srce te upoznao i zavolio Boga koji mu se objavio. Isus pitanju legalističkog tumačenja i vršenja Zakona suprotstavlja izazov autentične ljubavi. Isus izaziva svakoga od nas da se zapitamo zašto nešto činimo ili ne činimo, koje su naše unutarnje motivacije i pokretači u našem odnosu prema Bogu i prema čovjeku.
I sam Isus kroz tri primjera objašnjava što znači ispunjenje Zakona, koja je novost Novozavjetnog zakona u odnosu na Stari zavjet, u odnosu na židovstvo. Spomenimo ovdje samo kako Isus govori o 5. Božjoj zapovjedi: „Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.' A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ (Mt 5, 21 – 22) Ne samo da Isus zabranjuje ubiti čovjeka nego nalaže da se prema svim ljudima odnosimo kao prema braći s kojima moramo graditi zajedništvo i mir.
Zato ćemo s pravom reći da je Isus sav starozavjetni Zakon sveo na dvije zapovijedi ljubavi. „A Isus mu reče: 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.'“ (Mt 22, 37 – 40) I Isus nije samo naučavao odnos ljubavi prema Bogu i čovjeku, njegova djela potvrđuju njegov nauk. A vrhunac ostvarenja novog Zakona koji On donosi prepoznajemo u vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća iz poslušnosti prema Ocu i ljubavi prema braći i sestrama.
Anita Treščec
Promišljajući nad liturgijskim tekstovima 6. nedjelje kroz godinu postala sam svjesna kako je pitanje pravila i zakona oduvijek bilo kamen spoticanja. Danas ćemo u tom kontekstu govoriti o suvremenom čovjeku koji ne podnosi autoritet, o čovjeku kao jedinom mjerilu stvarnosti, neograničenoj slobodi pojedinca. Poljski sociolog Zygmunt Baumana govorit će o „tekućem, fluidnom društvu“ u kojem rastakanjem svega čvrstoga, stabilnoga i trajnoga, u život suvremenog čovjeka ulazi posvemašnja nesigurnost, fragmentaciju i dezorijentiranost.
I pred Isusa je stavljeno pitanje poštivanja starozavjetnih Zakona i Proroka, a on spremno odgovara: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ (Mt 5, 17) i malo dalje dodaje: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 20). Isus donosi ispunjenje starozavjetnog Zakona oživljujući njegov duh. U tom smislu istinski smisao Zakona je duhovno dobro čovjeka. Zakon je dan čovjeku kako bi se lakše snalazio, kako bi poštujući Zakon oblikovao svoje srce te upoznao i zavolio Boga koji mu se objavio. Isus pitanju legalističkog tumačenja i vršenja Zakona suprotstavlja izazov autentične ljubavi. Isus izaziva svakoga od nas da se zapitamo zašto nešto činimo ili ne činimo, koje su naše unutarnje motivacije i pokretači u našem odnosu prema Bogu i prema čovjeku.
I sam Isus kroz tri primjera objašnjava što znači ispunjenje Zakona, koja je novost Novozavjetnog zakona u odnosu na Stari zavjet, u odnosu na židovstvo. Spomenimo ovdje samo kako Isus govori o 5. Božjoj zapovjedi: „Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.' A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ (Mt 5, 21 – 22) Ne samo da Isus zabranjuje ubiti čovjeka nego nalaže da se prema svim ljudima odnosimo kao prema braći s kojima moramo graditi zajedništvo i mir.
Zato ćemo s pravom reći da je Isus sav starozavjetni Zakon sveo na dvije zapovijedi ljubavi. „A Isus mu reče: 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.'“ (Mt 22, 37 – 40) I Isus nije samo naučavao odnos ljubavi prema Bogu i čovjeku, njegova djela potvrđuju njegov nauk. A vrhunac ostvarenja novog Zakona koji On donosi prepoznajemo u vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća iz poslušnosti prema Ocu i ljubavi prema braći i sestrama.
Anita Treščec
