6. uskrsna nedjelja
LJUBITE JEDNI DRUGE KAO ŠTO SAM JA VAS LJUBIO!
Ljubav o kojoj je Isus propovijedao i koju je živio nadilazi ljudska shvaćanja i često iznenađuje, ostvaruje neostvarivo, vraća izgubljeno, razveseljuje neutješne. Izvor i početak Kristove ljubavi je Otac nebeski. On nam daje ljubav, ljubi prvi – bez rezerve i bez primisli. Svoju ljubav prema čovjeku svjedoči poslanjem svoga Sina među ljude. Isus ostaje u Očevoj ljubavi trajno povezan s Njim u molitvi i vršenju Njegove volje. Isti je put i pred nama jer čuvanjem, vršenjem Očevih zapovijedi mi ostajemo u Isusovoj ljubavi – primamo je i dajemo drugima. Tako nas obuzimaju radost, zadovoljstvo i mir jer oni su plodovi Kristove ljubavi. Taj osjećaj potiče nas na djelovanje, poziva nas na nasljedovanje Krista, na propovijedanje njegove radosne vijesti o spasenju.
Neustrašivi propovjednik Kristove uskrsne radosti, prvi među jednakima, svakako je bio apostol Petar. Svojom privrženošću Kristovoj ljubavi i zauzetosti u propovijedanju i svjedočenju postao je poznat i tražen od onih koji su htjeli mijenjati svoj život. Bog ga je pripremao za veliki iskorak u naučavanju – od njega će tražiti propovijedanje među poganima, koje u konačnici rezultira krštenjem obraćenika. Činjenica je da je rimski satnik Kornelije tražio Boga. Svojim životom po savjesti već je i prije krštenja živio životom vjernika. Molio je i dobio milost Božju. Duboko je poštivao apostolsku službu, u poniznosti iskazujući Petru svoju naklonost. Petar pak potaknut Duhom Svetim nadilazi dotadašnju praksu propovijedanja samo Židovima. Shvatio je općenitost Isusovog spasenja i tu činjenicu radosno naviješta Korneliju i njegovim članovima obitelji. Tako je dokinuo stvorene razlike među ljudima, uklonio je zapreke koje su ljude udaljavale. Nošen Kristovom ljubavlju, u otvorenosti srca, Petar primljenu ljubav nesebično daje drugima, širi je među sve ljude dobre volje.
Apostol Ivan u odlomku današnje poslanice čak osam puta spominje riječ ljubav. Njezin je početak u Bogu Stvoritelju. U svojoj ljubavi darovao nam je svojega Sina kako bismo zadobili vječni život. Zadivljujuća je činjenica da nam to dobiveno bogatstvo radosti i sreće nije dano jer smo to zaslužili svojim djelima, nego nam je darovano iz neizmjerne ljubavi Očeve prema svakome od nas. Bog prvi čini korake i ljubi nas, daje nam primjer i poticaje. Mi možemo uzvratiti na tu Njegovu ljubav tako da ljubimo jedni druge. Naravno, možemo je i zanijekati, odbaciti svojim nedoličnim životom.
Nastavljajući misli prošle nedjelje koje nam govore da ostajemo povezani s Kristom u ljubavi. Kao takvi postajemo prijatelji a ne sluge Kristove. A tko ne bi svoje prijatelje želio dovesti Izvoru radosti? Uz poticaje i pozive po zapovijedima koje nam Bog daje kao smjernice i putokaz, a ne kao teret i obavezu, doživljavamo ljubav koja nas poziva na život za druge. Uzor nam je u Isusu koji nije imao granicu – ljubio nas je do kraja, život je dao za vjernost Ocu dokazujući ljubav prema čovjeku. Ne prepušta nas slučaju, ne ostavlja nas same. Obećaje da će nam Otac dati sve što zatražimo u Isusovo ime – samo trebamo ljubiti jedni druge. Pitajmo se i mi danas je li vidljiva ta uskrsna radost na našim licima, koju obnavljamo na liturgijskim slavljima, dajemo li tu ljubav, raste li u nama spoznaja da smo spašeni?
Ljubav o kojoj je Isus propovijedao i koju je živio nadilazi ljudska shvaćanja i često iznenađuje, ostvaruje neostvarivo, vraća izgubljeno, razveseljuje neutješne. Izvor i početak Kristove ljubavi je Otac nebeski. On nam daje ljubav, ljubi prvi – bez rezerve i bez primisli. Svoju ljubav prema čovjeku svjedoči poslanjem svoga Sina među ljude. Isus ostaje u Očevoj ljubavi trajno povezan s Njim u molitvi i vršenju Njegove volje. Isti je put i pred nama jer čuvanjem, vršenjem Očevih zapovijedi mi ostajemo u Isusovoj ljubavi – primamo je i dajemo drugima. Tako nas obuzimaju radost, zadovoljstvo i mir jer oni su plodovi Kristove ljubavi. Taj osjećaj potiče nas na djelovanje, poziva nas na nasljedovanje Krista, na propovijedanje njegove radosne vijesti o spasenju.
Neustrašivi propovjednik Kristove uskrsne radosti, prvi među jednakima, svakako je bio apostol Petar. Svojom privrženošću Kristovoj ljubavi i zauzetosti u propovijedanju i svjedočenju postao je poznat i tražen od onih koji su htjeli mijenjati svoj život. Bog ga je pripremao za veliki iskorak u naučavanju – od njega će tražiti propovijedanje među poganima, koje u konačnici rezultira krštenjem obraćenika. Činjenica je da je rimski satnik Kornelije tražio Boga. Svojim životom po savjesti već je i prije krštenja živio životom vjernika. Molio je i dobio milost Božju. Duboko je poštivao apostolsku službu, u poniznosti iskazujući Petru svoju naklonost. Petar pak potaknut Duhom Svetim nadilazi dotadašnju praksu propovijedanja samo Židovima. Shvatio je općenitost Isusovog spasenja i tu činjenicu radosno naviješta Korneliju i njegovim članovima obitelji. Tako je dokinuo stvorene razlike među ljudima, uklonio je zapreke koje su ljude udaljavale. Nošen Kristovom ljubavlju, u otvorenosti srca, Petar primljenu ljubav nesebično daje drugima, širi je među sve ljude dobre volje.
Apostol Ivan u odlomku današnje poslanice čak osam puta spominje riječ ljubav. Njezin je početak u Bogu Stvoritelju. U svojoj ljubavi darovao nam je svojega Sina kako bismo zadobili vječni život. Zadivljujuća je činjenica da nam to dobiveno bogatstvo radosti i sreće nije dano jer smo to zaslužili svojim djelima, nego nam je darovano iz neizmjerne ljubavi Očeve prema svakome od nas. Bog prvi čini korake i ljubi nas, daje nam primjer i poticaje. Mi možemo uzvratiti na tu Njegovu ljubav tako da ljubimo jedni druge. Naravno, možemo je i zanijekati, odbaciti svojim nedoličnim životom.
Nastavljajući misli prošle nedjelje koje nam govore da ostajemo povezani s Kristom u ljubavi. Kao takvi postajemo prijatelji a ne sluge Kristove. A tko ne bi svoje prijatelje želio dovesti Izvoru radosti? Uz poticaje i pozive po zapovijedima koje nam Bog daje kao smjernice i putokaz, a ne kao teret i obavezu, doživljavamo ljubav koja nas poziva na život za druge. Uzor nam je u Isusu koji nije imao granicu – ljubio nas je do kraja, život je dao za vjernost Ocu dokazujući ljubav prema čovjeku. Ne prepušta nas slučaju, ne ostavlja nas same. Obećaje da će nam Otac dati sve što zatražimo u Isusovo ime – samo trebamo ljubiti jedni druge. Pitajmo se i mi danas je li vidljiva ta uskrsna radost na našim licima, koju obnavljamo na liturgijskim slavljima, dajemo li tu ljubav, raste li u nama spoznaja da smo spašeni?
Vlado Cesar
