7. nedjelja kroz godinu C
PRAŠTAJTE I OPROSTIT ĆE VAM SE (Lk 6, 27- 38)
Liturgijska nas čitanja ove nedjelje žele poučiti kako se ljubav i djelotvornost u našim djelima prema ljudima trebaju preklapati, zapravo ih u svojem životu trebamo izjednačiti. Takva ljubav je nešto konkretno - pomaganje bližnjega. Zato i ljubav prema neprijatelju nije neki teoretski osjećaj prema kojemu protivniku ne bismo željeli nanijeti nikakvo zlo niti bismo prvi počeli nešto protiv njega. To je zapravo ljubav koja se sastoji od konkretnih čina milosrđa i pomoći osobama koje su nam, po našem uvjerenju, nanijele neko zlo.
Tako u prvom čitanju imamo Davidov plemeniti postupak prema Šaulu koji ga progoni. Poštedio ga je nadajući se da će Bog njemu u kasnijem životu iskazati milosrđe. Priznavao je da Božju dobrotu treba i zato je nastojao tu dobrotu vjernički odražavati u svojim postupcima prema ljudima. Time je David u današnjoj liturgiji slika novozavjetnih vjernika, koje Isus poučava riječima: "Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se!" Kršćanstvo je religija ljubavi ne samo prema bližnjima nego i prema protivnicima. To je Isus predložio u vremenu kad se smatralo slabošću blago postupanje prema zarobljenicima i pobijeđenima. Neka nam Gospodin Isus dadne snagu da ga slijedimo ne samo u praštanju nego i u aktivnoj ljubavi prema protivnicima.
Apsotol Pavao nastavlja svoju pouke o uskrsnuću tijela. Govoreći o židovskoj teologiji koja je smatrala da će završetak svijeta biti sličan početku i pridavala važnu ulogu Adamu kao prvom čovjeku, koji je na sve ljude prenio svoju ljudsku narav. Pavao predstavlja uskrslog Krista kao novog Adama koji obnovlja čovječanstvo. Ono što su u prvom Adamu ljudi izgubili, u novom Adamu dobivaju još obilnije, svim ljudima on će pokloniti novi život. Tko je u ime Isusa Krista kršten i umire s vjerom u njega, snagom sličnosti s novim Adamom, ustat će na novi život.
Doživjevši progone od Židova i pogana, Lukini povijesni čitaoci bili su u napasti skrivati svoje kršćanstvo, kako bi ih ljudi puštali na miru. Grešno dodvoravanje ljudima bilo bi odustajanje od učeništva, vladanje poput lažnih proroka. Valja ustrajati u javnom svjedočenju učeničkog pristajanja uz Isusa, makar to ljude pretvaralo u neprijatelje koji poduzimaju konkretne akcije protiv kršćana. Neprijatelje trebamo ljubiti, dobro činiti onima koji nas mrze, blagoslivljati one koji nas proklinju, moliti za one koji nas zlostavljaju. Isus osuđuje svako nasilje. Kao što Gospodin Isus ne vjeruje u promjenu na bolje pomoću nasilja nego traži promjenu srca, tako trebaju svjedočiti i njegovi učenici. Ipak, kao što je sam Isus na suđenju protestirao protiv nepravde, smijemo i mi dati do znanja da nam se nanosi nepravda koja je protiv našeg ljudskog dostojanstva.
Nije dosta dobro govoriti nego valja činiti dobro. Tko tako postupa, nasljeđuje Boga koji je dobrostiv i milosrdan prema svima – jer trebamo praštati kako bismo na dar dobili Božje oproštenje. Želeći Božje milosrđe i oproštenje za sebe, mi iskazujemo milosrđe i opraštamo ljudima. Vjerujući da nam je opraštenje i milosrđe ono potrebno i dostupno, mi nastojimo ljubiti protivnike u konkretnim djelima ljudske pažnje i pomaganja.
Liturgijska nas čitanja ove nedjelje žele poučiti kako se ljubav i djelotvornost u našim djelima prema ljudima trebaju preklapati, zapravo ih u svojem životu trebamo izjednačiti. Takva ljubav je nešto konkretno - pomaganje bližnjega. Zato i ljubav prema neprijatelju nije neki teoretski osjećaj prema kojemu protivniku ne bismo željeli nanijeti nikakvo zlo niti bismo prvi počeli nešto protiv njega. To je zapravo ljubav koja se sastoji od konkretnih čina milosrđa i pomoći osobama koje su nam, po našem uvjerenju, nanijele neko zlo.
Tako u prvom čitanju imamo Davidov plemeniti postupak prema Šaulu koji ga progoni. Poštedio ga je nadajući se da će Bog njemu u kasnijem životu iskazati milosrđe. Priznavao je da Božju dobrotu treba i zato je nastojao tu dobrotu vjernički odražavati u svojim postupcima prema ljudima. Time je David u današnjoj liturgiji slika novozavjetnih vjernika, koje Isus poučava riječima: "Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se!" Kršćanstvo je religija ljubavi ne samo prema bližnjima nego i prema protivnicima. To je Isus predložio u vremenu kad se smatralo slabošću blago postupanje prema zarobljenicima i pobijeđenima. Neka nam Gospodin Isus dadne snagu da ga slijedimo ne samo u praštanju nego i u aktivnoj ljubavi prema protivnicima.
Apsotol Pavao nastavlja svoju pouke o uskrsnuću tijela. Govoreći o židovskoj teologiji koja je smatrala da će završetak svijeta biti sličan početku i pridavala važnu ulogu Adamu kao prvom čovjeku, koji je na sve ljude prenio svoju ljudsku narav. Pavao predstavlja uskrslog Krista kao novog Adama koji obnovlja čovječanstvo. Ono što su u prvom Adamu ljudi izgubili, u novom Adamu dobivaju još obilnije, svim ljudima on će pokloniti novi život. Tko je u ime Isusa Krista kršten i umire s vjerom u njega, snagom sličnosti s novim Adamom, ustat će na novi život.
Doživjevši progone od Židova i pogana, Lukini povijesni čitaoci bili su u napasti skrivati svoje kršćanstvo, kako bi ih ljudi puštali na miru. Grešno dodvoravanje ljudima bilo bi odustajanje od učeništva, vladanje poput lažnih proroka. Valja ustrajati u javnom svjedočenju učeničkog pristajanja uz Isusa, makar to ljude pretvaralo u neprijatelje koji poduzimaju konkretne akcije protiv kršćana. Neprijatelje trebamo ljubiti, dobro činiti onima koji nas mrze, blagoslivljati one koji nas proklinju, moliti za one koji nas zlostavljaju. Isus osuđuje svako nasilje. Kao što Gospodin Isus ne vjeruje u promjenu na bolje pomoću nasilja nego traži promjenu srca, tako trebaju svjedočiti i njegovi učenici. Ipak, kao što je sam Isus na suđenju protestirao protiv nepravde, smijemo i mi dati do znanja da nam se nanosi nepravda koja je protiv našeg ljudskog dostojanstva.
Nije dosta dobro govoriti nego valja činiti dobro. Tko tako postupa, nasljeđuje Boga koji je dobrostiv i milosrdan prema svima – jer trebamo praštati kako bismo na dar dobili Božje oproštenje. Želeći Božje milosrđe i oproštenje za sebe, mi iskazujemo milosrđe i opraštamo ljudima. Vjerujući da nam je opraštenje i milosrđe ono potrebno i dostupno, mi nastojimo ljubiti protivnike u konkretnim djelima ljudske pažnje i pomaganja.
Vladimir Cesar
