7. uskrsna nedjelja
Ljubav na drugačiji pogled
U jednoj anegdoti Sokrata su pitali zna li neki recept protiv ljubavi na prvi pogled. Šaljivo je filozof odgovorio: „Znam! Dotičnu osobu treba pomno pogledati i drugi put.“
Čudesan je ljudski pogled. Ne samo zbog nevjerojatne količine ljepote, spoznaja, emocija i ostalih stvarnosti koje može primiti i pružiti, nego jer su ljudski pogledi na svijet toliko različiti koliko ljudi na svijetu ima. Među milijardama ne postoje dva ista lica ni dvije iste ličnosti. Jeste li se pitali kako je moguće da jedna mrvica u svemiru bude toliko različita od svih drugih mrvica? Pogotovo kada se radi o bližnjima koje volimo. Kako je tek onda čudesan Bog koji je takve jedinstvene i izuzetne ljude zamislio i stvorio?! I beskrajno zavolio. Jednom prilikom rekao je papa Franjo: „Bog je zaljubljen u nas.“ Iako nas pomno gleda, Bog je svejedno u nas zaljubljen! Takav je njegov pogled na svijet.
Ljudskim pogledima, u svoj njihovoj različitosti i originalnosti, jedno je zajedničko: svi tragaju za ljubavlju i poštovanjem, za ljepotom, smislom, pravdom, mirom, srećom... jednom riječju, bili toga svjesni ili ne, svi ljudi tragaju za Bogom.
Ne kaže se bez razloga da su oči prozori duše. Duša kroz njih traži svoje mjesto pod nebom. Isto je to za svoje prijatelje tražio i Gospodin. U evanđelju sedme vazmene nedjelje slušamo kako, prije nego što izgovori molitvu za nas koji smo u svijetu, „Isus podiže oči k nebu“. Za one koje mu je Otac dao, molio je život vječni. Obično mislimo da vječni život dolazi nakon ovozemaljskoga, nakon smrti, no Isus kaže: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“
Prema tome, vječni život, cilj traganja i mjesto ispunjenja ljudskih čežnji, ne počinje negdje u nepoznatoj budućnosti, na kraju života, nego na kraju čovjekovih lutanja, onih zbog kojih mu i njegovi bližnji znaju reći da ga više ne prepoznaju. Vječni život počinje kada se duša kroz svoje „prozore“ prestane zaljubljivati na prvi pogled u uzaludnosti i prolaznosti ovoga svijeta te pogleda na drugačiji način.
Kakav je to način na koji se upoznaje Bog, pokazao nam je Isus. Njegov molitveni pogled uperen je u nebo, a u njemu svoje mjesto imaju sve one „mrvice“ za koje moli, koje voli, s kojima dijeli svoju čežnju za zajedništvom u vječnosti. Tu je onaj siromah kojega nitko ne doživljava, onaj odbačeni gubavac, onaj grešnik koji se stidi, onaj bolesnik koji gubi nadu, onaj slijepac koji ne vidi smisla, onaj prevareni, poniženi, uplašeni... tu smo i ti i ja sa svojim bolima, slabostima i manama.
Na prvi pogled, nisu to ljudi u koje bi se netko zaljubio, ali na drugi pogled, u tom se Isusovu društvu čovjek zaljubljuje u Boga.
vlč. Ivica Cujzek
U jednoj anegdoti Sokrata su pitali zna li neki recept protiv ljubavi na prvi pogled. Šaljivo je filozof odgovorio: „Znam! Dotičnu osobu treba pomno pogledati i drugi put.“
Čudesan je ljudski pogled. Ne samo zbog nevjerojatne količine ljepote, spoznaja, emocija i ostalih stvarnosti koje može primiti i pružiti, nego jer su ljudski pogledi na svijet toliko različiti koliko ljudi na svijetu ima. Među milijardama ne postoje dva ista lica ni dvije iste ličnosti. Jeste li se pitali kako je moguće da jedna mrvica u svemiru bude toliko različita od svih drugih mrvica? Pogotovo kada se radi o bližnjima koje volimo. Kako je tek onda čudesan Bog koji je takve jedinstvene i izuzetne ljude zamislio i stvorio?! I beskrajno zavolio. Jednom prilikom rekao je papa Franjo: „Bog je zaljubljen u nas.“ Iako nas pomno gleda, Bog je svejedno u nas zaljubljen! Takav je njegov pogled na svijet.
Ljudskim pogledima, u svoj njihovoj različitosti i originalnosti, jedno je zajedničko: svi tragaju za ljubavlju i poštovanjem, za ljepotom, smislom, pravdom, mirom, srećom... jednom riječju, bili toga svjesni ili ne, svi ljudi tragaju za Bogom.
Ne kaže se bez razloga da su oči prozori duše. Duša kroz njih traži svoje mjesto pod nebom. Isto je to za svoje prijatelje tražio i Gospodin. U evanđelju sedme vazmene nedjelje slušamo kako, prije nego što izgovori molitvu za nas koji smo u svijetu, „Isus podiže oči k nebu“. Za one koje mu je Otac dao, molio je život vječni. Obično mislimo da vječni život dolazi nakon ovozemaljskoga, nakon smrti, no Isus kaže: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“
Prema tome, vječni život, cilj traganja i mjesto ispunjenja ljudskih čežnji, ne počinje negdje u nepoznatoj budućnosti, na kraju života, nego na kraju čovjekovih lutanja, onih zbog kojih mu i njegovi bližnji znaju reći da ga više ne prepoznaju. Vječni život počinje kada se duša kroz svoje „prozore“ prestane zaljubljivati na prvi pogled u uzaludnosti i prolaznosti ovoga svijeta te pogleda na drugačiji način.
Kakav je to način na koji se upoznaje Bog, pokazao nam je Isus. Njegov molitveni pogled uperen je u nebo, a u njemu svoje mjesto imaju sve one „mrvice“ za koje moli, koje voli, s kojima dijeli svoju čežnju za zajedništvom u vječnosti. Tu je onaj siromah kojega nitko ne doživljava, onaj odbačeni gubavac, onaj grešnik koji se stidi, onaj bolesnik koji gubi nadu, onaj slijepac koji ne vidi smisla, onaj prevareni, poniženi, uplašeni... tu smo i ti i ja sa svojim bolima, slabostima i manama.
Na prvi pogled, nisu to ljudi u koje bi se netko zaljubio, ali na drugi pogled, u tom se Isusovu društvu čovjek zaljubljuje u Boga.
vlč. Ivica Cujzek
