9. nedjelja kroz godinu_B
DAN GOSPODNJI JE RADI DOBRA ČOVJEKA! (MK 2, 23 - 28)
Današnja nam nedjelja daje na razmišljanje koliko smo spremni prihvatiti Isusove riječi da je dan Gospodnji stvoren poradi čovjeka, a ne čovjek radi dana Gospodnjeg. Ove je riječi izgovorio izazvan farizejskim prigovaranjem njegovim učenicima kad su jedne subote prolazeći poljem trgali zrelo klasje i pripremali za jelo. Odredba o subotnjem počinku trebala je ljudima olakšavati povratak Bogu u tjednom ritmu rada, a farizejskim tumačenjem postala je nesnošljivo ropstvo za ljude. Isus kao gospodar dana Gospodnjeg potiče ljude da Boga štuju u blagdanskom bogoslužju, da se raduju Bogu koji nas spašava i koji je naklonjen čovjeku te da više pažnje posvećujemo ukućanima i bližnjima koji su bolesni, žalosni, potrebni naše prisutnosti i pomoći. Isus time očituje da se Bog raduje čovjeku te da mu daje svoje zapovijedi kao pomoć u humanijem životu, da bi više bio čovjek u odnosu na svoga Boga, na samoga sebe i na braću i sestre u vjeri.
Peto poglavlje Ponovljenog zakona donosi objašnjenja Božjih zapovijedi, a danas naglašava važnost treće. Tako govori da obdržavati dan subotni kako je naredio Gospodin Bog potiče na sjećanje kako Božjeg stvaranja u šest dana tako i Božjeg počinka sedmog dana. Svetkovati dan počinka znači toga dana prihvaćati i produbljivati ovisnost o Bogu slušanjem riječi Božje, pjesmama i molitvama na svetom sastanku zajednice. Subotni počinak nije prvenstveno odustajanje od redovnih tjednih poslova nego trganje iz svagdanjih radnih obaveza i bavljenje Božjom objavom, posvećivanjem sebe i obitelji Gospodinu Bogu. Mi kršćani slavimo prvi dan u tjednu kao dan Gospodnji zato što se Isus toga dana pokazao živ apostolima nakon smrti i uskrsnuća. Zato se sabiremo na euharistiju kod koje slavimo spomen-čin Isusove smrti i uskrsnuća. Nedjeljni počinak je prilika da razmatramo divna Božja djela za svu ljudsku zajednicu, ali i da otkrivamo Božje zahvate u vlastitom životu. Farizeji nisu znali što reći Isusu na pitanje treba li pomoći bolesnom čovjeku u sinagogi. Našli su se pred vlastitom zamkom. Šutnjom, podmuklim neodobravanjem pokazali su svoje pravo lice. Nije im stalo za dobro čovjeka. Možemo li slično reći za mnoge naše sumještane, sugrađane kad šute o problematici i aktivnostima koje se poduzima u reguliranju rada nedjeljom u našoj domovini?
Pred ovakvim Isusovim stavom pitajmo se kako gledamo propise u odnosu na sebe i na druge. Da li nas vršenje Božjih zapovijedi čini radosnijima, slobodnijima, bližima Bogu, samima sebi i ljudima? Današnja nas misna čitanja zovu da produbimo smisao dana Gospodnjeg kao tjedne oaze za susret s Bogom, sa samim sobom i s ljudima koji nas trebaju na drugačiji način od svagdašnje poslovne trke. Ljubav prema Bogu i čovjeku treba nam biti vrhovno mjerilo. Ljubav, a ne neke moje prilagođene vrijednosti. Ljubav, a ne moja oholost. Ljubav, a ne moje mudrovanje kojima prekrivam svoje licemjerstvo.
Današnja nam nedjelja daje na razmišljanje koliko smo spremni prihvatiti Isusove riječi da je dan Gospodnji stvoren poradi čovjeka, a ne čovjek radi dana Gospodnjeg. Ove je riječi izgovorio izazvan farizejskim prigovaranjem njegovim učenicima kad su jedne subote prolazeći poljem trgali zrelo klasje i pripremali za jelo. Odredba o subotnjem počinku trebala je ljudima olakšavati povratak Bogu u tjednom ritmu rada, a farizejskim tumačenjem postala je nesnošljivo ropstvo za ljude. Isus kao gospodar dana Gospodnjeg potiče ljude da Boga štuju u blagdanskom bogoslužju, da se raduju Bogu koji nas spašava i koji je naklonjen čovjeku te da više pažnje posvećujemo ukućanima i bližnjima koji su bolesni, žalosni, potrebni naše prisutnosti i pomoći. Isus time očituje da se Bog raduje čovjeku te da mu daje svoje zapovijedi kao pomoć u humanijem životu, da bi više bio čovjek u odnosu na svoga Boga, na samoga sebe i na braću i sestre u vjeri.
Peto poglavlje Ponovljenog zakona donosi objašnjenja Božjih zapovijedi, a danas naglašava važnost treće. Tako govori da obdržavati dan subotni kako je naredio Gospodin Bog potiče na sjećanje kako Božjeg stvaranja u šest dana tako i Božjeg počinka sedmog dana. Svetkovati dan počinka znači toga dana prihvaćati i produbljivati ovisnost o Bogu slušanjem riječi Božje, pjesmama i molitvama na svetom sastanku zajednice. Subotni počinak nije prvenstveno odustajanje od redovnih tjednih poslova nego trganje iz svagdanjih radnih obaveza i bavljenje Božjom objavom, posvećivanjem sebe i obitelji Gospodinu Bogu. Mi kršćani slavimo prvi dan u tjednu kao dan Gospodnji zato što se Isus toga dana pokazao živ apostolima nakon smrti i uskrsnuća. Zato se sabiremo na euharistiju kod koje slavimo spomen-čin Isusove smrti i uskrsnuća. Nedjeljni počinak je prilika da razmatramo divna Božja djela za svu ljudsku zajednicu, ali i da otkrivamo Božje zahvate u vlastitom životu. Farizeji nisu znali što reći Isusu na pitanje treba li pomoći bolesnom čovjeku u sinagogi. Našli su se pred vlastitom zamkom. Šutnjom, podmuklim neodobravanjem pokazali su svoje pravo lice. Nije im stalo za dobro čovjeka. Možemo li slično reći za mnoge naše sumještane, sugrađane kad šute o problematici i aktivnostima koje se poduzima u reguliranju rada nedjeljom u našoj domovini?
Pred ovakvim Isusovim stavom pitajmo se kako gledamo propise u odnosu na sebe i na druge. Da li nas vršenje Božjih zapovijedi čini radosnijima, slobodnijima, bližima Bogu, samima sebi i ljudima? Današnja nas misna čitanja zovu da produbimo smisao dana Gospodnjeg kao tjedne oaze za susret s Bogom, sa samim sobom i s ljudima koji nas trebaju na drugačiji način od svagdašnje poslovne trke. Ljubav prema Bogu i čovjeku treba nam biti vrhovno mjerilo. Ljubav, a ne neke moje prilagođene vrijednosti. Ljubav, a ne moja oholost. Ljubav, a ne moje mudrovanje kojima prekrivam svoje licemjerstvo.
Vladimir Cesar
