Božić 2022. A
Tebi takaj
„Posipal bi snegom vse pute i spunil z veseljem vse kute, da smeh i popevka zvoni, da brigah i tugah ni, da suza već oko ne muti, da vsaki si v srcu oćuti: Božić je došel...“
Došel je „vesel“ u pjesme koje tako zdušno pjevamo! Došel je u vrhunska teološka promišljanja koja nas zadivljuju! Došel je u prekrasno sročene čestitke koje nas raduju! Došel je u naručja ljudi koje volimo, u dlanove onih koji nam pomažu, u naše molitve, crkve i domove, u bolnice i na ulice. Došel je i tamo gdje bismo ga najmanje očekivali, u ekrane televizora i mobitela, izloge dućana, žamor kafića, na naslovnice novina, u ljudske rane, izdaje i zataje, u samoću i bijedu, u štalice i štale ljudskih života, „v sela i grade i gaj“, i tako bismo se rado s pjesnikom složili, „i meni takaj“!
Tako bismo rado u toplini njegova daha osjetili da više nismo sami, da nas netko doživljava i razumije, da nas ne grdi, ne iskorištava i ne zanemaruje, nego voli bez obzira na sve naše slabosti i mane i prihvaća unatoč sklonosti da se uzdižemo misleći da smo mi veliki i jaki, važni i moćni, nezamjenjivi i dostojni toga da se On rodi za nas. Stojeći nad jaslicama i diveći se Božjoj poniznosti pitamo se jesmo li mu stvarno tako važni.
Kada sam kao mali dječak u rodnoj Lepoglavi jedne godine pješačio na polnoćku prebirući u sebi, možda i prevelike, misli za tako malo srce, mislio sam si: Bože, kako bi bilo lijepo da ima snijega... Bila mi je tada to jedina želja. Želio sam, djetinje intuitivno i iskreno, da Bog makne sve što u svijetu nije dobro, da prekrije sve što nije lijepo. Živa istina, iako prognoze to nisu najavljivale, kada smo izašli iz crkve, padao je snijeg! A do jutra ga je već bilo i za sanjkanje. Bio je to pravi Božić.
Činit će se to možda nekome kao bezvezni događaj, ali Božiću nije bio. On je došao u te male misli i učinio ih tako važnima. Osjećao sam se kao da je snijeg padao samo zbog mene, da je Bog sve to učinio samo da dođe „meni takaj“.
Dragi čitatelju, današnje su vremenske prognoze točnije, a želje drugačije. No Božić je uvijek jednako pravi! Njemu je jednako stalo da i ti shvatiš: Došel je i tebi takaj! Bez ikakve sumnje, samo zbog tebe. Zabijelio je snagom smisla sva ljudska kamufliranja, zagrlio ljepotom jednostavnosti sva kompliciranja, iznenadio blizinom svoje ljubavi sva lutanja. Kako bi bilo dobro da svatko od nas u njegovoj poniznosti i skromnosti nađe svoj put.
Uz sve vaše dobre želje, neka se nađe mjesta i za ovu malu. Želim vam jednostavnost koja s iskustvom ne stari i vjeru koja se ne boji puta na koji Gospodin zove, bez obzira je li ili nije podloga bijela kao snijeg. On će koracima pridružiti svoju jakost, zato hrabro, da Božić u vašoj blizini bude sretan!
vlč. Ivica Cujzek
„Posipal bi snegom vse pute i spunil z veseljem vse kute, da smeh i popevka zvoni, da brigah i tugah ni, da suza već oko ne muti, da vsaki si v srcu oćuti: Božić je došel...“
Došel je „vesel“ u pjesme koje tako zdušno pjevamo! Došel je u vrhunska teološka promišljanja koja nas zadivljuju! Došel je u prekrasno sročene čestitke koje nas raduju! Došel je u naručja ljudi koje volimo, u dlanove onih koji nam pomažu, u naše molitve, crkve i domove, u bolnice i na ulice. Došel je i tamo gdje bismo ga najmanje očekivali, u ekrane televizora i mobitela, izloge dućana, žamor kafića, na naslovnice novina, u ljudske rane, izdaje i zataje, u samoću i bijedu, u štalice i štale ljudskih života, „v sela i grade i gaj“, i tako bismo se rado s pjesnikom složili, „i meni takaj“!
Tako bismo rado u toplini njegova daha osjetili da više nismo sami, da nas netko doživljava i razumije, da nas ne grdi, ne iskorištava i ne zanemaruje, nego voli bez obzira na sve naše slabosti i mane i prihvaća unatoč sklonosti da se uzdižemo misleći da smo mi veliki i jaki, važni i moćni, nezamjenjivi i dostojni toga da se On rodi za nas. Stojeći nad jaslicama i diveći se Božjoj poniznosti pitamo se jesmo li mu stvarno tako važni.
Kada sam kao mali dječak u rodnoj Lepoglavi jedne godine pješačio na polnoćku prebirući u sebi, možda i prevelike, misli za tako malo srce, mislio sam si: Bože, kako bi bilo lijepo da ima snijega... Bila mi je tada to jedina želja. Želio sam, djetinje intuitivno i iskreno, da Bog makne sve što u svijetu nije dobro, da prekrije sve što nije lijepo. Živa istina, iako prognoze to nisu najavljivale, kada smo izašli iz crkve, padao je snijeg! A do jutra ga je već bilo i za sanjkanje. Bio je to pravi Božić.
Činit će se to možda nekome kao bezvezni događaj, ali Božiću nije bio. On je došao u te male misli i učinio ih tako važnima. Osjećao sam se kao da je snijeg padao samo zbog mene, da je Bog sve to učinio samo da dođe „meni takaj“.
Dragi čitatelju, današnje su vremenske prognoze točnije, a želje drugačije. No Božić je uvijek jednako pravi! Njemu je jednako stalo da i ti shvatiš: Došel je i tebi takaj! Bez ikakve sumnje, samo zbog tebe. Zabijelio je snagom smisla sva ljudska kamufliranja, zagrlio ljepotom jednostavnosti sva kompliciranja, iznenadio blizinom svoje ljubavi sva lutanja. Kako bi bilo dobro da svatko od nas u njegovoj poniznosti i skromnosti nađe svoj put.
Uz sve vaše dobre želje, neka se nađe mjesta i za ovu malu. Želim vam jednostavnost koja s iskustvom ne stari i vjeru koja se ne boji puta na koji Gospodin zove, bez obzira je li ili nije podloga bijela kao snijeg. On će koracima pridružiti svoju jakost, zato hrabro, da Božić u vašoj blizini bude sretan!
vlč. Ivica Cujzek
