POSLUŠAN DO SMRTI – SMRTI NA KRIŽU!
 

Ulazimo u najbogatije vrijeme liturgijske godine. Pred nama je Veliki tjedan. Započinjemo ga nedjeljom Cvjetnice. I mi ćemo se kao vjernici u procesiji s grančicama u ruci i prikladnim pjesmama spomenuti Isusovog mesijanskog ulaska u Jeruzalem. Poučeni Pismima možemo reći da Cvjetnicom počinje i vrijeme Isusove muke. Ovi „sveti dani“ nabijeni su osjećajima, suprotnostima … Najprije narod – masa Isusa slavi i pjeva  mu, a već za nekoliko ga dana ponižava i traži njegovu smrt. Činjenica je da čovjek može često i brzo promijeniti svoje stavove, da može brzo zaboraviti na neke činjenice i da može biti pod utjecajem zla (svijeta). Cvjetnica je blagdan nade u nešto bolje, ono što se jača ljubavlju prema bližnjemu.

Čovjek može brzo zaboraviti na dobročinstva drugih i zaveden okolinom tražiti smrt ili nanošenje nepravde svojem dobročinitelju. Očiti primjer su nam apostoli, koji su dragovoljno pošli za Isusom, slušali ga i pratili u stopu, mnogo su toga s njim podijelili. Bili su dio njegova života. Bilo bi za očekivati da nakon toliko vremena provedenog s Isusom, apostoli budu na čisto tko je on i zašto je postao čovjekom. Međutim, i oni su bili često u napastima, sumnjali su u njegovo poslanje. Ta nesigurnost apostola do izražaja dolazi i na posljednjoj večeri kad Isus najavljuje da će ga jedan od njih izdati, jer svi su se pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Cvjetnica je izazov i nama pa si češće trebamo postavljati pitanje koje je Isus postavio apostolima.

Krist nas je svojom žrtvom sve posvetio i ponovno nas približio Ocu – jer on je svet i daje nam život. Kristova poslušnost Ocu jedino je shvatljiva kroz prizmu ljubavi, pa mi u našim slabostima i sumnjama da nas Bog ljubi, da je uz nas, često pomišljamo kako nas je napustio i prepustio samima sebi. Ako nešto nije po našoj volji skloni smo brzo promijeniti raspoloženje i stav. Valja nam poslušati Isusa – bdijte i molite, da ne padnete u napast! Isus je u svojoj slobodi i ljubavi prema svakom čovjeku dao svoj život – nisu mu ga oduzeli. Bio je slobodan od mržnje i osvete.

Isusovo suđenje, muka i smrt na križu otkrivaju nam grubu istinu – njegovi najbliži suradnici ostavili su ga i razbježali se, a oni koje je ozdravio, bilo duhom bilo tijelom (Marija Magdalena), koji su ga možda prvi put vidjeli, kao rimski satnik i vojnik pod križem, u njemu su prepoznali Sina Božjega, Mesiju i javno priznali svoju vjeru. Kristov križ donosi, nudi svima novi život. Krist i danas ulazi u naše živote. Trebamo mu kao zajednica izražavati svoju zahvalu, ispovijedati vjeru u njega kao Spasitelja. U konačnici, kao zajednica trebamo iščekivati njegov drugi dolazak u kojem će se pokazati kao Svevladar!

Prepustimo se vodstvu Duha Svetoga u Velikom tjednu, počevši od Cvjetnice do Golgote, da pročisti naše misli, riječi i djela te nas dovede do našeg unutarnjeg mira koji pretpostavlja preobraženje i konačno uskrsnuće.

Vladimir Cesar