Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje A
Plodovi Isusove muke
Pred vjernicima su najsvetiji dani liturgijske godine, dani u kojima se prisjećamo i slavimo naše otkupljenje po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Ove godine te ćemo dane živjeti zatvoreni u svojim domovima, bez liturgijskih obreda s narodom u našim crkvama. Nedostajat će nam sigurno obredi i običaji, ali ne smijemo zaboraviti da se pojavnost, ova našem oku i našim osjetilima dohvatljiva, promijenila, ali je bit ista. Prilika je ovo da ojačamo našu kućnu Crkvu u kojoj ćemo pratit obrede posredstvom, televizije, radija, interneta, ali ćemo možda više nego ikad osjetiti važnost zajedništva, važnost prenošenja i življenja vjere u našim obiteljima.
Na nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, čuti ćemo izvještaja o muci Isusovoj kako ga je zapisao evanđelist Matej, a prenosi nam poruku Isusovog dobrovoljnog predanja u ruke čovjeku kako bi prinjevši žrtvu vlastitog života spasio čovječanstvo.
Zasluge Isusovog spasiteljskog djela nadilaze vremenske i prostorne granice ondašnjeg Izraela. I čovjeku današnjice ponuđeno je spasenje po žrtvi Isusova života, a vrijedit će isto i za sve buduće generacije. Mogli bismo reći da je poruka Isusova života i smrti univerzalna bez obzira što se mijenjaju vremena, društvena uređenja, civilizacije. To je potrebno jer je čovjekovo srce i dalje ranjeno grijehom i dalje se teško mijenja i oblikuje na sliku Božju, i dalje je jednako onom povijesnom čovječanstvu koje je osudilo, mučilo i razapelo Isusa.
Pogledajmo samo neke od likova u Matejevom izvještaju. Svatko od njih pokazao je svoje pravo lice. I apostoli, i vlast i narod. Apostoli su se pokazali kao oni koji su još bili prožeti 'interesom', sad kad im se čini da sve gube odriču se ljubavi i prijateljstva s Isusom. Juda ga izdaje, Petar zatajuje, a ostali su se razbježali.
Interesantna je i općenarodna zaslijepljenost. Ustaju protiv samih sebe, protiv svojih nadanja. Postavljaju se krivo makar žele ispravno. I sve ide ukrivo. Ne prepoznaju ljubav, dozvoljavaju da se s njima manipulira, podržavaju čak one s kojima se ne slažu, koji ih iskorištavaju. I tu dolazimo do vlasti, bilo religijske bilo svjetovne, koja se boji da bi ih Isusov navještaj Kraljevstva Božjeg mogao ugroziti u njihovoj poziciji vlasti i moći.
Kao čovječanstvo i nismo baš napredovali. I danas se vlast boji konkurencije, narod dopušta manipulaciju, a pojedinci teško ostavljaju po strani vlastite interese. A sve je ovo znak da smo se malo odmakli od početka, da zapravo nismo prihvatili plodove Kristove muke. Kao da nju redovno slavimo, ali ne prihvaćamo njezinu poruku i ljubav. I ovaj Veliki tjedan, počevši od slavnog ulaska Isusovog u Jeruzalem pa do mučnog uspinjanja do vrha Golgote, vodi nas da nas pročisti, da nas dovede do našeg unutarnjeg uskrsnuća. Ne propustimo ovu priliku.
Anita Treščec
Pred vjernicima su najsvetiji dani liturgijske godine, dani u kojima se prisjećamo i slavimo naše otkupljenje po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću. Ove godine te ćemo dane živjeti zatvoreni u svojim domovima, bez liturgijskih obreda s narodom u našim crkvama. Nedostajat će nam sigurno obredi i običaji, ali ne smijemo zaboraviti da se pojavnost, ova našem oku i našim osjetilima dohvatljiva, promijenila, ali je bit ista. Prilika je ovo da ojačamo našu kućnu Crkvu u kojoj ćemo pratit obrede posredstvom, televizije, radija, interneta, ali ćemo možda više nego ikad osjetiti važnost zajedništva, važnost prenošenja i življenja vjere u našim obiteljima.
Na nedjelju muke Gospodnje, Cvjetnicu, čuti ćemo izvještaja o muci Isusovoj kako ga je zapisao evanđelist Matej, a prenosi nam poruku Isusovog dobrovoljnog predanja u ruke čovjeku kako bi prinjevši žrtvu vlastitog života spasio čovječanstvo.
Zasluge Isusovog spasiteljskog djela nadilaze vremenske i prostorne granice ondašnjeg Izraela. I čovjeku današnjice ponuđeno je spasenje po žrtvi Isusova života, a vrijedit će isto i za sve buduće generacije. Mogli bismo reći da je poruka Isusova života i smrti univerzalna bez obzira što se mijenjaju vremena, društvena uređenja, civilizacije. To je potrebno jer je čovjekovo srce i dalje ranjeno grijehom i dalje se teško mijenja i oblikuje na sliku Božju, i dalje je jednako onom povijesnom čovječanstvu koje je osudilo, mučilo i razapelo Isusa.
Pogledajmo samo neke od likova u Matejevom izvještaju. Svatko od njih pokazao je svoje pravo lice. I apostoli, i vlast i narod. Apostoli su se pokazali kao oni koji su još bili prožeti 'interesom', sad kad im se čini da sve gube odriču se ljubavi i prijateljstva s Isusom. Juda ga izdaje, Petar zatajuje, a ostali su se razbježali.
Interesantna je i općenarodna zaslijepljenost. Ustaju protiv samih sebe, protiv svojih nadanja. Postavljaju se krivo makar žele ispravno. I sve ide ukrivo. Ne prepoznaju ljubav, dozvoljavaju da se s njima manipulira, podržavaju čak one s kojima se ne slažu, koji ih iskorištavaju. I tu dolazimo do vlasti, bilo religijske bilo svjetovne, koja se boji da bi ih Isusov navještaj Kraljevstva Božjeg mogao ugroziti u njihovoj poziciji vlasti i moći.
Kao čovječanstvo i nismo baš napredovali. I danas se vlast boji konkurencije, narod dopušta manipulaciju, a pojedinci teško ostavljaju po strani vlastite interese. A sve je ovo znak da smo se malo odmakli od početka, da zapravo nismo prihvatili plodove Kristove muke. Kao da nju redovno slavimo, ali ne prihvaćamo njezinu poruku i ljubav. I ovaj Veliki tjedan, počevši od slavnog ulaska Isusovog u Jeruzalem pa do mučnog uspinjanja do vrha Golgote, vodi nas da nas pročisti, da nas dovede do našeg unutarnjeg uskrsnuća. Ne propustimo ovu priliku.
Anita Treščec
