Krštenje Gospodinovo B
Nebo, otpri se
Od božićne noći kada se nebo spustilo na zemlju rođenjem Božjega Sina i pjesmom anđela, preko Svetoga Stjepana, koji je prije ubojstva vidio „nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu“, i preko Bogojavljenja kada su mudraci vidjeli „gdje izlazi zvijezda njegova“ i vodi ih do Betlehema, sve do Krštenja Gospodinova kada slušamo kako Isus „ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj“, liturgijska čitanja božićnog vremena prizivaju u misli onaj zaziv koji se može čuti u narodu zgranutom, šokiranom nečim nevjerojatnim, teškim ili bolnim: Nebo, otpri se!
Nismo li često izrekli ili pomislili te riječi tijekom prošle godine vidjevši što se sve zbiva, kakvim je tragedijama i strahotama pritisnut život na zemlji, osjetivši okrutnost i pakost na koju su spremni ljudi? Ulazeći u novu godinu, Crkva nam poručuje da se nebo nije oglušilo na naše vapaje, nije nas ostavilo u našim nevoljama i strepnjama. Ali mnogi su od nas, opterećeni svojim svakodnevicama, zaboravili poput pastira, Stjepana, mudraca, poput Isusa upirati svoj pogled prema nebu.
Taj pogled, molećiv i čeznutljiv pogled prema Bogu, najstrelovitija je molitva na koju Bog ne ostaje ravnodušan. Strelovite su molitve one koje se sastoje od par riječi i izražavaju čovjekovu potrebu za Bogom, želju da mu bude blizu, da mu iskaže ljubav - kao kad prijatelj pozdravi prijatelja ili majka poljubi dijete ili dijete mahne nekome ili se netko nekome nasmiješi, uputi riječ ljubaznosti, pogled odobravanja i razumijevanja.
Mnogi su, nažalost, bogatu tradiciju strelovitih molitava zamijenili strelovitim psovkama, proklinjanjima i uvredama, prihvaćanjem neuljudnih kulturnih kretanja, grubim, prijezirnim pogledima uperenim u zemlju. I zato ne vide više da Bog ne prestaje otvarati nebo, ne čuju više da nam on ne prestaje spuštati svoje blagoslove, ne osjećaju više prožetost svojih života sa stvarnošću otvorena neba koje nam je naklonjeno, koje se svim silama za nas bori i od nas ne odustaje jer i mi smo po krštenju dionici Božje strelovite poruke: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Ništa ne bih volio više nego da u novoj godini budemo svjedoci otvorenog neba. U našem vremenu ljudi žive zaključani. U neprestanom su strahu da će im netko nauditi, nešto materijalno ukrasti, nešto duhovno oskvrnuti, nešto intimno objaviti, nekako napakostiti. Najčešće takve zločince ne mogu spriječiti zaključana vrata i zatvorena srca, ali može ih spriječiti otvoreno nebo.
Pobrinimo se da nad nama ostane takvo. Pročitajmo koju misao iz Biblije, recimo često Bogu dvije-tri riječi iz srca, obratimo mu se makar samo pogledom koji misli: Vidiš li ti to, Bože? I on će vidjeti i odgovoriti.
vlč. Ivica Cujzek
Od božićne noći kada se nebo spustilo na zemlju rođenjem Božjega Sina i pjesmom anđela, preko Svetoga Stjepana, koji je prije ubojstva vidio „nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu“, i preko Bogojavljenja kada su mudraci vidjeli „gdje izlazi zvijezda njegova“ i vodi ih do Betlehema, sve do Krštenja Gospodinova kada slušamo kako Isus „ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj“, liturgijska čitanja božićnog vremena prizivaju u misli onaj zaziv koji se može čuti u narodu zgranutom, šokiranom nečim nevjerojatnim, teškim ili bolnim: Nebo, otpri se!
Nismo li često izrekli ili pomislili te riječi tijekom prošle godine vidjevši što se sve zbiva, kakvim je tragedijama i strahotama pritisnut život na zemlji, osjetivši okrutnost i pakost na koju su spremni ljudi? Ulazeći u novu godinu, Crkva nam poručuje da se nebo nije oglušilo na naše vapaje, nije nas ostavilo u našim nevoljama i strepnjama. Ali mnogi su od nas, opterećeni svojim svakodnevicama, zaboravili poput pastira, Stjepana, mudraca, poput Isusa upirati svoj pogled prema nebu.
Taj pogled, molećiv i čeznutljiv pogled prema Bogu, najstrelovitija je molitva na koju Bog ne ostaje ravnodušan. Strelovite su molitve one koje se sastoje od par riječi i izražavaju čovjekovu potrebu za Bogom, želju da mu bude blizu, da mu iskaže ljubav - kao kad prijatelj pozdravi prijatelja ili majka poljubi dijete ili dijete mahne nekome ili se netko nekome nasmiješi, uputi riječ ljubaznosti, pogled odobravanja i razumijevanja.
Mnogi su, nažalost, bogatu tradiciju strelovitih molitava zamijenili strelovitim psovkama, proklinjanjima i uvredama, prihvaćanjem neuljudnih kulturnih kretanja, grubim, prijezirnim pogledima uperenim u zemlju. I zato ne vide više da Bog ne prestaje otvarati nebo, ne čuju više da nam on ne prestaje spuštati svoje blagoslove, ne osjećaju više prožetost svojih života sa stvarnošću otvorena neba koje nam je naklonjeno, koje se svim silama za nas bori i od nas ne odustaje jer i mi smo po krštenju dionici Božje strelovite poruke: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
Ništa ne bih volio više nego da u novoj godini budemo svjedoci otvorenog neba. U našem vremenu ljudi žive zaključani. U neprestanom su strahu da će im netko nauditi, nešto materijalno ukrasti, nešto duhovno oskvrnuti, nešto intimno objaviti, nekako napakostiti. Najčešće takve zločince ne mogu spriječiti zaključana vrata i zatvorena srca, ali može ih spriječiti otvoreno nebo.
Pobrinimo se da nad nama ostane takvo. Pročitajmo koju misao iz Biblije, recimo često Bogu dvije-tri riječi iz srca, obratimo mu se makar samo pogledom koji misli: Vidiš li ti to, Bože? I on će vidjeti i odgovoriti.
vlč. Ivica Cujzek
