TI SI SIN MOJ, LJUBLJENI! U TEBI MI SVA MILINA! (Mk 1, 7-11)

Blagdanom Isusovog krštenja završava božićno vrijeme liturgijske godine u kojem se otkrila Isusova ljudskost i božanstvenost. Evanđelistu Marku je već na početku pisanja jasno da je Isus Sin Božji od rođenja. Apostoli nam također svjedoče kako se Isusovo očitovanje kao Mesije, Sina Božjega događalo postupno u raznim događajima, a po djelovanju Duha Svetoga.  Tako i mi po krštenju  u duhu postajemo nova stvorenja, Božji miljenici – drugi Krist. Krštenje je sakrament vjere u Isusa kao Mesiju, Božjeg poslanika i u Isusa kao Sina Božjega. Kod krštenja odraslih osobne vjere, a kod krštenja djece vjere njihovih roditelja i kumova.

Potrebno je da u nama progovori i djeluje Duh Sveti, a to podrazumijeva promjenu našeg življenja i konkretnog djelovanja u svijetu. Krštenjem se čovjek otvara božanskom, dopušta da se u njemu rodi Bog. Otvaranje Duhu Božjem je otvaranje Ljubavi, ali i ljubavi u našim međuljudskim odnosima. Zato kad se otvorimo za ljubav otvaramo se i za druge ljude, otvaramo se za sve što oplemenjuje. Čovjek s ljubavlju sve gleda drugačije od ostalih i sve mu daje novi smisao. Čovjek primanjem Duha postaje drugi čovjek. On je ljubav Božja koja se nudi svakom čovjeku. Zato moramo biti oprezni jer svojim načinom života možemo spriječiti Duhu Svetomu da se nastani u nama.

Isus je po krštenju postao Krist, Pomazanik - Mesija. Ivan nam u svojoj poslanici naglašava smisao Njegovog dolaska na svijet - izvršiti svoje djelo spasenja, počevši s krštenjem na rijeci Jordan te, završivši na križu, uskrsnućem od mrtvih. On je istinski čovjek i došao je na ovaj svijet da bismo mi postali onakvi ljudi kakvima ih je stvorio na početku. Ako bismo ostali samo na vanjskom obredu krštenja vodom i ne bi se otvorili da budemo kršteni Duhom, ostali bismo površni vjernici osiromašeni od bitnog sadržaja krštenja – Duha Svetoga. Svi ovi blagdani koji su iza nas vrlo su slikoviti, a njima nije cilj da nas zabavljaju u bogoslužnom prostoru nego da nas otvore Duhu Božjem. Oni su nam samo priprava da i iz nas progovori Duh Božji. On je taj koji nas čini sinovima Božjim, ali nas i šalje u svijet da djelujemo, da ljubimo kao sinovi Božji. Pošten i skroman život, život u ljubavi i bez sebičnosti, najbolja je priprava i otvaranje da Bog u svakoga od nas pošalje svoga Duha prosvjetitelja i branitelja.

Isusovo i naše krštenje otvara nas Ljubavi i stavlja u Njegovu službu. Tako postajemo svjedoci i sljedbenici Ljubavi. Nebo je i danas prema nama otvoreno i poručuje nam da smo ljubljeni sinovi Božji, da smo nešto posebno među svim stvorenjima - mi smo miljenici Božji! Ako svjesno živimo svoje kršćanstvo, njegujući u sebi primljenu ljubav Božju i ljubav prema bližnjima, živimo u milosti Božjoj koju smo primili na krštenju!

Potražimo u svojim dokumentima ili župnim maticama krštenih od kad smo miljenici Božji i spominjimo se tog trenutka barem jednom godišnje! Razmišljajmo nad ovim riječima Zborne molitve:
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi.

Vladimir Cesar