Današnje Lukino evanđelje povezuje Krista s mukom i raspećem na križu na Veliki petak. Očito nam Crkva želi naglasiti kako se Isusovo kraljevstvo razlikuje od vladavine državnika ovoga svijeta. Prolaznici, vjerski poglavari i vojnici izruguju se Isusovoj trenutnoj nemoći, rugaju mu se i iznad glave stavljaju natpis – kralj židovski. Jedina moć koju je raspeti Isus imao u tom trenutku jest moć nad srcima ljudi. Ona se ne oslanja na oružje, već želi ljubavlju osvojiti ljude. I ta je ljubav istodobno svemoćna i nemoćna, ovisno o tome je li prihvaćena ili odbačena. Tako jedan razbojnik Isusa grdi i izruguje, a drugi uviđa da se tu događa nešto više, da je na djelu ljudska zloća. Stoga moli Isusa da ga privuče k sebi, u svoje kraljevstvo - i on mu obećava vječni život. Nadalje, židovski vjerski vođe rugaju mu se i pozivaju neka siđe s križa pa će mu povjerovati, a rimski satnik koji je gledao Isusovo umiranje uviđa da je on drugačiji od onih koje je u svojoj vojničkoj karijeri razapeo. Shvatio je da je Isus iz ljubavi prema čovjeku umirao mirno i bez proklinjanja, čak je i oprostio svojim neprijateljima i sucima.

Isus je svakom zlu pristupao s dobrotom i milosrđem. Nije došao uništiti svijet, nego ga spasiti. Isus je spasitelj, jer je postao jednak običnim ljudima te im tako vratio dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. On nam se objavljuje kao prijatelj, brat i spasitelj. Vrhunac Isusove ljubavi i slave pokazuje se u milosrđu koje je jače od mržnje, nepravde i zlobe. Time započinje Isusovo kraljevstvo - kraljevstvo ljubavi i dobrote. Današnjim liturgijskim slavljima Crkva nas poziva na ispovijedanje vlasti uskrslog Krista nad ljudskom poviješću i prirodom. Trebamo vjerovati da ljudska povijest ima smisla samo ako se razvija po Kristu i s Kristom.

Svetkovina Krista Kralja, kojom završava liturgijska godina, poziva nas da prepoznamo i prihvatimo Božju čežnju za ljudskom ljubavlju, ali uvijek samo u slobodi i iz slobode. Ta ljubav prema nama pokazana je u žrtvi Isusa Krista koji je i ove nedjelje prisutan za našim euharistijskim stolom. Njegova predanost i bezuvjetna ljubav poziva nas da prihvatimo najizvrsniji, kraljevski put ljubavi čija moć uspravlja i oslobađa ljude, pobjeđuje nasilje i mržnju među njima. Tko njemu služi, čini to dragovoljno. Stoga, ne molimo Krista da od nas udalji križ nego da nam udijeli snagu da ga možemo nositi. Suočavanje s križem stavlja pred nas izbor: odbaciti ili prihvatiti križ. Dok mnogi danas na razne načine pokušavaju nasilno odbaciti raspetoga Spasitelja i kralja, ima i onih koji su otvoreni njegovoj milosti. Kao i na Kalvariji, takvi su redovito u manjini. Pitajmo se u ispitu savjesti jesmo li u mnoštvu onih koji se izruguju raspetomu Kristu, ili smo među onima u manjini koji dragovoljno prihvaćamo križ i njegovu ljubav!