Nedjelja Presvetog Trojstva C
Svu pamet svijeta...
Od dječjih radoznalih godina pa do „posljednjih stvari“: smrti, suda, pakla i raja; čovjeka zaokuplja pitanje zašto. Zasigurno se svatko od nas već pitao zašto se nešto baš njemu događa ili zašto je toliko težine, trpljenja, nepravde u svijetu; zašto su ljudi tako okrutni; zašto ni Bog ne čuje kad toliko molimo, zašto šuti?
Ljudi bi htjeli sve znati, a sveznajuć je Bog. Pogotovo je ta ljudska težnja vidljiva kada se silno trude onima koji pate prodikovati zašto i dijeliti savjete kako trebaju živjeti. Kao da se kule babilonske još nisu uklonile iz naših nutrina i neki nemirni duh tjera nas da ugodimo svojoj umišljenosti.
Daleko od toga da je odgovore nemoguće otkriti. Slobodno pitamo zašto, ali s povjerenjem, s ljubavlju. I sv. Toma Akvinski tvrdio je da je ljubiti Boga vrjednije nego poznavati ga. Tražimo odgovore, samo ne pametujući i unaprijed određujući sebi ugodna i poželjna rješenja. S takvim stavom ne slijedimo nadahnuća Duha Svetoga koji „upućuje u svu istinu“.
Bog ništa ne taji, on ne brani da znamo, dapače, Božji Duh, čiji je znanje dar, otkriva nam „svu istinu“. Štoviše, Božji Sin život je položio da istinu upoznamo. Međutim on traži da razumijemo kako svaka druga definicija istine, osim te da je istina Isus Krist i njegovo evanđelje, kad-tad doživi sudbinu babilonske kule. I traži našu strpljivost jer velika je mudrost u riječima starozavjetnog Propovjednika: „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme!“
Kao što djetetu ne možemo objasniti kako se, primjerice, upravlja automobilom i dopustiti mu da se u tome okuša jer bi to za njega bilo kobno, tako i nama Gospodin poručuje: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“
Što nam je, dakle, činiti? Jednostavno vjerovati. Naša znatiželja i znanje ne smije služiti tome da se uznosimo, nego da se spasimo. Ljudi u dobroj namjeri kažu: „Ja ne vjerujem, ja znam da Bog postoji!“ no sjetimo se Poslanice Korinćanima: „Znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.“
Znanje ograničava na ono čemu je čovjek u jednom trenutku dorastao, a vjerovanje otvara za mnogo više. Vjera nadvisuje um jer uključuje srce, jer počiva na uzajamnoj ljubavi, poštovanju i povjerenju. Zato čovjek vjere ima odgovor na svako, ma kako bilo teško, pitanje zašto: Za ljubav Božju.
Nismo mi Božje igračke, nego Božja djeca – kako čitamo i u Knjizi mudrih izreka – radost Mudrosti Božje, njegovo veselje. Valja nam stoga svu pamet svijeta pokloniti pred vjerom te se sjetiti u teškim i nedokučivim pitanjima, kako je dobro netko istaknuo, da Bog nikada ne remeti radosti svoje djece, ako im već ne priprema sigurnije i veće!
Vlč. Ivica Cujzek
Od dječjih radoznalih godina pa do „posljednjih stvari“: smrti, suda, pakla i raja; čovjeka zaokuplja pitanje zašto. Zasigurno se svatko od nas već pitao zašto se nešto baš njemu događa ili zašto je toliko težine, trpljenja, nepravde u svijetu; zašto su ljudi tako okrutni; zašto ni Bog ne čuje kad toliko molimo, zašto šuti?
Ljudi bi htjeli sve znati, a sveznajuć je Bog. Pogotovo je ta ljudska težnja vidljiva kada se silno trude onima koji pate prodikovati zašto i dijeliti savjete kako trebaju živjeti. Kao da se kule babilonske još nisu uklonile iz naših nutrina i neki nemirni duh tjera nas da ugodimo svojoj umišljenosti.
Daleko od toga da je odgovore nemoguće otkriti. Slobodno pitamo zašto, ali s povjerenjem, s ljubavlju. I sv. Toma Akvinski tvrdio je da je ljubiti Boga vrjednije nego poznavati ga. Tražimo odgovore, samo ne pametujući i unaprijed određujući sebi ugodna i poželjna rješenja. S takvim stavom ne slijedimo nadahnuća Duha Svetoga koji „upućuje u svu istinu“.
Bog ništa ne taji, on ne brani da znamo, dapače, Božji Duh, čiji je znanje dar, otkriva nam „svu istinu“. Štoviše, Božji Sin život je položio da istinu upoznamo. Međutim on traži da razumijemo kako svaka druga definicija istine, osim te da je istina Isus Krist i njegovo evanđelje, kad-tad doživi sudbinu babilonske kule. I traži našu strpljivost jer velika je mudrost u riječima starozavjetnog Propovjednika: „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme!“
Kao što djetetu ne možemo objasniti kako se, primjerice, upravlja automobilom i dopustiti mu da se u tome okuša jer bi to za njega bilo kobno, tako i nama Gospodin poručuje: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“
Što nam je, dakle, činiti? Jednostavno vjerovati. Naša znatiželja i znanje ne smije služiti tome da se uznosimo, nego da se spasimo. Ljudi u dobroj namjeri kažu: „Ja ne vjerujem, ja znam da Bog postoji!“ no sjetimo se Poslanice Korinćanima: „Znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.“
Znanje ograničava na ono čemu je čovjek u jednom trenutku dorastao, a vjerovanje otvara za mnogo više. Vjera nadvisuje um jer uključuje srce, jer počiva na uzajamnoj ljubavi, poštovanju i povjerenju. Zato čovjek vjere ima odgovor na svako, ma kako bilo teško, pitanje zašto: Za ljubav Božju.
Nismo mi Božje igračke, nego Božja djeca – kako čitamo i u Knjizi mudrih izreka – radost Mudrosti Božje, njegovo veselje. Valja nam stoga svu pamet svijeta pokloniti pred vjerom te se sjetiti u teškim i nedokučivim pitanjima, kako je dobro netko istaknuo, da Bog nikada ne remeti radosti svoje djece, ako im već ne priprema sigurnije i veće!
Vlč. Ivica Cujzek
