RODITELJI NAĐOŠE ISUSA POSRED UČITELJA! (Lk 2, 41-52)

Još uvijek smo u mislima i općem raspoloženju pod dojmovima svetkovanja Božića kao obiteljskog blagdana u čijem je središtu Isus Krist – Sin Božji, koji je postao čovjekom u konkretnoj obitelji, obitelji Josipa i Marije. Crkva nam proglašenjem nedjelje po Božiću svetkovinom Svete Obitelji pokazuje koliko je važna ljudska obitelj kao temeljna zajednica žene i muškarca. Njihovu uzajamnu ljubav Bog Stvoritelj blagoslivlja njihovim potomstvom, prenoseći na njih svoje stvaralaštvo. Od samog početka svijeta Bog je u čovjeka usadio potrebu za životom u zajednici, jednih s drugima, a temeljna je zajednica upravo obitelj nastalom neraskidivom vezom ljubavi između žene i muškarca. Svetu Obitelj Josipa, Marije i Isusa Crkva nam daje kao uzor življenja obiteljskih kreposti, uzajamne ljubavi i poštovanja te nas potiče na molitvu za zagovor Marije i Josipa neka učvrste naše obitelji u ljubavi, poštovanju, miru i pažnji.

Obitelj je danas u velikoj krizi. Kad govorimo o obitelji istovremeno se postavlja i pitanje vrjednovanja braka, jer brak je baza obitelji. Ako je brak u krizi onda je u krizi i obitelj jer jedno bez drugog ne ide. No, uz sve poteškoće bračne zajednice još ne poznajemo neko zajedništvo koje bi bilo bolje od obitelji. Dapače, obitelj nije nečiji idejni projekt nego nešto što izvire iz ljudske naravi. Obiteljske poteškoće su poteškoće koje izviru iz samog čovjeka. Stoga, ako obiteljski čovjek nije spreman mijenjati se, ako nije spreman na poboljšanja, i obitelj će ostati problematična. Obitelj je stvarnost kroz koju čovjek izrasta u čovjeka. I to traje i događa se iz dana u dan, cijeli život. Čovjek trajno raste i trajno treba obitelj. Unutar obitelji čovjek se nalazi i prepoznaje kao čovjek. Sve su druge zajednice samo slika obitelji, samo pokušaji i imitacije. Obitelj je ispunjena duhom zajedništva kojeg svatko upije u sebe i nosi kroz cijeli život. Zato obitelj ima svoju unutarnju vrijednost i svoju duhovnost. Stoga kršćanstvo vrjednuje brak i obitelj kao nešto sveto i božansko. Bog je u obitelji i po njemu ona nije nešto prolazno nego nešto preko čega se dolazi do susreta s Njim. Obitelj je mjesto ljubavi i zajedništva. U njoj se događa prvo iskustvo ljubavi i nadanja, darivanja i primanja. Sretna obitelj otvara čovjeku optimističan pogled u budućnost. Neka naš život bude takav da mlađim naraštajima i cijelom svijetu pokažemo sreću, ideale, Krista, božićnu radost. To je zadatak svake obitelji, starih i mladih. Zadatak nam je i dužnost iskreno se odnositi prema mladima kao onima na kojima je budućnost. Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa jer tako postajemo djeca Božja. Ono što je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihvaćanje, povjerenje i poštivanje, stavljanje na raspolaganje jednih drugima – iz ljubavi.

Luka nam u današnjem evanđeoskom izvještaju opisuje nazaretsku obitelj kao pobožnu zajednicu, koja živi prema vjerskim zakonima i Božjim zapovijedima. Redovito svetkuju blagdane te hodočaste u Jeruzalem Bogu zahvaliti za sva dobročinstva i moliti za ustrajnost i životnu snagu. Velikodušna ljubav, koja ih je resila, prenijela se i na odnos prema Bogu. Molimo, stoga, i mi danas za naše obitelji da (p)ostanu zajednica vjernika privrženih Bogu i čovjeku. Neka i naša djeca, poput Isusa u Hramu, čeznu biti u kući Oca nebeskog, svoju dušu hrane Božjom riječi i zajedno s roditeljima slave Stvoritelja.

Vladimir Cesar