Presveto Trojstvo A 2020
Mislimo li o vječnom životu?
Zanimljive su teme evanđeoskog teksta koji ćemo čuti u nedjelju na svetkovinu Presvetog Trojstva. Apostol Ivan donosi nam kratak tekst iz Isusova razgovora s farizejem Nikodemom u kojem govori o ljubavi Božjoj prema čovjeku, vječnom životu, spasenju i vjeri. Zapitala sam se odmah što ove teme govore današnjem čovjeku i koliko mi, suvremeni ljudi, razmišljamo o tim temama.
Tema spasenja je aktualna i spasenje je potrebno, no prije svega materijalno spasenje. Potrebno nam je spasenje od prirodnih katastrofa, bolesti i epidemija, siromaštva i ratova… Isus pak u evanđelju govori o spasenju duše i o sredstvu tog spasenja – vjeri u Njega, jedinorođenoga Sina Božjega.
Govor o vječnom životu čini mi se još straniji suvremenom čovjeku. Zaokupljeni svakodnevicom rijetko mislimo na sutra ili pak se ponašamo kao da ćemo ovdje na zemlji živjeti vječno, ali misliti na vječnost s onu stranu smrti nije baš omiljena tema suvremenog čovjeka. O njoj ćemo razmišljati kada dođe i ako dođe. Isus nas upozorava da bismo mogli propasti na božanskom sudu i tako izgubiti vječnost koja nam je osigurana vjerom u Njegovo djelo spasenja.
To djelo spasenja očituje ljubav Božju prema svakom čovjeku. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.” (Iv 3, 16-17) Bog koji nam se najpotpunije objavljuje Isusovim dolaskom pokazuje se kao Bog kojemu je dragocjeno svako njegovo stvorenje, a još više čovjek koji jedini od svih stvorenja može odgovoriti Bogu na njegov poziv ljubavi. Ta ljubav Božja prema čovjeku radosna je vijest za svakog čovjeka, još samo da uspijemo s povjerenjem odgovoriti toj radosnoj vijesti.
Dakle, četvrta tema ovog evanđeoskog odlomka jest vjera. To je zapravo pitanje biti ili ne biti spašen za vječnost. Spoznaja Božje ljubavi prema čovjeku, koji je stvoren za vječnu radost u zajedništvu s Bogom, otvara srce za dar vjere. Možda je upravo to najveća poteškoća današnjeg čovjeka, povjerovati u bezuvjetnu, stvarateljsku ljubav kakvu nam svjedoči Presveto Trojstvo koje slavimo.
I ne mogu Vam, poštovani čitatelji, poželjeti ljepše stvari povodom ove svetkovine od ovog: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“ (2 Kor 13, 13) Jer život u milosti, ljubavi i zajedništvu s Presvetim Trojstvom omogućiti će da kršćanska zajednica živi kao što je Pavao poželio i savjetovao zajednici u Korintu: „Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“ (2 Kor 13, 11)
Anita Treščec
Zanimljive su teme evanđeoskog teksta koji ćemo čuti u nedjelju na svetkovinu Presvetog Trojstva. Apostol Ivan donosi nam kratak tekst iz Isusova razgovora s farizejem Nikodemom u kojem govori o ljubavi Božjoj prema čovjeku, vječnom životu, spasenju i vjeri. Zapitala sam se odmah što ove teme govore današnjem čovjeku i koliko mi, suvremeni ljudi, razmišljamo o tim temama.
Tema spasenja je aktualna i spasenje je potrebno, no prije svega materijalno spasenje. Potrebno nam je spasenje od prirodnih katastrofa, bolesti i epidemija, siromaštva i ratova… Isus pak u evanđelju govori o spasenju duše i o sredstvu tog spasenja – vjeri u Njega, jedinorođenoga Sina Božjega.
Govor o vječnom životu čini mi se još straniji suvremenom čovjeku. Zaokupljeni svakodnevicom rijetko mislimo na sutra ili pak se ponašamo kao da ćemo ovdje na zemlji živjeti vječno, ali misliti na vječnost s onu stranu smrti nije baš omiljena tema suvremenog čovjeka. O njoj ćemo razmišljati kada dođe i ako dođe. Isus nas upozorava da bismo mogli propasti na božanskom sudu i tako izgubiti vječnost koja nam je osigurana vjerom u Njegovo djelo spasenja.
To djelo spasenja očituje ljubav Božju prema svakom čovjeku. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.” (Iv 3, 16-17) Bog koji nam se najpotpunije objavljuje Isusovim dolaskom pokazuje se kao Bog kojemu je dragocjeno svako njegovo stvorenje, a još više čovjek koji jedini od svih stvorenja može odgovoriti Bogu na njegov poziv ljubavi. Ta ljubav Božja prema čovjeku radosna je vijest za svakog čovjeka, još samo da uspijemo s povjerenjem odgovoriti toj radosnoj vijesti.
Dakle, četvrta tema ovog evanđeoskog odlomka jest vjera. To je zapravo pitanje biti ili ne biti spašen za vječnost. Spoznaja Božje ljubavi prema čovjeku, koji je stvoren za vječnu radost u zajedništvu s Bogom, otvara srce za dar vjere. Možda je upravo to najveća poteškoća današnjeg čovjeka, povjerovati u bezuvjetnu, stvarateljsku ljubav kakvu nam svjedoči Presveto Trojstvo koje slavimo.
I ne mogu Vam, poštovani čitatelji, poželjeti ljepše stvari povodom ove svetkovine od ovog: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“ (2 Kor 13, 13) Jer život u milosti, ljubavi i zajedništvu s Presvetim Trojstvom omogućiti će da kršćanska zajednica živi kao što je Pavao poželio i savjetovao zajednici u Korintu: „Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“ (2 Kor 13, 11)
Anita Treščec
