Presveto Trojstvo
KRŠTENI SMO U IME OCA, SINA I DUHA SVETOGA
Mojsije Izraelce podsjeća i opominje na sva dobročinstva Božja prema ljudima, a posebno prema njima kao izabranom narodu, podsjećajući ih na izbavljenje iz Egipta. U njihovoj se povijesti Bog posebno objavljivao kao Osloboditelj. Potiče ih na vršenje zakona i zapovijedi te vjernost jedinom i pravomu Bogu kao garanciju uspjeha u životu. Mi danas po djelovanju Duha Svetoga, možemo otkriti i prepoznati spasiteljsko djelovanje Božje u našem životu. Ako se u mislima vratimo unatrag, razabrat ćemo da smo od došašća do Duhova u blagdanskim liturgijskim slavljima slavili Božje intervencije u povijest čovječanstva, u povijest Crkve i u naš vlastiti život.
Tako nas Pavao ohrabruje navješčujući nam istinu da nas nakon ovozemaljske patnje i trpljenja čeka vječna slava u zajedništvu s Bogom - jer zauvijek smo djeca Božja. Vjera u Presveto Trojstvo nadahnjuje nas i poziva na ustrajnost i izdržljivost u Božjoj ljubavi.
Matej svoje evanđelje završava opraštanjem apostola s uskrslim Isusom. Njihovo zajedništvo i odnos povjerenja započeli su u Galileji i tu će se oprostiti od njega. Povjerenje u Isusa gradi se po povjerenju ljudima. Poslušnost učenika i Isusova vjernost Očevom planu spasenja omogućuje susret male zajednice vjernika s Uskrslim. Istina, ta zajednica učenika još uvijek nije jedinstvena u svojim stavovima i vjeri. Neki još uvijek sumnjaju, u svojoj su nutrini podijeljeni. Premda su više puta susretali uskrsloga Krista, razgovarali s njim, provodili zajedno određene trenutke gdje im je razjasnio razloge svih spasenjskih događaja, još uvijek su se u srcime naekih apostola javljale sumnje i nesigurnost. Osjećali su da susret s Kristom traži odgovor, aktivnost, angažiranost, da donosi zadatke koje treba izvršiti, a za tu obavezu nisu bili spremni. Premda će se rastati s Uskrslim i fizički se više neće susretati s njim, u Duhu će po molitvi i propovijedanju njegovih riječi i čineći njegova djela ostati povezani. Apostoli će se također razići na razne strane ostvarujući od Krista povjerenu im zadaću - da sve narode učine njegovim učenicima, ali će i oni ostati povezani u Duhu Svetomu. Važno je ovdje naglasiti da je veličina Božje ponude spasenja utemeljena na čovjekovoj slobodi, da po propovijedanju uvidi i shvati vrijednost zajedništva s Bogom. Poslanje Isusovih učenika temelji se na krštenju i poučavanju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Isusovi su učenici ljudima donijeli ono što su i sami primili i prihvatili, a što je unijelo velike promjene u njihovom vlastitom životu. Taj se proces nije prekinuo sve do naših dana jer po propovijedanju apostolskih nasljednika mijenja se svijet i ljudi u njemu. Na tom putu uvijek ćemo uviđati svoju grešnost, slabost i krhkost u usporedbi s djelima Uskrsloga.
Na nedjeljnoj euharistiji uvijek si možemo razjasniti sumnje, ojačati vjeru i uvijek iznova prepoznati svoje poslanje. Uskrsli nas zove na susret, na zajedništvo. Imamo li hrabrosti odazvati se i biti njegovim učenikom?
Mojsije Izraelce podsjeća i opominje na sva dobročinstva Božja prema ljudima, a posebno prema njima kao izabranom narodu, podsjećajući ih na izbavljenje iz Egipta. U njihovoj se povijesti Bog posebno objavljivao kao Osloboditelj. Potiče ih na vršenje zakona i zapovijedi te vjernost jedinom i pravomu Bogu kao garanciju uspjeha u životu. Mi danas po djelovanju Duha Svetoga, možemo otkriti i prepoznati spasiteljsko djelovanje Božje u našem životu. Ako se u mislima vratimo unatrag, razabrat ćemo da smo od došašća do Duhova u blagdanskim liturgijskim slavljima slavili Božje intervencije u povijest čovječanstva, u povijest Crkve i u naš vlastiti život.
Tako nas Pavao ohrabruje navješčujući nam istinu da nas nakon ovozemaljske patnje i trpljenja čeka vječna slava u zajedništvu s Bogom - jer zauvijek smo djeca Božja. Vjera u Presveto Trojstvo nadahnjuje nas i poziva na ustrajnost i izdržljivost u Božjoj ljubavi.
Matej svoje evanđelje završava opraštanjem apostola s uskrslim Isusom. Njihovo zajedništvo i odnos povjerenja započeli su u Galileji i tu će se oprostiti od njega. Povjerenje u Isusa gradi se po povjerenju ljudima. Poslušnost učenika i Isusova vjernost Očevom planu spasenja omogućuje susret male zajednice vjernika s Uskrslim. Istina, ta zajednica učenika još uvijek nije jedinstvena u svojim stavovima i vjeri. Neki još uvijek sumnjaju, u svojoj su nutrini podijeljeni. Premda su više puta susretali uskrsloga Krista, razgovarali s njim, provodili zajedno određene trenutke gdje im je razjasnio razloge svih spasenjskih događaja, još uvijek su se u srcime naekih apostola javljale sumnje i nesigurnost. Osjećali su da susret s Kristom traži odgovor, aktivnost, angažiranost, da donosi zadatke koje treba izvršiti, a za tu obavezu nisu bili spremni. Premda će se rastati s Uskrslim i fizički se više neće susretati s njim, u Duhu će po molitvi i propovijedanju njegovih riječi i čineći njegova djela ostati povezani. Apostoli će se također razići na razne strane ostvarujući od Krista povjerenu im zadaću - da sve narode učine njegovim učenicima, ali će i oni ostati povezani u Duhu Svetomu. Važno je ovdje naglasiti da je veličina Božje ponude spasenja utemeljena na čovjekovoj slobodi, da po propovijedanju uvidi i shvati vrijednost zajedništva s Bogom. Poslanje Isusovih učenika temelji se na krštenju i poučavanju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Isusovi su učenici ljudima donijeli ono što su i sami primili i prihvatili, a što je unijelo velike promjene u njihovom vlastitom životu. Taj se proces nije prekinuo sve do naših dana jer po propovijedanju apostolskih nasljednika mijenja se svijet i ljudi u njemu. Na tom putu uvijek ćemo uviđati svoju grešnost, slabost i krhkost u usporedbi s djelima Uskrsloga.
Na nedjeljnoj euharistiji uvijek si možemo razjasniti sumnje, ojačati vjeru i uvijek iznova prepoznati svoje poslanje. Uskrsli nas zove na susret, na zajedništvo. Imamo li hrabrosti odazvati se i biti njegovim učenikom?
Vladimir Cesar
