Uskrs B
ISUS JE TREBAO UMRIJETI I USTATI OD MRTVIH! (Iv 20, 1 - 9)
Liturgijska čitanja na dan Uskrsa govore o bitnim koracima prihvaćanja i naviještanja vjere u Uskrsloga.
Luka u Djelima apostolskim opisuje Petrov govor u kući Rimljanina Kornelija, koji ga je pozvao propovijedati mu o Bogu opisivanom u Bibliji i objavljenom po Kristovim zaslugama. Petar je tako započeo misijsko djelovanje Crkve propovijedajući među poganima o Isusovom životu, a posebno o njegovom Vazmenom otajstvu - muci, smrti, uskrsnuću, uzašašću i poslanju Duha Svetoga. Ohrabruje svoje slušatelje govoreći kako Bog hoće da se spašavaju svi oni koji ga životom priznaju Stvoriteljem, koji ispovijedaju vjeru u Krista Spasitelja i Otkupitelja, bez obzira kojem narodu oni pripradali. Isusov život, zapravo njegovo trogodišnje javno djelovanje zaokružuje izjavom da je, djelovanjem Duha Svetoga od Oca objavljenog kod krštenja na rijeci Jordan, prošao zemljom čineći dobro, propovijedajući i ozdravljajući mnoge ... Vršio je Očevu volju čineći dobro te tako i nama pokazao da su za spasenje bitna djela ljubavi i milosrđa prema našim bližnjima, a ne samo ispovijedanje vjere u jednoga Boga.
Govoreći o Isusovoj smrti i uskrsnuću Petar sebe i ostale apostole predstavlja kao svjedoke svih spasenjskih događaja. Ističe i posebno naglašava činjenicu da je Bog uskrisio Krista i proslavio ga te je tako postao Spasitelj svakog čovjeka. I nama je ponudio tu proslavu - uskrsnućem. Tako nam zapravo daje novi život ukoliko ga prihvatimo po krštenju i vjerom, obogaćenom djelima ljubavi i milosrđa, poput apostola gorljivo svjedočimo drugim ljudima.
U Ivanovom izvještaju o Isusovom uskrsnuću, o radosnoj vijesti za ljudski rod, postavlja se temeljno pitanje na koje su tada apostoli trebali odgovoriti i na koje mi danas trebamo davati odgovor - vjerujemo li da je Isus uskrsnuo i što to znači za mene, tebe, njega, nju? Nisu ni apostoli sve prihvatili u jednom trenutku. S nepovjerenjem su slušali svjedočanstvo Marije Magdalene koja se susrela s Uskrslim. Rasli su u vjeri i spoznaji. Na prvom mjestu sumnjičavih apostola bio je i Petar. Bio je oprezan, ali je tražio prosvjetljenje, dozvolio je Bogu da djeluje u njegovoj savjesti i pronašao je prave odgovore na svoja pitanja. Ivanu je bio dovoljan prazan grob. Važno je zaključiti da svi apostoli, kad su shvatili Isusovo poslanje te prihvatili i povjerovali njegovom nauku i pozivu, nisu više sumnjali nego gorljivo i neustrašivo naviještali svima tu Radosnu vijest. Svojom vjerom u proslavljenog Gospodina okupljali su zajednice vjernika i sačuvali svoja svjedočanstva po svojim nasljednicima.
Kristovim vazmenim otajstvom objavljena nam je Očeva ljubav. Svojom žrtvom Isus je nadvladao zlo u svijetu te u Očevoj slavi u vječnosti za svakoga od nas pripremio mjesto. Poslao nam je Duha Svetoga kao Branitelja i Posvetitelja kako bismo u ovozemnom životu mogli nasljedovati Krista – odbaciti zlo i grijeh. Svaki vjernik treba dozvoliti da ga Duh Božji obuzme, da u njemu zažive Kristova djela spasenja. Taj suživot događa se redovitim slavljenjem sakramenata, posebno euharistije.
Mnogi uzorni vjernici, sveci i blaženici pokazali su tijekom povijesti da je moguće živjeti tu radost. Na nama je da dublje gledamo i vjerujemo. Shvatimo još jače da smo Crkva u kojoj je prisutan Uskrsli, koji nas zove na čitanje Božje riječi i na lomljenje kruha. Ovih smo dana pozvani biti zauzetim svjedocima vjere i u javnom životu. Budimo stoga postojani u spoznaji prisutnosti Uskrsloga u svijetu, neustrašivi u ispovijedanju vjere i revni u djelovanju među ljudima.
Svim čitateljima želim radostan Uskrs!
Liturgijska čitanja na dan Uskrsa govore o bitnim koracima prihvaćanja i naviještanja vjere u Uskrsloga.
Luka u Djelima apostolskim opisuje Petrov govor u kući Rimljanina Kornelija, koji ga je pozvao propovijedati mu o Bogu opisivanom u Bibliji i objavljenom po Kristovim zaslugama. Petar je tako započeo misijsko djelovanje Crkve propovijedajući među poganima o Isusovom životu, a posebno o njegovom Vazmenom otajstvu - muci, smrti, uskrsnuću, uzašašću i poslanju Duha Svetoga. Ohrabruje svoje slušatelje govoreći kako Bog hoće da se spašavaju svi oni koji ga životom priznaju Stvoriteljem, koji ispovijedaju vjeru u Krista Spasitelja i Otkupitelja, bez obzira kojem narodu oni pripradali. Isusov život, zapravo njegovo trogodišnje javno djelovanje zaokružuje izjavom da je, djelovanjem Duha Svetoga od Oca objavljenog kod krštenja na rijeci Jordan, prošao zemljom čineći dobro, propovijedajući i ozdravljajući mnoge ... Vršio je Očevu volju čineći dobro te tako i nama pokazao da su za spasenje bitna djela ljubavi i milosrđa prema našim bližnjima, a ne samo ispovijedanje vjere u jednoga Boga.
Govoreći o Isusovoj smrti i uskrsnuću Petar sebe i ostale apostole predstavlja kao svjedoke svih spasenjskih događaja. Ističe i posebno naglašava činjenicu da je Bog uskrisio Krista i proslavio ga te je tako postao Spasitelj svakog čovjeka. I nama je ponudio tu proslavu - uskrsnućem. Tako nam zapravo daje novi život ukoliko ga prihvatimo po krštenju i vjerom, obogaćenom djelima ljubavi i milosrđa, poput apostola gorljivo svjedočimo drugim ljudima.
U Ivanovom izvještaju o Isusovom uskrsnuću, o radosnoj vijesti za ljudski rod, postavlja se temeljno pitanje na koje su tada apostoli trebali odgovoriti i na koje mi danas trebamo davati odgovor - vjerujemo li da je Isus uskrsnuo i što to znači za mene, tebe, njega, nju? Nisu ni apostoli sve prihvatili u jednom trenutku. S nepovjerenjem su slušali svjedočanstvo Marije Magdalene koja se susrela s Uskrslim. Rasli su u vjeri i spoznaji. Na prvom mjestu sumnjičavih apostola bio je i Petar. Bio je oprezan, ali je tražio prosvjetljenje, dozvolio je Bogu da djeluje u njegovoj savjesti i pronašao je prave odgovore na svoja pitanja. Ivanu je bio dovoljan prazan grob. Važno je zaključiti da svi apostoli, kad su shvatili Isusovo poslanje te prihvatili i povjerovali njegovom nauku i pozivu, nisu više sumnjali nego gorljivo i neustrašivo naviještali svima tu Radosnu vijest. Svojom vjerom u proslavljenog Gospodina okupljali su zajednice vjernika i sačuvali svoja svjedočanstva po svojim nasljednicima.
Kristovim vazmenim otajstvom objavljena nam je Očeva ljubav. Svojom žrtvom Isus je nadvladao zlo u svijetu te u Očevoj slavi u vječnosti za svakoga od nas pripremio mjesto. Poslao nam je Duha Svetoga kao Branitelja i Posvetitelja kako bismo u ovozemnom životu mogli nasljedovati Krista – odbaciti zlo i grijeh. Svaki vjernik treba dozvoliti da ga Duh Božji obuzme, da u njemu zažive Kristova djela spasenja. Taj suživot događa se redovitim slavljenjem sakramenata, posebno euharistije.
Mnogi uzorni vjernici, sveci i blaženici pokazali su tijekom povijesti da je moguće živjeti tu radost. Na nama je da dublje gledamo i vjerujemo. Shvatimo još jače da smo Crkva u kojoj je prisutan Uskrsli, koji nas zove na čitanje Božje riječi i na lomljenje kruha. Ovih smo dana pozvani biti zauzetim svjedocima vjere i u javnom životu. Budimo stoga postojani u spoznaji prisutnosti Uskrsloga u svijetu, neustrašivi u ispovijedanju vjere i revni u djelovanju među ljudima.
Svim čitateljima želim radostan Uskrs!
Vladimir Cesar
