Velika Gospa 2020.
Težimo za onim što je gȍre
Otkrivati smisao vlastitog postojanja i osmisliti život zadatak je svakog čovjeka, a napose vjernika koji će u toj potrazi osluškivati što mu to Gospodin govori, koji je Božji plan za njegov život.
Sličan put zasigurno je prolazila i Blažena Djevica Marija koja je kao i ostatak njezina naroda očekivala spasitelja. U povijesti vlastitog naroda otkrivala je čudesne Božje zahvate i njegov plan za spasenje čovjeka, a svojim pristankom na navještenje anđela Gabrijela i riječima „neka mi bude po riječi tvojoj" pokazuje kako je vlastiti život doživljavala kao dar i zadatak. Plod njezina povjerenja u Božje obećanje, ali i njezino prihvaćanje vlastite zadaće pred Bogom, jest rođenje Isusa Krista, spasitelja svijeta i čovjeka. I zbog toga joj zajedno s Elizabetom govorimo: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!...Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1, 42.45)
Marija je vjerovala da nije tek slučajno odabrana, nije tek instrument u Božjim rukama, već da svojom slobodnom voljom sudjeluje u velikom Božjem planu za čovjeka. Naslućivala je veličinu događaja u kojem sudjeluje i zato govori: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.“ (Lk 1, 46 - 48) Ona je natoč svim nesigurnostima svog vlastitog života i života svoga Sina, sve do Njegove muke i smrti, vjerovala i živjela svoje opredjeljenje. Eto zašto je ona Velika Gospa. Iako izabrana, nije bila posebno zaštićena, nije joj se puno objasnilo od Božjega plana. I sam Isus ne objašnjava joj Božji plan: „Zašto ste me tražili?, Ženo, što ja imam s tobom?, Tko su majka moja, braća moja?“, samo su neke od evanđeoskih rečenica koje nam svjedoče o tome. Na sva ta pitanja Marija je morala nalaziti odgovore u vjeri, s velikim željom da založi svoj život za Dobro koje je prepoznala.
Ako smo svjesni velikog dara života koji smo primili od Boga, najmanje što možemo je dati tome životu smisao, upotrijebiti ga, utrošiti, založiti za dobro koje smo spoznali. U Mariji, proslavljenoj na nebu, gledamo konačni smisao ljudskog života jer svi smo stvoreni za vječnost, bez obzira što nam se tako uvjerljivim i konkretnim čini ovaj naš zemaljski dom.
Marija nas potiče i ohrabruje da ne napuštamo naše ideale, da ne napuštamo nadu, pa ni onda kad izgleda kao da će opaki Zmaj progutati dijete naše nade, naše budućnosti; ni onda kad nas Bog povede u pustinju osame. (Otk 12, 4-6) Želim, poštovani čitatelji, da se za sve nas ispuni zborna molitva na blagdan Velike Gospe koja govori: „ Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave“.
Anita Treščec
Otkrivati smisao vlastitog postojanja i osmisliti život zadatak je svakog čovjeka, a napose vjernika koji će u toj potrazi osluškivati što mu to Gospodin govori, koji je Božji plan za njegov život.
Sličan put zasigurno je prolazila i Blažena Djevica Marija koja je kao i ostatak njezina naroda očekivala spasitelja. U povijesti vlastitog naroda otkrivala je čudesne Božje zahvate i njegov plan za spasenje čovjeka, a svojim pristankom na navještenje anđela Gabrijela i riječima „neka mi bude po riječi tvojoj" pokazuje kako je vlastiti život doživljavala kao dar i zadatak. Plod njezina povjerenja u Božje obećanje, ali i njezino prihvaćanje vlastite zadaće pred Bogom, jest rođenje Isusa Krista, spasitelja svijeta i čovjeka. I zbog toga joj zajedno s Elizabetom govorimo: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!...Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1, 42.45)
Marija je vjerovala da nije tek slučajno odabrana, nije tek instrument u Božjim rukama, već da svojom slobodnom voljom sudjeluje u velikom Božjem planu za čovjeka. Naslućivala je veličinu događaja u kojem sudjeluje i zato govori: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.“ (Lk 1, 46 - 48) Ona je natoč svim nesigurnostima svog vlastitog života i života svoga Sina, sve do Njegove muke i smrti, vjerovala i živjela svoje opredjeljenje. Eto zašto je ona Velika Gospa. Iako izabrana, nije bila posebno zaštićena, nije joj se puno objasnilo od Božjega plana. I sam Isus ne objašnjava joj Božji plan: „Zašto ste me tražili?, Ženo, što ja imam s tobom?, Tko su majka moja, braća moja?“, samo su neke od evanđeoskih rečenica koje nam svjedoče o tome. Na sva ta pitanja Marija je morala nalaziti odgovore u vjeri, s velikim željom da založi svoj život za Dobro koje je prepoznala.
Ako smo svjesni velikog dara života koji smo primili od Boga, najmanje što možemo je dati tome životu smisao, upotrijebiti ga, utrošiti, založiti za dobro koje smo spoznali. U Mariji, proslavljenoj na nebu, gledamo konačni smisao ljudskog života jer svi smo stvoreni za vječnost, bez obzira što nam se tako uvjerljivim i konkretnim čini ovaj naš zemaljski dom.
Marija nas potiče i ohrabruje da ne napuštamo naše ideale, da ne napuštamo nadu, pa ni onda kad izgleda kao da će opaki Zmaj progutati dijete naše nade, naše budućnosti; ni onda kad nas Bog povede u pustinju osame. (Otk 12, 4-6) Želim, poštovani čitatelji, da se za sve nas ispuni zborna molitva na blagdan Velike Gospe koja govori: „ Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave“.
Anita Treščec
