Gospodine Isuse Kriste! Dolazimo k Tebi na kraju ovog današnjeg hodočasničkog dana. Sa brojnim molitvama uputili smo se u ovo Svetište Predragocjene Krvi Kristove moleći za sebe i za svoje bližnje. A u ovim trenucima želimo ti uputiti samo riječi zahvale: zahvale što nas čuješ, što si s nama, što nam pomažeš nositi naše križeve, što iz dana u dan naša srca oblikuješ da još više ljube. Svjesni smo da iz dana u dan možemo biti još bliži Tebi. Stoga nas, u ovim trenucima klanjanja, još više približi svojemu Presvetome Srcu.

Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Na svojim putovanjima, Gospodin Isus susreće mnoštvo ljudi i mnoštvo ljudi, nakon susreta, Isusa počinje slijediti. Neki ga slijede iz znatiželje, neki zbog divljenja što je učinio jedno ili drugo čudo, a neki iz istinske vjere jer su spoznali da je među njima Spasitelj svijeta. Većinu ljudi Gospodin Isus susreće u središtima gradova, na mjestima gdje se odvija društveni život zajednice. No, mnogi čekaju Isusa van zidina, kraj puta, jer im je zabranjeno da budu jednakopravni članovi društvene zajednice. Tako se van grada našao i slijepi prosjak Bartimej. Zbog svog oblika invaliditeta imao je izoštreniji sluh te je brzo prepoznao glas i govor Božjega proroka, Isusa Nazarećanina. Kroz uši, Kristova Riječ se brzo spustila u srce i bila je to slamka nade te je Bartimej počeo vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” Mnoštvo se zasigurno sablaznilo što netko tko je van grada, na rubu, viče Čudotvorcu te su ga pokušali ušutkati da im ne smeta. No, on je bio ustrajan jer takva i jest prava vjera: ustraje i nikad se ne predaje u traženju Boga. Isus se zaustavlja i preko ljudi poziva ga k sebi. Isus želi da ljudi promijene pogled i način ponašanja prema onima koji su na rubu. I doista, to se događa. Slijepog prosjaka više se ne ušutkuje već ga se sokoli i potiče da dođe k Isusu. Netko konačno za njega pita, netko čuje njegov glas, netko ga sa ruba zove u središte. Ne čudi da se slijepi prosjak odmah podiže, da baca ogrtač, skače i dolazi k Isusu. Ta svi mi želimo biti prihvaćeni, a osobito od samoga Boga. Dogodio se susret i konačno se Bartimeja nešto pitalo: „Što želiš da ti učinim?” Želja je samo jedna: „Da progledam!” A progledao je Bartimej zbog svoje vjere i ustrajnosti. Isus mu govori neka sada ide, a Bartimej sada kreće u novi život slijedeći Isusa.
A mi? Ušutkujemo li one koji viče za susretom s Bogom? Ostavljamo li osobe kraj puta, izvan grada? Svaki od nas ima pravo biti u središtu. A najljepše je biti u središtu Isusova srca. Zastanimo u pogledu na to Srce i u sljedećim trenucima tišine zahvalimo Gospodinu na svim udijeljenim milostima.