Gospodine Isuse Kriste! Gledajući te Raspetog na križu, želimo te slijediti na putu kojeg si prošao da bi nama, grešnim ljudima, zaslužio spasenje i otvorio vrata raja. Molimo te da nam ispuniš srca skrušenošću i poniznošću. Daj da u tvom križu prepoznamo snagu za nošenje naših životnih križeva te da, u svjetlu tvoje žrtve ljubavi, i sami budemo ispunjeni ljubavlju prema tebi i bližnjemu. Krećemo, Gospodine, za tobom: netko u osobi Marije, netko u osobi Veronike, netko samo u ulozi promatrača. No, svi sa željom da nas preobraziš i obratiš.
 
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
 

 
Prva postaja
Isusa osuđuju na smrt

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Prolazio si, Gospodine, našom zemljom čineći samo dobro. Na prvo mjesto uvijek si stavljao čovjeka, a tek onda njegovu bolest, teškoću ili invaliditet. Na prvome mjestu bilo ti je dostojanstvo života i sreća drugoga. I činio si dobro jer si ti sam najveće Dobro. No, nekima je tvoja dobrota smetala. Nekima je bilo važnije slovo Zakona od samoga čovjeka. I zbog učinjena dobra, osudili su te na smrt. Osudili su te tvoji, oni kojima si davao toliko utjehe. Osudili su te vjernici koji su živjeli bez ljubavi.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! I današnji svijet je pun osuda. Danas se ne osuđuje ljude na smrt po zakonu, ali ih se zato osuđuje na mnogobrojne suvremene načine: mnogi su odbačeni i osamljeni, mnogi su oklevetani i prevareni, mnogi su ranjeni. Mnogi zbog svojih bolesti i teškoća ne uživaju dostojanstvo čovjeka kakvim si ga ti naviještao. Ti, Isuse, sigurno sa svima njima prolaziš još jedan križni put. Molimo te, Gospodine, da očistiš naša srca od zloće te da nas učiniš vjernicima ljubavi koji ćemo biti utjeha i radost onima koji su osuđeni na smrt suvremenoga svijeta.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Nakon što je tvoje tijelo primilo bezbroj udaraca bičem, prigrlio si svoj križ. Sigurno ti je ovo teško drvo pritiskalo zadobivene rane te je time križ bio još i teži. No, ti ga grliš, nosiš ga, jer znaš da je ono cijena spasenja za svakoga čovjeka. Tvoja šutnja znak je da ga, iako nepravedno osuđen, bez pogovora prihvaćaš. A nekad si sigurno, kao dijete, zajedno s Josipom obrađivao drvo, bio pravi zanatlija te već tako svojim izumima usrećivao kako Josipa, tako i druge. To isto drvo kojim si činio dobro, sada će postati drvo spasenja. „Križu sveti, stablo svako. Zavidi ti čarni sjaj. S takvim lišćem, cvijetom, plodom, nikoji ga nema gaj.“
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Teški su križevi koje danas mora nositi tebi vjerni puk. Bolesti, razdori i svađe u obiteljima, ovisnosti, neprihvaćanje. Ah, kad bi se mogli riješiti te boli. No, slijedeći tebe znamo da je križ sredstvo spasenja i ljubavi. Daj nam snažnija ramena i puno strpljenja da budemo dostojni nositelji svojih križeva. Molimo te, Gospodine, da netko i po našoj ovozemaljskoj žrtvi bude dostojan ući u tvoje kraljevstvo.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Izranjeno tijelo, težak križ, pad pod križem. Na početku si mukotrpnog puta, a tvoja bol se sve više pojačava. Zašto ti nitko ne priskače u pomoć? Zbog čega ljudi samo ravnodušni stoje? Ma nisu svi ravnodušni. Dok te jedni još više pljuju i guraju i tako ti onemogućavaju da ustaneš, drugi ti žele priskočiti, ali bivaju zaustavljeni. No, ti i dalje šutiš i dižeš se. Stavljaš križ opet na svoje rame. I ideš dalje. Ideš dalje jer nas voliš i jer znaš da samo upornošću i novim početkom ostvaruje se uspjeh.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Oh, koliko ljudi svakodnevno oko nas pada pod težinom svojih životnih križeva. Ne znam zašto uvijek mislimo da će drugi priskočiti u pomoć, da će doći neko drugo doba, da još nije došao naš čas da pomažemo. Teško je nekad odgoditi svoje planove i ambicije dok drugi pruža ruku i vapije za pomoći. Molimo te, Gospodine, da pobijedimo svoj egoizam i da budemo prvi koji će pomoći drugome da ustane.
 
Slava Ocu…
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Od dolaska u dvor Poncija Pilata i početka muke, zasigurno si se pitao gdje ti je mama. Možda si je htio zagrliti i reći joj da će sve biti u redu s tobom, da se ne boji. Možda bi najradije htio da te ne gleda ovakvog, ranjenog i krvavog. No, sreli ste se na tvom putu prema Golgoti. Kao i uobičajeno, Marija nije puno govorila. Zasigurno je prebirala sve događaje u svom srcu. No, srce joj je probodeno, duša joj je ranjena. Ali zna da ti moraš odnijeti svoj križ. Ona zna da ti to možeš. Stoga te svojim pogledom bodrila govoreći: „Sine, samo naprijed!“
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Mnogo je požrtvovnih majki u našem društvu. Majčinska ljubav je ona koja raste od samoga trenutka začeća djeteta. Zasigurno mnoge majke provode bezbroj neprospavanih noći kako bi bile u blizini svoje djece. Ono što može ljubav jedne majke učiniti za ranjene članove svoje obitelji, to ne može omogućiti nijedan sustav. Stoga te molimo, Gospodine, da nas obdariš svetim majkama koje će u tišini i požrtvovno biti uz nas i tako nam olakšavati muke naših križeva.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Ipak ne možeš sam. Pretežak je križ i trebaš pomoć. Kamo sreće da Šimun nije pobjegao. Znao si da je on pošten čovjek i da, zapravo, čini čin poniznosti noseći križ razbojnika. Iako mu se drugi smiju što ti pomaže, on se ne povlači. Ali da, ti nisi razbojnik: ti si Sin Božji. Ti si Sin Božji koji je ulio obilje blagoslova u nesebičan život onoga koji je pristao pomoći ti. O, Šimune, kamo sreće da je bilo više takvih poput tebe pa da svaki dio puta netko pomogne Isusu nositi križ. Zasigurno si čuo Božje „hvala“ prije nego si se morao maknuti.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! I danas sigurno velikom zahvalnošću gledaš na one koji uskaču pomagati nositi križ drugima. Razgovor, riječi utjehe i podrške blagotvorni su lijek za one koji trpe. Blagoslovi sve volontere, djelatnike caritasa i ostalih službi koji svoje slobodno vrijeme izdvajaju kako bi bili Šimuni Cirenci današnjice. Daj nam, Gospodine, snage da i mi nesebično pružimo svoje ruke, noge, glas i srce za sve one koji to sami ne mogu činiti.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
 

 
Šesta postaja
Veronika pruža Isusu rubac

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Kroz ono mnoštvo ljudi koje je na tebe navalilo pljuvanjem i udaranjem, probila se jedna žena. Konačno netko tko suosjeća s tobom. Kako li se samo uspjela probiti, a da ju nitko nije zaustavio? Očito je ljubav snalažljiva i nadilazi ovozemaljske snage. Sigurno si bio zahvalan na ovom ljudskom susretu, na ovom malom iskazu pažnje i ljubavi od ponizne žene. Iako je ovaj trenutak trajao kratko, zasigurno ti je on pružio veliku snagu i motivaciju za daljnji put. Da, žena, to naizgled krhko stvorenje, postaje glavni akter na tvom putu žrtve ljubavi.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Mnogo je svetih žena u našemu društvu. Mnogo je medicinskih sestara, odgojiteljica i učiteljica koje nadilaze svoje poslove te u svakodnevnoj brizi za povjerene bolesnike i djecu iskazuju ljubav poput Veronike: brišu suze i donose radost. Daj nam, Gospodine, dar suosjećanja i ljubavi prema izranjenima i bolesnima. Daj da, u ovom svijetu zla, proguramo dobro među ljude.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Nakon susreta s majkom, Šimunom i Veronikom, opet ostaješ sam. Dobre ljude su brzo odmaknuli od tebe. Nije ni čudo da kloneš po drugi put i opet se sve više ranjavaš. Pitaš se: a tko će sad uskočiti nositi križ? Tko će mi sad obrisati krvavo lice? Puzeći se obazireš, ali nitko ne prilazi da ti pomogne, svi te samo udaraju. Nema veze. Skupljaš snage, ustaješ i krećeš dalje. Znaš da bi mnogi priskočili, ali ih je strah. U redu. Božja ljubav im ne zamjera.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! U sakramentu ispovijedi odlučujemo da ćemo se popraviti i da nikad više nećemo griješiti. Istinska je to odluka. No, duh je jak, a tijelo je tako slabo te svejedno padamo u prvoj kušnji. Slabi smo i mi, Gospodine, i nas pritišće muka života. Daj nam snage, Gospodine, da se ne osjetimo samima u trenucima naših padova već da imamo jake duhovne vođe pune ljubavi koji će nam pomoći ustajati iz blata u koje smo pali. Daj da, iako slabi, budemo jaki.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Onaj koji bi morao biti tješen, taj tješi. O, Božanske li ljubavi koja, unatoč nanesenoj boli i nepravdi, čini sve da se u tvojoj blizini osjećamo sigurni. Otkuda ti snaga, Isuse, da nakon toliko duševne i fizičke boli, još brišeš suze drugima? Svraćaš pažnju sa svoje boli na bol drugoga. I vraćaš nam nadu da ćeš ti biti dobro te da počnemo više brinuti o svome tijelu i svojoj duši. Nakon tvoje utjehe više nijedna bol nije bol već blagoslov.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Iako su mnogi oko nas koji nam pomažu, na kraju ipak svatko ostaje sam sa svojim unutarnjim brigama. Utjeha i blizina drugoga su privremeno rješenje. U nama svejedno ostaju rane zadobivene grijehom, odbacivanjem, bolešću. Tješi nas, Gospodine, da u svjetlu tvojega križa možemo pronalaziti snagu u našim samoćama. Daj da po tebi budemo iscjeljeni.
 
Slava Ocu…
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Koliko podsmijeha sa strane. Već treći put, jadan, padaš. Gdje je kraj ove agonije? Drugi bi već davno odustali i predali se. Ostali bi ležati tu gdje su pali pa nek ih nose kamo žele. Ali ti nas toliko voliš da si to jednostavno ne želiš priuštiti. Iako si nismo zaslužili ovakvu žrtvu, ti svejedno ustaješ i treći put, te nam primjerom pokazuješ da smo mi, kršćani, stvoreni za borbu. Dobro reče bl. Alojzije Stepinac: „Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.“ Ustaješ i boriš se dalje. Hvala ti na primjeru borbe i ustrajnosti za dobro.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Oko nas je toliko ovisnika o kocki, alkoholu, drogi… Te osobe pale su već nebrojeno puta i jako teško ustaju pod teretom svojega grijeha. Zastali su u blatu iz kojeg se teško podižu. Njihovi bližnji su već izgubili i nadu, a sami ovisnici nisu svjesni da tonu. Daj, Gospodine, snage svima koji se bore sa svojim ovisnostima da ustanu, da sa sebe speru blato grijeha i da poput tebe budu, na koncu, pobjednici. Gospodine, oslobodi nas iz sviju zala ovisnosti.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Bog koji je gol. Bog koji u ovome životu nije živio da bi si priskrbio materijalno bogatstvo, ali zato je to Bog koji je čuvao svoje tjelesno dostojanstvo. I to dostojanstvo je oduzeto. Toliki su ti dolazili goli zbog nanesenih sramota, a ti si ih odijevao svojom milošću i blagošću. A sad ti sam postaješ osramoćen i ponižen. Mogli su ti ostaviti barem to ljudsko dostojanstvo. Ali ne! Rekli su: idemo poniziti prevaranta do kraja. I haljinu tvog dostojanstva podijeliše vojnici među sobom. Unatoč nanesenoj sramoti daješ da se grešnik zaodjene tvojom haljinom pravednosti.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Koliko se danas malo pazi na dostojanstvo ljudskoga tijela. Filmovi, serije, novine, pjesme puni su ponižavanja ljudskog tijela. A mnogi su danas i prisiljeni prodavati svoje tijelo. Kojeg li poniženja! U ovom svijetu kao da nestaje želje da se zaštiti taj sveti hram u kojemu ti prebivaš. Zaodjeni nas, Gospodine, haljinom dostojanstva da poštujemo kako svoje tijelo, tako i dostojanstvo tuđeg tijela u svakoj prilici života.
 
Slava Ocu…
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Rane drage, Majko sveta
Spasa za me razapeta,
tisni usred srca mog.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Jedan za drugim čuju se udarci čekića. Probodene su tvoje ruke i noge. Probodene su ruke kojima si tolike dodirivao, tolikima davao zdravlje, tolike blagoslivljao. Probodene su ruke koje si toliko puta, u gluho doba noći, sklapao na molitvu. Probodene su noge koje su prolazile Jeruzalemom, Galilejom, Dekapolom i donosile svima riječi utjehe i nade… Tvoja misija završava. No, prije nego što izdahneš, raširene su ti ruke kojima obuhvaćaš i grliš cijeli svoj ljubljeni narod.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Dok promatramo tvoje probodene ruke i noge te se prisjećamo tvojih djela, željeli bi i mi sami jednom stati pred tebe s rukama žuljavim od rada za naše bližnje, s nogama umornim od hodanja zbog prenošenja tvoje radosne vijesti drugima. Preusmjeravaj naše noge na dobre putove, na dobra mjesta, a našim rukama daj da budu nježni dodir blizine bližnjemu. Gospodine, daj da osjećamo zauvijek tvoj zagrljaj ljubavi s drva križa. Daj da se u tom zagrljaju i odmorimo.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            U tebi ima još snage i ljubavi te brineš o svojim najbližima na smrtnom času. Mariju ne ostavljaš samu već joj daješ Ivana da ju čuva sinovskom iskrenom ljubavlju. A nama daješ Mariju za majku, onu koja nas i dan danas zagovara majčinskom ljubavlju. I nakon toga nastaje tišina. No, unatoč tišini, tek sada tvoja riječ počinje najjače odjekivati. Da, tišina je ta koja ti je davala snage i iz te tišine progovorio si nam i zadnji put: „Ja sam Sin Božji. I nitko nema veće ljubavi od ove da život svoj položi za svoje prijatelje.“ Isuse, prijatelju, hvala ti!
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Naš zemaljski put još nije gotov. Naši životni križevi još uvijek bole. Potrebno je proći još postaja zemaljskoga križnoga puta. No, u tvom primjeru promatramo nadu kako i naš životni križ ima smisla. Zapravo, jedini ti nam i daješ smisao da u križu promatramo znak osobnog posvećenja. Molimo te, Gospodine, da uz sebe imamo one koji će, poput Marije i Ivana, biti do kraja s nama u našim bolestima. Križ nam nitko ne može uzeti, ali ne dopusti da ostanemo sami. Našu žrtvu pridodaj svojim mukama za spasenje i obraćenje ovoga svijeta.
 
Slava Ocu…
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.
 

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Morala si ga roditi u štalici izvan svog rodnog mjesta. Morala si bježati s njim pred neprijateljem. I na kraju, primaš ga mrtvog u svoje naručje. O Marijo, kolike li si samo boli morala podnositi cijeli život zbog Božjeg plana spasenja. No, rekla si odmah: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi.“ I toga si se držala do svoje smrti. A sad ti se oprostiti sa zemnim ostacima tvog sina do dana kad ćeš i ti sama biti tijelom i dušom uznesena na nebo. Doista, tvoja poslušnost i predanje Božjoj Providnosti bijaše od Boga nagrađeno.
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Mnogi roditelji i danas primaju u svoje ruke mrtva tijela svoje djece. Nisu to jednostavne situacije. Zasigurno osjećaju bol poput tvoje majke. Teško je prihvatiti gubitak mladog života, život svojega djeteta. No, ti daješ nadu da ovozemaljski rastanak nije kraj već da se majka, otac i sin ponovno susreću u nebu. Daj nam, Gospodine, nade da kraj ovozemaljskog života naših bližnjih promatramo u svjetlu uskrsnuća.
 
Slava Ocu… Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
 
 
 

 
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
 
            Tvoje mrtvo tijelo više nije u rukama neprijatelja. Nose ga tvoji prijatelji Josip iz Arimateje i Nikodem. Izgleda da si ipak izgubio i da je zlo bilo jače. Tvoji neprijatelji slave, tvoji prijatelji plaču. Suze su ionako dio života, žalost zbog gubitka voljene osobe je razumljiva. Pa i sam si plakao kad je Lazar umro. No, za tri dana dogodit će se dan slavlja: neprijatelji će plakati jer su ubili Boga, a prijateljima ćeš žalost pretvoriti u radost. Odmaraj, Isuse, nakon prijeđene muke. Znamo da si nam u trenutku smrti opet otvorio vrata raja. Hvala!
 
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste! Kad se pozdravljamo sa zemnim ostacima naših najbližih često su nam oči pune suza. Prisjećamo se dobrote i ljubavi onih koji nas napuštaju. I podižemo svoje oči uvis te se molimo da naše drage primiš k sebi, a nas da utješiš. Daj nam, Gospodine, vjere da možemo u takvim trenucima klicati poput Joba: „Znam da moj Izbavitelj živi i da će posljednji On nad zemljom ustati.“ Učvrsti nam nadu, Gospodine.
 
Slava Ocu…
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
 
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor

Zaključna molitva
 

            Hvala ti, Gospodine, na milosti što smo te mogli pratiti u ovoj pobožnosti križnoga puta. U srcu nam je tuga, ogorčenje i žalost zbog onoga što se događalo tebi, ali i zbog onoga zla koje se i danas događa u svijetu. No, ispunjeni smo i nadom jer znamo da iza smrti i tvog počinka u grobu dolazi Uskrs. Tako će i naše teškoće minuti, a ostat će samo radost i zajedništvo s tobom. Na našem ovozemaljskom putu pomaži nam da budemo spremni pomoći poput Šimuna Cirenca, da guramo dobro u svijet poput Veronike, da budemo poslušni tvojoj volji poput majke Marije. Amen.
            Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj. I njegova pod križem žalosna majka Marija.