Isusovo i naše krštenje
IVANEC/VARAŽDIN, 14.-16. 1. 2019.
U tjednu po završetku božićnog vremena, korisnici udruga „Ivanečko sunce” i „Kokotiček” razgovarali su i razmišljali o najvažnijem događaju svakoga kršćanina, a to je krštenje.
Nakon što je prošlo mjesec dana od posljednjeg susreta u jednoj i drugoj udruzi, korisnici su iznijeli svoje dojmove i aktivnosti koje su činili kroz božićne i novogodišnje dane. Osim što je bilo prisutnog obilja u tim danima, nije nedostajalo ni molitve i radosnih obiteljskih susreta. A sve se to događalo u blizini Krista i betlehemske štalice što je svemu davalo posebno ozračje.
Naučili smo da božićno vrijeme završava Isusovim krštenjem na rijeci Jordanu, ali istovremeno započinje jedno drugo razdoblje, a to je vrijeme življenja konkretnog kršćanstva u svakodnevici. Naime, Isus je nakon krštenja počeo javno djelovati, a to je onda i nama poziv da i mi Isusa konkretno nasljedujemo.
Pokušali smo se prisjetiti svojega krštenja. Uglavnom, nitko se ne sjeća tih trenutaka jer smo još svi bili mali, ali smo zato prisustvovali krštenjima drugih osoba. Događaj krštenja uvijek izaziva radost i svečanost. Posebno je lijep trenutak kada svećenik izgovara riječi: „Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Od tog trenutka nismo više samo „mamini i tatini” već postajemo i Božja djeca. U tim riječima nalaze se i riječi koje se mogu čuti kod Isusova krštenja: „Ti si sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To isto, po krštenju, i nama Gospodin govori.
Isus je kršten s tek 30 godina i to od Ivana Krstitelja koji je bio njegov rođak. Iako se Ivan Krstitelj ponajprije bunio da nije dostojan krstiti Sina Božjega, ipak ostaje poslušan Kristovoj riječi. O Ivanu Krstitelju ostavljeno nam je mnoštvo podataka u Svetome pismu, a i sam Isus o njemu govori da među ljudima nema većeg proroka od njega. Stoga smo, u nastavku susreta, više razmišljali o životu Ivana Krstitelja. Kroz dva kratka animirana filma te prezentaciju o Ivanu Krstitelju, i sami smo prepoznali poniznost i veličinu ovog proroka.
Nakon teoretskog djela, korisnici udruga rješavali su jednu malu križaljku te, uz sliku Kristova krštenja, dodali boje. Cijeli susret bio je popraćen pjesmom i pokretima, a nestrpljivo se iščekuju idući susreti ovakve vrste u navedenim udrugama.
Nakon što je prošlo mjesec dana od posljednjeg susreta u jednoj i drugoj udruzi, korisnici su iznijeli svoje dojmove i aktivnosti koje su činili kroz božićne i novogodišnje dane. Osim što je bilo prisutnog obilja u tim danima, nije nedostajalo ni molitve i radosnih obiteljskih susreta. A sve se to događalo u blizini Krista i betlehemske štalice što je svemu davalo posebno ozračje.
Naučili smo da božićno vrijeme završava Isusovim krštenjem na rijeci Jordanu, ali istovremeno započinje jedno drugo razdoblje, a to je vrijeme življenja konkretnog kršćanstva u svakodnevici. Naime, Isus je nakon krštenja počeo javno djelovati, a to je onda i nama poziv da i mi Isusa konkretno nasljedujemo.
Pokušali smo se prisjetiti svojega krštenja. Uglavnom, nitko se ne sjeća tih trenutaka jer smo još svi bili mali, ali smo zato prisustvovali krštenjima drugih osoba. Događaj krštenja uvijek izaziva radost i svečanost. Posebno je lijep trenutak kada svećenik izgovara riječi: „Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Od tog trenutka nismo više samo „mamini i tatini” već postajemo i Božja djeca. U tim riječima nalaze se i riječi koje se mogu čuti kod Isusova krštenja: „Ti si sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!” To isto, po krštenju, i nama Gospodin govori.
Isus je kršten s tek 30 godina i to od Ivana Krstitelja koji je bio njegov rođak. Iako se Ivan Krstitelj ponajprije bunio da nije dostojan krstiti Sina Božjega, ipak ostaje poslušan Kristovoj riječi. O Ivanu Krstitelju ostavljeno nam je mnoštvo podataka u Svetome pismu, a i sam Isus o njemu govori da među ljudima nema većeg proroka od njega. Stoga smo, u nastavku susreta, više razmišljali o životu Ivana Krstitelja. Kroz dva kratka animirana filma te prezentaciju o Ivanu Krstitelju, i sami smo prepoznali poniznost i veličinu ovog proroka.
Nakon teoretskog djela, korisnici udruga rješavali su jednu malu križaljku te, uz sliku Kristova krštenja, dodali boje. Cijeli susret bio je popraćen pjesmom i pokretima, a nestrpljivo se iščekuju idući susreti ovakve vrste u navedenim udrugama.
Leonardo Šardi
