Nosimo radosnu vijest
IVANEC/VARAŽDIN, 14. 10. 2020.
Leonardo Šardi
U srijedu, 14. listopada 2020. godine, održana su dva katehetska susreta s osobama s invaliditetom koje je vodio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Prvi susret održan je u prostorijama udruge „Ivanečko sunce” u Ivancu, a drugi u prostorijama Caritasove pučke kuhinje u Varaždinu. Tema susreta bila je „Misije i misionari” budući da idemo ususret Misijskoj nedjelji koja se slavi u nedjelju 18. listopada.
Na početku susreta, sudionici su razmišljali o pojmu i asocijacijama na riječ „misije”. Mnogima je ova riječ poznata kao zadatak koji je potrebno izvršiti i ispuniti. I doista, misije jesu poslanje na koje je pozvan svaki pripadnik Božjeg naroda te ima zadatak naviještati Radosnu vijest spasenja. Potom su sudionici bili upoznati s kršćanskim misijama koje se odvijaju i koje su potrebne u svim dijelovima svijeta. Istaknuto je kako su misije ponajprije potrebne onima koji još uvijek nisu upoznali ljepotu života s Bogom, ali one su potrebne i svima nama kako bi bili još bliže Bogu. Razmišljali smo i o životu u misijskim zemljama koji nimalo nije lagan, ali je prožet radošću. Na um nam je došla sveta Majka Terezija iz Kalkutte koja je ostavila sve kako bi Boga susretala u onima koji su bili odbačeni. Također, došli smo do zaključka kako u misijsko djelovanje svi možemo biti uključeni i svi možemo biti misionari, počevši od svojih obitelji i mjesta na kojima se krećemo.
Nakon uvodnog dijela razgovora, jedni su naučili, a drugi su se prisjetili pjesme „Tamo gdje palme cvatu.” S radošću smo je više puta otpjevali. Nakon pjesme, povezali smo Marijin mjesec listopad i misije. Naime, sudionici su upoznati s misijskom krunicom koja je u veselim bojama. Objašnjen je i razlog različitih boja na misijskoj krunici: zelena boja označava Afriku, žuta Aziju, plava Oceaniju, crvena Ameriku i bijela Europu. Brzo smo zaključili da su to boje koje koristimo i u igri „Čovječe, ne ljuti se!” Nakon upoznavanja s misijskom krunicom, sudionici su naučili i jednu afričku riječ „Kumbaya” te zapjevali pjesmu prateći ju pljeskanjem i bubnjevima.
Koristeći animacijski materijal „Evo me, mene pošalji!” susreli smo se s pričom fra Petra koji je u velikoj nevolji jer ne zna što je prije potrebno učiniti narodu kojemu je poslan. Fra Petar treba izabrati između šest stvari: bunar, džip, medicinska sestra, polje, crkva, škola. Iako je teško bilo odlučiti, sudionici predlažu fra Petru da je potrebno ponajprije imati bunar, polje i medicinsku sestru. Snažni, okrepljeni i zdravi ljudi brzo će onda sagraditi crkvu i školu te će se nabaviti džip. A do tog trenutka, Gospodin neka se proslavlja u prirodi.
Pred kraj susreta, sudionici su odigrali igru „Nosimo radosnu vijest” pritom se dobro zabavljajući. A na samom kraju, svi smo izmolili nekoliko molitava na nakanu za sve misionare i misionarke diljem svijeta te da Božja Riječ dođe do svakog ljudskog srca.
Na početku susreta, sudionici su razmišljali o pojmu i asocijacijama na riječ „misije”. Mnogima je ova riječ poznata kao zadatak koji je potrebno izvršiti i ispuniti. I doista, misije jesu poslanje na koje je pozvan svaki pripadnik Božjeg naroda te ima zadatak naviještati Radosnu vijest spasenja. Potom su sudionici bili upoznati s kršćanskim misijama koje se odvijaju i koje su potrebne u svim dijelovima svijeta. Istaknuto je kako su misije ponajprije potrebne onima koji još uvijek nisu upoznali ljepotu života s Bogom, ali one su potrebne i svima nama kako bi bili još bliže Bogu. Razmišljali smo i o životu u misijskim zemljama koji nimalo nije lagan, ali je prožet radošću. Na um nam je došla sveta Majka Terezija iz Kalkutte koja je ostavila sve kako bi Boga susretala u onima koji su bili odbačeni. Također, došli smo do zaključka kako u misijsko djelovanje svi možemo biti uključeni i svi možemo biti misionari, počevši od svojih obitelji i mjesta na kojima se krećemo.
Nakon uvodnog dijela razgovora, jedni su naučili, a drugi su se prisjetili pjesme „Tamo gdje palme cvatu.” S radošću smo je više puta otpjevali. Nakon pjesme, povezali smo Marijin mjesec listopad i misije. Naime, sudionici su upoznati s misijskom krunicom koja je u veselim bojama. Objašnjen je i razlog različitih boja na misijskoj krunici: zelena boja označava Afriku, žuta Aziju, plava Oceaniju, crvena Ameriku i bijela Europu. Brzo smo zaključili da su to boje koje koristimo i u igri „Čovječe, ne ljuti se!” Nakon upoznavanja s misijskom krunicom, sudionici su naučili i jednu afričku riječ „Kumbaya” te zapjevali pjesmu prateći ju pljeskanjem i bubnjevima.
Koristeći animacijski materijal „Evo me, mene pošalji!” susreli smo se s pričom fra Petra koji je u velikoj nevolji jer ne zna što je prije potrebno učiniti narodu kojemu je poslan. Fra Petar treba izabrati između šest stvari: bunar, džip, medicinska sestra, polje, crkva, škola. Iako je teško bilo odlučiti, sudionici predlažu fra Petru da je potrebno ponajprije imati bunar, polje i medicinsku sestru. Snažni, okrepljeni i zdravi ljudi brzo će onda sagraditi crkvu i školu te će se nabaviti džip. A do tog trenutka, Gospodin neka se proslavlja u prirodi.
Pred kraj susreta, sudionici su odigrali igru „Nosimo radosnu vijest” pritom se dobro zabavljajući. A na samom kraju, svi smo izmolili nekoliko molitava na nakanu za sve misionare i misionarke diljem svijeta te da Božja Riječ dođe do svakog ljudskog srca.
Leonardo Šardi
