Zagledani u Stvoritelja, radosno iščekujemo došašće
VARAŽDIN, 27. 11. 2018.
Dana 27.11.2018. godine, u prostorima Centra za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“, održan je još jedan u nizu susreta po metodama Kursilja. Naši Kokotičeki dočekali su nas s pjesmom i osmijesima na licu. Naime, vlč. Leonardo Šardi ih je sve vrijedno animirao u pjevanju s pokretima.
Obzirom da se nalazimo pred vremenom došašća, a svjesni kako nas ljudi promatraju drukčije kad imamo neki invaliditet, odlučili smo promisliti o tome tko smo to mi te se malo više upoznati s pojmom i samim vremenom došašća.
Nakon uvodne molitve, putem prezentacije nam je približeno tko smo to mi. U Kursilju je to tema koju iznosi svećenik. Ovaj put smo napravili iznimku. Kako bi Kokotičekima bila razumljiva, temu smo pojednostavili, a predstavljena je od strane laika. Tako smo čuli kako su nas roditelji možda i željeli, a možda nas čak nisu ni planirali, a kamoli željeli. No, sve to postane manje bitno kad si posvijestimo kako nas je Stvoritelj želio baš ovakve kakvi jesmo. Stoga, ne trebamo se obazirati na mišljenja ljudi jer nas samo Stvoritelj ima pravo „ocjenjivati“, ali On to ne čini, već nas neizmjerno ljubi. Zaključili smo kako se, prema riječima vlč. Ivana Grbešića (također suradnika Kursilja), čije smo svjedočanstvo nedavno mogli čitati na stranicama jednog vjerskog portala, Bogu očito pokvario fotokopirni stroj. Naime, nitko nema zjenicu oka kao što je ja imam, nitko nema otisak prsta kao što je moj. Kod blizanaca stvar je ista: svatko ima drugačiji otisak prsta i zjenicu oka. To samo govori kako se Netko silno trudio i s ljubavlju stvarao svakoga od nas. Izlaganje smo zaključili divnom istinom koja je zapisana u Iz 43, 4: „Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.” Kako bismo sve još više približili našim Kokotičekima, temu smo obogatili pjesmom „Božje djelo” VIS-a „Proroci”. Kao poveznicu između ove teme i teološkog pristupa idućoj temi, stavili smo prezentaciju o pustinjacima koje je posjetio Bog kako bi im dao do znanja da On ne može doći tamo gdje ljudi ne žele ići jedni drugima. Najprije valja biti bližnji bližnjemu kojeg vidiš, a tek tada se otvara i prostor za susret s Bogom kojeg ne vidim.
Nakon prezentacije, vlč. Leonardo nam je progovorio o došašću. Tako nam je na samom početku pojasnio riječ „došašće” odnosno „advent” koja dolazi od latinske riječi „adventus” što pak znači iščekivanje, očekivanje nekoga. Kako bi nam to svima još malo više približio, pitao je Kokotičeke jesu li oni kad koga jedva čekali. Neki su rekli da jesu: da im se rodi netko u obitelji; da dođe neka posjeta itd. Zatim im je postavljeno pitanje kako su se osjećali kad su čekali to što su čekali. Kokotičeki su odmah rekli kako su bili nervozni, ali onda im je bilo lijepo. Usporedivši to s došašćem, vlč. Leonardo je napomenuo kako tu ima sličnosti. Nestrpljivo čekamo došašće, a onda smo sretni što je konačno došao Božić. Između ostalog, napomenuo je kako došašće ima dva smisla. Prvi je Isusov ponovni dolazak, tj. očekivanje Njegovog dolaska. A drugi smisao došašća je prisjetiti se Isusovog prvog dolaska i prvog Božića. Nadalje je spomenuto kako do Božića imamo četiri nedjelje - ne tjedna, već nedjelje. Simbol došašća je i adventski vijenac na kojem su četiri svijeće koje simboliziraju te četiri nedjelje do Božića. Svijeće označuju Svjetlo koje nam dolazi. Kad je vani svjetlo, tada sve vidimo jasno, vidimo svijet oko sebe i vidimo da smo važni u Božjim očima. Svjetlo je važno jer možemo vidjeti drugu osobu, napose onu u potrebi. Pomaganje bližnjem valja prakticirati kroz cijelu godinu, a ne samo u vrijeme došašća. U došašću je važno i očistiti srce kako bi na Božić mogao Isus doći u naše čisto srce. Kroz sakrament svete ispovijedi, Bog nam daje priliku da budemo bolji. Došašće je posebno vrijeme jer imamo i posebno rane svete mise, tzv. zornice. One počinju jako rano i traju samo do Božića, a cilj je da shvatimo koliko je bitno da budemo budni u očekivanju Božića. Za vrijeme došašća, stari Židovi su često govorili „Maranatha“. Izgovorivši tu riječ zajedno s Kokotičekima, vlč. Leonardo je zaključio: „Maranatha” znači “Dođi, Gospodine Isuse“. To je ono što i mi želimo Isusu govoriti kroz ovo došašće. Svima nam je poznat tzv. adventski kalendar s čokoladicama. Umjesto čokoladica, koje i sam volim, mogli bismo kroz vrijeme došašća, svaki dan učiniti barem jedno djelo. Ne mora to sad biti nešto jako veliko. Kokotičeki, koje bismo dobro djelo mogli napraviti svaki dan? (Kokotičeki spremno odgovaraju - pomagati doma, ispeglati si dres, zagrliti nekoga). Ako svaki dan uspijemo učiniti jedno dobro djelo, Božić će nam biti puno ljepši.“
Nakon druženja s Kokotičekima, čovjek se uvijek osjeća nekako drukčije, mirnije, radosnije. Sigurni smo da je to zbog toga što se na njima očituje jedno od blaženstava koje je Isus spomenuo na Gori, a to je: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5, 3).
Osnaženi tom spoznajom, radujemo se izazovima i radostima došašća koje je pred nama.
Dana 27.11.2018. godine, u prostorima Centra za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“, održan je još jedan u nizu susreta po metodama Kursilja. Naši Kokotičeki dočekali su nas s pjesmom i osmijesima na licu. Naime, vlč. Leonardo Šardi ih je sve vrijedno animirao u pjevanju s pokretima.
Obzirom da se nalazimo pred vremenom došašća, a svjesni kako nas ljudi promatraju drukčije kad imamo neki invaliditet, odlučili smo promisliti o tome tko smo to mi te se malo više upoznati s pojmom i samim vremenom došašća.
Nakon uvodne molitve, putem prezentacije nam je približeno tko smo to mi. U Kursilju je to tema koju iznosi svećenik. Ovaj put smo napravili iznimku. Kako bi Kokotičekima bila razumljiva, temu smo pojednostavili, a predstavljena je od strane laika. Tako smo čuli kako su nas roditelji možda i željeli, a možda nas čak nisu ni planirali, a kamoli željeli. No, sve to postane manje bitno kad si posvijestimo kako nas je Stvoritelj želio baš ovakve kakvi jesmo. Stoga, ne trebamo se obazirati na mišljenja ljudi jer nas samo Stvoritelj ima pravo „ocjenjivati“, ali On to ne čini, već nas neizmjerno ljubi. Zaključili smo kako se, prema riječima vlč. Ivana Grbešića (također suradnika Kursilja), čije smo svjedočanstvo nedavno mogli čitati na stranicama jednog vjerskog portala, Bogu očito pokvario fotokopirni stroj. Naime, nitko nema zjenicu oka kao što je ja imam, nitko nema otisak prsta kao što je moj. Kod blizanaca stvar je ista: svatko ima drugačiji otisak prsta i zjenicu oka. To samo govori kako se Netko silno trudio i s ljubavlju stvarao svakoga od nas. Izlaganje smo zaključili divnom istinom koja je zapisana u Iz 43, 4: „Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.” Kako bismo sve još više približili našim Kokotičekima, temu smo obogatili pjesmom „Božje djelo” VIS-a „Proroci”. Kao poveznicu između ove teme i teološkog pristupa idućoj temi, stavili smo prezentaciju o pustinjacima koje je posjetio Bog kako bi im dao do znanja da On ne može doći tamo gdje ljudi ne žele ići jedni drugima. Najprije valja biti bližnji bližnjemu kojeg vidiš, a tek tada se otvara i prostor za susret s Bogom kojeg ne vidim.
Nakon prezentacije, vlč. Leonardo nam je progovorio o došašću. Tako nam je na samom početku pojasnio riječ „došašće” odnosno „advent” koja dolazi od latinske riječi „adventus” što pak znači iščekivanje, očekivanje nekoga. Kako bi nam to svima još malo više približio, pitao je Kokotičeke jesu li oni kad koga jedva čekali. Neki su rekli da jesu: da im se rodi netko u obitelji; da dođe neka posjeta itd. Zatim im je postavljeno pitanje kako su se osjećali kad su čekali to što su čekali. Kokotičeki su odmah rekli kako su bili nervozni, ali onda im je bilo lijepo. Usporedivši to s došašćem, vlč. Leonardo je napomenuo kako tu ima sličnosti. Nestrpljivo čekamo došašće, a onda smo sretni što je konačno došao Božić. Između ostalog, napomenuo je kako došašće ima dva smisla. Prvi je Isusov ponovni dolazak, tj. očekivanje Njegovog dolaska. A drugi smisao došašća je prisjetiti se Isusovog prvog dolaska i prvog Božića. Nadalje je spomenuto kako do Božića imamo četiri nedjelje - ne tjedna, već nedjelje. Simbol došašća je i adventski vijenac na kojem su četiri svijeće koje simboliziraju te četiri nedjelje do Božića. Svijeće označuju Svjetlo koje nam dolazi. Kad je vani svjetlo, tada sve vidimo jasno, vidimo svijet oko sebe i vidimo da smo važni u Božjim očima. Svjetlo je važno jer možemo vidjeti drugu osobu, napose onu u potrebi. Pomaganje bližnjem valja prakticirati kroz cijelu godinu, a ne samo u vrijeme došašća. U došašću je važno i očistiti srce kako bi na Božić mogao Isus doći u naše čisto srce. Kroz sakrament svete ispovijedi, Bog nam daje priliku da budemo bolji. Došašće je posebno vrijeme jer imamo i posebno rane svete mise, tzv. zornice. One počinju jako rano i traju samo do Božića, a cilj je da shvatimo koliko je bitno da budemo budni u očekivanju Božića. Za vrijeme došašća, stari Židovi su često govorili „Maranatha“. Izgovorivši tu riječ zajedno s Kokotičekima, vlč. Leonardo je zaključio: „Maranatha” znači “Dođi, Gospodine Isuse“. To je ono što i mi želimo Isusu govoriti kroz ovo došašće. Svima nam je poznat tzv. adventski kalendar s čokoladicama. Umjesto čokoladica, koje i sam volim, mogli bismo kroz vrijeme došašća, svaki dan učiniti barem jedno djelo. Ne mora to sad biti nešto jako veliko. Kokotičeki, koje bismo dobro djelo mogli napraviti svaki dan? (Kokotičeki spremno odgovaraju - pomagati doma, ispeglati si dres, zagrliti nekoga). Ako svaki dan uspijemo učiniti jedno dobro djelo, Božić će nam biti puno ljepši.“
Nakon druženja s Kokotičekima, čovjek se uvijek osjeća nekako drukčije, mirnije, radosnije. Sigurni smo da je to zbog toga što se na njima očituje jedno od blaženstava koje je Isus spomenuo na Gori, a to je: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5, 3).
Osnaženi tom spoznajom, radujemo se izazovima i radostima došašća koje je pred nama.
Anika Sačić
