Duhovna obnova za osobe s invaliditetom i njihove obitelji
LUDBREG, 9. - 11. 7. 2024.
Od 9. do 11. srpnja 2024. godine, u Pastoralnom centru u Ludbregu, održana je duhovna obnova za osobe s invaliditetom i obitelji osoba s invaliditetom. Središnja tema duhovne obnove bila je „Ljubav prema Bogu, bližnjima i sebi“, a odvijala se pod vodstvom vlč. Leonarda Šardija, povjerenika Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, te suradnika psihoterapeuta, gospođe Ivane Peček i gospođe Katarine Cesarec.
Duhovna obnova započela je zazivom Duha Svetoga te uvodnim predavanjem „Isusova zapovijed ljubavi“ koje je pripremio vlč. Leonardo Šardi. U svojem izlaganju, predavač je pročitao tri biblijska ulomka koja govore o Isusovoj zapovijedi ljubavi u sinoptičkim Evanđeljima (Mt 22, 34-40; Mk 12, 28-32; Lk 10, 25-28). Vraćajući se stalno na temelje evanđeoskih izvještaja: ljubavi prema Bogu svim srcem, dušom, snagom i umom te ljubavi prema bližnjemu kao samome sebi, sudionici su ponajprije razmišljali kakvu to ljubav Bog ima prema čovjeku, a nakon toga kako da naša ljudska ljubav odgovori povratno na Božju ljubav. Neizostavno je bilo pitanje ljubavi prema neprijateljima koje se očituje u bezgraničnom praštanju, ali i kako se nositi sa zadobivenim ranama povrijeđenosti. Na kraju izlaganja, progovoreno je i o ljubavi koju iskazujemo sebi i bližnjemu. Bližnji nije svaki čovjek, već konkretni čovjek u konkretnoj situaciji kojemu je potrebna naša konkretna pomoć. U tom smjeru gledano, i naš neprijatelj je bližnji jer je i njemu potrebna pomoć da izađe iz vrtloga mržnje. Prijepodnevni dio dana završio je meditacijom Tomislava Ivančića: „Kakve su ti oči, takav si.“
U središtu poslijepodnevnog dijela duhovne obnove bila je molitva krunice Božanskog milosrđa te razmatranje prema koracima Lectio divina na temelju biblijskog teksta o Milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37). Vođeni kroz točke Lectio divina sudionici su aktivno sudjelovali u međusobnom dijeljenju pročitanog evanđeoskog ulomka te su se zadržali na pitanjima: Koju zapovijed ljubavi više prakticiramo?, Tko je moj bližnji?; Što mogu pružiti drugome?; Koje su moje rane?; Što/Tko je moj oslonac za hod u svakodnevici?. U večernjim satima, sudionici su bili prisutni na misnome slavlju u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, a dan su završili večernjom molitvom zahvale i mogućnosti osobne molitve pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Drugog dana duhovne obnove, dan je započeo jutarnjom molitvom koju je predvodio bogoslov Fran Kovačević, a jutarnje predavanje pod nazivom: „Logoterapijski pogled na ljubav - prema Bogu, sebi i bližnjemu“ održala je prof. def. Ivana Peček, vjeroučitelj i logoterapeut. Upoznavši sudionike s pojmom logoterapije i kratkim životopisom njena utemeljitelja Viktora Frankla, sudionike duhovne obnove pozvala je na promišljanje o pojmu „ljubavi“. S logoterapijskog stajališta, fenomen „ljubavi“ objašnjava se na način da nekoga ili nešto moraš voljeti, a iz tog stajališta ljubavi otkriva se zatim i smisao života. „Ako znam za koga nešto radim, onda znam i koji je smisao toga. Ljubav prema drugome očituje se u onome što osoba u svojoj biti jest, a ne prema onome što osoba ima (npr. ljepota, talenti, položaj). Ljubav je uvijek odluka i ona prelazi granice smrti i zato se o njoj može govoriti s razine duhovnosti“, neke su od misli predavača. Na kraju izlaganja, sudionike je pozvala da razmisle o svom jeziku ljubavi (dodir, lijepa riječ, usluga, pokloni, vrijeme). Prijepodnevni dio programa završio je misnim slavljem.
U poslijepodnevnim satima, sudionici su molili Zlatnu krunicu i razmatrali nad evanđeoskim tekstom iz Lukina evanđelja o ženi grešnici u gradu koja je Isusu pomazala noge (Lk 7,36-50). U središtu zajedničkog promišljanja bila su pitanja: Koga bismo mi pozvali za stol s Gospodinom kad bi bio u našoj kući?; Jesmo li kad bili nepravedno osuđeni i etiketirani?; Znamo li stati u obranu drugih?; Imamo li iskustvo praštanja i oproštenja?; Tko je naš jedini odvjetnik?. U večernjim satima, na Svetištu Predragocjene Krvi Kristove, sudionici su zajednički molili križni put biskupa mons. Vlade Košića „Veće ljubavi nitko nema od ove“.
Posljednjeg dana duhovne obnove, nakon jutarnje molitve, uslijedilo je predavanje mag. theo. Katarine Cesarec, psihoterapeuta transakcijske analize, pod nazivom „Pogled na ljubav s gledišta transakcijske analize“. Gospođa Cesarec upoznala je ponajprije sudionike s osnovnim postavkama ovog psihoterapijskog pravca, a zatim posvijestila na koji način, promatrajući i slušajući svoje autoritete kroz djetinjstvo, u sebi stvaramo svoj životni skript. Pomoću „Bajke o toplim pahuljicama“ posvijestila je važnost naših gesti i riječi koje upućujemo jedni drugima te njihovoj važnosti u našim životima. Sudionike je potaknula na razmišljanje o vlastitoj vrijednosti, ali i prepoznavanju usađenih načina vlastitog ponašanja pomoću započetih rečenica poput: „U životu moram…“, „Vrijedim ako…“ Na kraju, potaknula je sve da nekome od sudionika upute „strouk“ te tako daju do znanja drugoj osobi da ju prepoznaju, da vide njezino postojanje, a time i njezinu vrijednost.
Duhovna obnova završila je misnim slavljem u kojem se zaokružio govor o ljubavi prema Bogu, bližnjemu i sebi te o važnosti stalnog rada na svim dimenzijama ljudskog bića: tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj.
„U predvečerje svog života bit će pitan o ljubavi.“ Sv. Ivan od Križa.
Duhovna obnova započela je zazivom Duha Svetoga te uvodnim predavanjem „Isusova zapovijed ljubavi“ koje je pripremio vlč. Leonardo Šardi. U svojem izlaganju, predavač je pročitao tri biblijska ulomka koja govore o Isusovoj zapovijedi ljubavi u sinoptičkim Evanđeljima (Mt 22, 34-40; Mk 12, 28-32; Lk 10, 25-28). Vraćajući se stalno na temelje evanđeoskih izvještaja: ljubavi prema Bogu svim srcem, dušom, snagom i umom te ljubavi prema bližnjemu kao samome sebi, sudionici su ponajprije razmišljali kakvu to ljubav Bog ima prema čovjeku, a nakon toga kako da naša ljudska ljubav odgovori povratno na Božju ljubav. Neizostavno je bilo pitanje ljubavi prema neprijateljima koje se očituje u bezgraničnom praštanju, ali i kako se nositi sa zadobivenim ranama povrijeđenosti. Na kraju izlaganja, progovoreno je i o ljubavi koju iskazujemo sebi i bližnjemu. Bližnji nije svaki čovjek, već konkretni čovjek u konkretnoj situaciji kojemu je potrebna naša konkretna pomoć. U tom smjeru gledano, i naš neprijatelj je bližnji jer je i njemu potrebna pomoć da izađe iz vrtloga mržnje. Prijepodnevni dio dana završio je meditacijom Tomislava Ivančića: „Kakve su ti oči, takav si.“
U središtu poslijepodnevnog dijela duhovne obnove bila je molitva krunice Božanskog milosrđa te razmatranje prema koracima Lectio divina na temelju biblijskog teksta o Milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 25-37). Vođeni kroz točke Lectio divina sudionici su aktivno sudjelovali u međusobnom dijeljenju pročitanog evanđeoskog ulomka te su se zadržali na pitanjima: Koju zapovijed ljubavi više prakticiramo?, Tko je moj bližnji?; Što mogu pružiti drugome?; Koje su moje rane?; Što/Tko je moj oslonac za hod u svakodnevici?. U večernjim satima, sudionici su bili prisutni na misnome slavlju u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, a dan su završili večernjom molitvom zahvale i mogućnosti osobne molitve pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Drugog dana duhovne obnove, dan je započeo jutarnjom molitvom koju je predvodio bogoslov Fran Kovačević, a jutarnje predavanje pod nazivom: „Logoterapijski pogled na ljubav - prema Bogu, sebi i bližnjemu“ održala je prof. def. Ivana Peček, vjeroučitelj i logoterapeut. Upoznavši sudionike s pojmom logoterapije i kratkim životopisom njena utemeljitelja Viktora Frankla, sudionike duhovne obnove pozvala je na promišljanje o pojmu „ljubavi“. S logoterapijskog stajališta, fenomen „ljubavi“ objašnjava se na način da nekoga ili nešto moraš voljeti, a iz tog stajališta ljubavi otkriva se zatim i smisao života. „Ako znam za koga nešto radim, onda znam i koji je smisao toga. Ljubav prema drugome očituje se u onome što osoba u svojoj biti jest, a ne prema onome što osoba ima (npr. ljepota, talenti, položaj). Ljubav je uvijek odluka i ona prelazi granice smrti i zato se o njoj može govoriti s razine duhovnosti“, neke su od misli predavača. Na kraju izlaganja, sudionike je pozvala da razmisle o svom jeziku ljubavi (dodir, lijepa riječ, usluga, pokloni, vrijeme). Prijepodnevni dio programa završio je misnim slavljem.
U poslijepodnevnim satima, sudionici su molili Zlatnu krunicu i razmatrali nad evanđeoskim tekstom iz Lukina evanđelja o ženi grešnici u gradu koja je Isusu pomazala noge (Lk 7,36-50). U središtu zajedničkog promišljanja bila su pitanja: Koga bismo mi pozvali za stol s Gospodinom kad bi bio u našoj kući?; Jesmo li kad bili nepravedno osuđeni i etiketirani?; Znamo li stati u obranu drugih?; Imamo li iskustvo praštanja i oproštenja?; Tko je naš jedini odvjetnik?. U večernjim satima, na Svetištu Predragocjene Krvi Kristove, sudionici su zajednički molili križni put biskupa mons. Vlade Košića „Veće ljubavi nitko nema od ove“.
Posljednjeg dana duhovne obnove, nakon jutarnje molitve, uslijedilo je predavanje mag. theo. Katarine Cesarec, psihoterapeuta transakcijske analize, pod nazivom „Pogled na ljubav s gledišta transakcijske analize“. Gospođa Cesarec upoznala je ponajprije sudionike s osnovnim postavkama ovog psihoterapijskog pravca, a zatim posvijestila na koji način, promatrajući i slušajući svoje autoritete kroz djetinjstvo, u sebi stvaramo svoj životni skript. Pomoću „Bajke o toplim pahuljicama“ posvijestila je važnost naših gesti i riječi koje upućujemo jedni drugima te njihovoj važnosti u našim životima. Sudionike je potaknula na razmišljanje o vlastitoj vrijednosti, ali i prepoznavanju usađenih načina vlastitog ponašanja pomoću započetih rečenica poput: „U životu moram…“, „Vrijedim ako…“ Na kraju, potaknula je sve da nekome od sudionika upute „strouk“ te tako daju do znanja drugoj osobi da ju prepoznaju, da vide njezino postojanje, a time i njezinu vrijednost.
Duhovna obnova završila je misnim slavljem u kojem se zaokružio govor o ljubavi prema Bogu, bližnjemu i sebi te o važnosti stalnog rada na svim dimenzijama ljudskog bića: tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj.
„U predvečerje svog života bit će pitan o ljubavi.“ Sv. Ivan od Križa.
Leonardo Šardi
