Adventska duhovna obnova u Udruzi slijepih Međimurske županije
ČAKOVEC, 5. 12. 2022.
Danijel Kralj
U ponedjeljak, 5. prosinca 2022. godine, u Udruzi slijepih Međimurske županije održana je adventska duhovna obnova. Na početku sve je nazočne pozdravila predsjednica Udruge Marija Ciglar, a posebno dvojicu svećenika, vlč. Leonarda Šardija, povjerenika Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, i vlč. Hrvoja Damiša, studentskoga kapelana Varaždinske biskupije. Vlč. Damiš održao je izlaganje o znakovima, simbolima i Božjoj prisutnosti među nama.
U uvodu smo zapjevali adventsku pjesmu „Visom leteć ptice male“ i nakon molitve krenuli u razmatranje teme. Znakovi mogu biti različiti: rečenični (točka, zarez, upitnik, uskličnik), prometni (stop, zebra, prednost, obavezan smjer), zvučni (truba u automobilu, sučeva zviždaljka na utakmici, crkveno zvono). Znakovi su kratkoga dometa, označavaju neku stvarnost, ali ne govore puno više od toga. S druge strane, simbol ima šire značenje i označava širu stvarnost (npr. kod Ferrarija simbol je konj koji se propinje). I mi, pružajući ruku nekome, pokazujemo poštovanje i prijateljstvo, kao što i zagrljajem i poljupcem pokazujemo ljubav. U nastavku razmotrili smo i kršćanske znakove. Znak križa naša je najkraća molitva i tako pokazujemo kako vjerujemo u jednoga Trojedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, a tim znakom i sami prihvaćamo strpljivo nositi svoj križ. Prvi su kršćani imali različite znakove skrivajući se u katakombama, a među najbitnijim znakovima bili su pastir s ovcom na ramenu, riba, sidro, palma i golubica. Odličan je primjer sveta Cecilija koja je ispovijedala vjeru u Boga prstima kad više nije nikako mogla u trenutku svoje muke - jednim na jednoj, a trima na drugoj ruci, i to je više od simbola i znaka jer svojim je primjerom svjedočila svoju vjeru. Simbol žudnje za krštenjem bio je jelen koji iz kantara (zdenca krstionice) pije vodu. Tako i mi kršćani žudimo (žeđamo) za Isusom, pa smo stoga zapjevali pjesmu „Kao košuta“. Na kraju smo govorili o vremenu došašća u kojem se nalazimo i na koji način Isus dolazi k nama. Isus Krist odmara nas kad smo umorni i opterećeni i duhovno nas čini jačima. Adventskim litanijama i pjesmom „Maranatha“ pozivamo Gospodina da dođe i vjerujemo da će doći u radosti te nas naći spremne i budne u veselju na blagdan Božića.
Poslije izlaganja vlč. Damiša svi zainteresirani mogli su ponešto komentirati i pitati, a nisu izostale ni lijepe želje da ostatak došašća i Božić te božićne i novogodišnje blagdane provedemo i proslavimo u miru, ljubavi, Božjem blagoslovu i radosti koju Isus Krist daje u izobilju svim ljudima dobre volje, a nakon završne molitve i blagoslova druženje je završilo ručkom svih sudionika.
U uvodu smo zapjevali adventsku pjesmu „Visom leteć ptice male“ i nakon molitve krenuli u razmatranje teme. Znakovi mogu biti različiti: rečenični (točka, zarez, upitnik, uskličnik), prometni (stop, zebra, prednost, obavezan smjer), zvučni (truba u automobilu, sučeva zviždaljka na utakmici, crkveno zvono). Znakovi su kratkoga dometa, označavaju neku stvarnost, ali ne govore puno više od toga. S druge strane, simbol ima šire značenje i označava širu stvarnost (npr. kod Ferrarija simbol je konj koji se propinje). I mi, pružajući ruku nekome, pokazujemo poštovanje i prijateljstvo, kao što i zagrljajem i poljupcem pokazujemo ljubav. U nastavku razmotrili smo i kršćanske znakove. Znak križa naša je najkraća molitva i tako pokazujemo kako vjerujemo u jednoga Trojedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, a tim znakom i sami prihvaćamo strpljivo nositi svoj križ. Prvi su kršćani imali različite znakove skrivajući se u katakombama, a među najbitnijim znakovima bili su pastir s ovcom na ramenu, riba, sidro, palma i golubica. Odličan je primjer sveta Cecilija koja je ispovijedala vjeru u Boga prstima kad više nije nikako mogla u trenutku svoje muke - jednim na jednoj, a trima na drugoj ruci, i to je više od simbola i znaka jer svojim je primjerom svjedočila svoju vjeru. Simbol žudnje za krštenjem bio je jelen koji iz kantara (zdenca krstionice) pije vodu. Tako i mi kršćani žudimo (žeđamo) za Isusom, pa smo stoga zapjevali pjesmu „Kao košuta“. Na kraju smo govorili o vremenu došašća u kojem se nalazimo i na koji način Isus dolazi k nama. Isus Krist odmara nas kad smo umorni i opterećeni i duhovno nas čini jačima. Adventskim litanijama i pjesmom „Maranatha“ pozivamo Gospodina da dođe i vjerujemo da će doći u radosti te nas naći spremne i budne u veselju na blagdan Božića.
Poslije izlaganja vlč. Damiša svi zainteresirani mogli su ponešto komentirati i pitati, a nisu izostale ni lijepe želje da ostatak došašća i Božić te božićne i novogodišnje blagdane provedemo i proslavimo u miru, ljubavi, Božjem blagoslovu i radosti koju Isus Krist daje u izobilju svim ljudima dobre volje, a nakon završne molitve i blagoslova druženje je završilo ručkom svih sudionika.
Danijel Kralj
