Ususret danima kada se na osobit način prisjećamo svih onih koji nas čuvaju na nebu, kao i onih koji su na putu prema Domu Gospodnjemu, članovi čakovečke zajednice „Vjera i svjetlo“, u nedjelju 16. listopada 2022. godine, razmišljali su o značenju blagdana Svih Svetih te Dušnome danu.

Susret članova čakovečke Zajednice, koja se okuplja u župi svetog Nikole, započeo je molitvom „Vjere i svjetla“ nakon čega smo otpjevali svojevrsnu himnu ovih susreta „Gradimo prijateljstvo“. Uslijedila je „vremenska prognoza“ kroz koju se desetak okupljenih prisjetilo nedavnog odlaska na Mariju Bistricu te izleta u toplice kao i drugih događaja od prošlog susreta.

Uvodeći prisutne u središnju temu, gospođa Sanja Cmrečnjak ispričala je jednu pomalo tužnu priču o smrti djevojčice Ane. Priča je to koja govori o četveročlanoj obitelji koja je živjela normalnim životom sve do trenutka Anine smrti. Trenutak smrti bliskih osoba u našim životima zapravo je nešto što nas jako potrese pa se zbog toga osjećamo tužnima. Tako je bilo i s Aninom obitelji. Ipak, jedne noći majka je sanjala svoju kćer koja joj je tada poručila da ne bude tužna jer njoj je lijepo u Domu Gospodnjem gdje je čuvaju anđeli i brojni drugi sveci. U nastavku susreta povjerenik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, vlč. Leonardo Šardi, na vrlo jednostavan način približio je sudionicima značenje nadolazećih dana. Na blagdan Svih Svetih prisjećamo se i slavimo sve one koji su već uzdignuti u nebesku slavu poput: svetog Franje, svetog Nikole, svetog Stjepana. Također, prisjetili smo se i svete Majke Terezije te svetog Ivana Pavla II. koje nazivamo i svecima našeg vremena. Ovi, kao i još mnogi drugi ljudi, proglašeni su svetima zbog toga jer ih je u životu krasila ljubav prema čovjeku i pouzdanje u Boga. Upravo ove dvije karakteristike potrebne su svakome da bi jednog dana i sami mogli biti proglašeni svetima. Već sljedećeg dana, odnosno na Dušni dan, prisjećamo se naših najmilijih. To su oni ljudi koji su umrli pa u čistilištu čekaju da ih Bog pozove k sebi. Kako bi se to moglo ostvariti pozvani smo svi ustrajno moliti za njihove duše.

U drugom dijelu susreta članovi Zajednice prisjetili su se svojih najmilijih. Kako bismo se mogli još više povezati s njima, zapalili smo lučice i zajednički se pomolili. U kreativnom dijelu susreta, kolaž tehnikom izradili smo svijeću u znak sjećanja. Uz to otpjevali smo i pjesmu „Stvoreni za nebo“ te se malo počastili.
Susret je priveden kraju zajedničkim euharistijskim slavljem u zajedništvu domaćim župljanima. Za kraj recimo da je novi susret čakovečke Zajednice, na koji su svi dobrodošli, zakazan za treću nedjelju u studenome.