Avantura zvana život
VARAŽDIN, 20. 1. 2022.
Zahvaljujući medijskom suradniku Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, gospodinu Krunoslavu Šardiju, 20-ak sudionika katehetskog susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, ovog četvrtka, 20. siječnja 2022. godine, upoznalo se s njegovom avanturom zvanom život.
Kao što je to već uobičajeno i ovaj naš susret započeo je „vremenskom prognozom“. Obzirom na okolnosti u kojima živimo, ovoga puta dosta naših prijatelja nažalost je u izolaciji, dok volonteri Povjerenstva ovih dana marljivo polažu svoje ispite. U uvodnom dijelu bilo je govora i o nastupu hrvatskih rukometaša te smo imali prilike čuti prigodne nove stihove naše prijateljice Karoline.
Sada pak upoznajmo malo i dosadašnji život medijskog suradnika spomenutog Povjerenstva. Kruno Šardi, osoba je s invaliditetom, čija dijagnoza je cerebralna paraliza. Ovaj 38-godišnjak, cerebralnu paralizu opisuje ne kao bolest, već stanje. Cerebralna paraliza i jest upravo to, stanje koje nastaje zbog nedostatka kisika u mozgu. Kruno je tako istaknuo da u njegovom slučaju to znači da mu je potrebna pomoću druge osobe u svim aktivnostima svakodnevnog života. No, unatoč tome možemo reći da je Kruno postigao i određeni stupanj obrazovanja kao osoba s invaliditetom te svojim životom može biti i jest primjer drugima. Nakon godine dana provedene u jednom čakovečkom vrtiću, on upisuje osnovnu školu u Centru za odgoj i obrazovanje u Čakovcu. Iako uz motoričke smetnje Kruno nema drugih problema, ipak završava osnovnoškolsko obrazovanje po prilagođenom programu. U jesen 1999. godine, u njegovom životu dolazi do velike promjene. Naime, odlučuje upisati srednju školu u zagrebačkom Centru „Tomislav Špoljar“, jedinoj srednjoj školi prilagođenoj za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj u to vrijeme. Odlazi tamo s namjerom da obzirom na okolnosti upiše neko trogodišnje zanimanje. Međutim, vidjevši njegove dotadašnje rezultate i mentalne sposobnosti, stručni tim škole, već pri upisu daje mu priliku da pokuša upisati redovnu četverogodišnju srednju školu. To je onda za njega značilo ponajprije povratak u osmi razred osnovne škole, zbog polaganja razlika u programima, te nakon toga upisivanje škole za zanimanje Grafički tehničar za pripremu i unos teksta. Ovdje vrijedi spomenuti da je cijeli taj ciklus obrazovanja Kruno završio s vrlo dobrim ocjenama, što smatra svojim velikim uspjehom i stjecanjem dragocjenog životnog iskustva unatoč svim preprekama.
Kako je voditelj susreta istaknuo u nastavku, po povratku iz Zagreba nakon pet godina, trebalo se prilagoditi novim životnim okolnostima, pa na neki način i nedostatku društvenog života, ali kako je rekao to je sve sastavni dio života. Ipak, već 2018. godine, osnutkom ovoga Povjerenstva, Krunin život dobiva novi smisao. Aktivno se uključuje u njegov rad te godinu kasnije biva imenovan medijskim suradnikom. Govoreći o važnosti svoje uloge u samome Povjerenstvu, voditelj je ovdje posebno istaknuo rad na formaciji s mladim volonterima te drugim suradnicima koje danas doživljava poput prave obitelji na koju se uvijek može osloniti. Također istaknuo je važnost otvorenosti i spremnosti volontera u pomaganju osoba s invaliditetom te međusobno obogaćivanje.
Upravo u tom smjeru voditelj je sudionicima postavio i neka pitanja te zahvalio nekim pojedincima na prisutnosti u njegovu životu. Tako ga je između ostalog zanimalo i što se sudionicima najviše sviđa u radu pastorala? U odgovorima je ponajviše istaknuta radost, zajedništvo i obogaćivanje u različAitosti svakoga od nas. Zatim je postavljeno i pitanje što se promijenilo u životima volontera otkad su postali dio ove zajednice? Ovdje je posebno dirljivo bilo čuti da je na živote samih volontera dosta utjecaja imalo mnoštvo svjedočanstava iz života osoba s invaliditetom te da se zbog toga uvijek s radošću vraćaju ovoj zajednici. Također, bilo je postavljeno i pitanje o trenutku kada su sudionici spoznali činjenicu da ih Bog zaista voli? Naša prijateljica Karolina je tako istaknula da je uz Božju prisutnost svaki izazov u životu lakše podnijeti.
Pred sami kraj susreta sudionici su uputili riječi zahvale i ohrabrenja voditelju zbog otvorenog svjedočanstva, dok su neki od roditelja rekli da bi voljeli čuti još sličnih svjedočanstava, što bi i njima dalo novu snagu za suočavanje sa svakodnevicom. Na kraju recimo da će se idući susret održati za dva tjedna, točnije na blagdan svetog Blaža - u četvrtak, 3. veljače, s početkom u 16 sati.
Kao što je to već uobičajeno i ovaj naš susret započeo je „vremenskom prognozom“. Obzirom na okolnosti u kojima živimo, ovoga puta dosta naših prijatelja nažalost je u izolaciji, dok volonteri Povjerenstva ovih dana marljivo polažu svoje ispite. U uvodnom dijelu bilo je govora i o nastupu hrvatskih rukometaša te smo imali prilike čuti prigodne nove stihove naše prijateljice Karoline.
Sada pak upoznajmo malo i dosadašnji život medijskog suradnika spomenutog Povjerenstva. Kruno Šardi, osoba je s invaliditetom, čija dijagnoza je cerebralna paraliza. Ovaj 38-godišnjak, cerebralnu paralizu opisuje ne kao bolest, već stanje. Cerebralna paraliza i jest upravo to, stanje koje nastaje zbog nedostatka kisika u mozgu. Kruno je tako istaknuo da u njegovom slučaju to znači da mu je potrebna pomoću druge osobe u svim aktivnostima svakodnevnog života. No, unatoč tome možemo reći da je Kruno postigao i određeni stupanj obrazovanja kao osoba s invaliditetom te svojim životom može biti i jest primjer drugima. Nakon godine dana provedene u jednom čakovečkom vrtiću, on upisuje osnovnu školu u Centru za odgoj i obrazovanje u Čakovcu. Iako uz motoričke smetnje Kruno nema drugih problema, ipak završava osnovnoškolsko obrazovanje po prilagođenom programu. U jesen 1999. godine, u njegovom životu dolazi do velike promjene. Naime, odlučuje upisati srednju školu u zagrebačkom Centru „Tomislav Špoljar“, jedinoj srednjoj školi prilagođenoj za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj u to vrijeme. Odlazi tamo s namjerom da obzirom na okolnosti upiše neko trogodišnje zanimanje. Međutim, vidjevši njegove dotadašnje rezultate i mentalne sposobnosti, stručni tim škole, već pri upisu daje mu priliku da pokuša upisati redovnu četverogodišnju srednju školu. To je onda za njega značilo ponajprije povratak u osmi razred osnovne škole, zbog polaganja razlika u programima, te nakon toga upisivanje škole za zanimanje Grafički tehničar za pripremu i unos teksta. Ovdje vrijedi spomenuti da je cijeli taj ciklus obrazovanja Kruno završio s vrlo dobrim ocjenama, što smatra svojim velikim uspjehom i stjecanjem dragocjenog životnog iskustva unatoč svim preprekama.
Kako je voditelj susreta istaknuo u nastavku, po povratku iz Zagreba nakon pet godina, trebalo se prilagoditi novim životnim okolnostima, pa na neki način i nedostatku društvenog života, ali kako je rekao to je sve sastavni dio života. Ipak, već 2018. godine, osnutkom ovoga Povjerenstva, Krunin život dobiva novi smisao. Aktivno se uključuje u njegov rad te godinu kasnije biva imenovan medijskim suradnikom. Govoreći o važnosti svoje uloge u samome Povjerenstvu, voditelj je ovdje posebno istaknuo rad na formaciji s mladim volonterima te drugim suradnicima koje danas doživljava poput prave obitelji na koju se uvijek može osloniti. Također istaknuo je važnost otvorenosti i spremnosti volontera u pomaganju osoba s invaliditetom te međusobno obogaćivanje.
Upravo u tom smjeru voditelj je sudionicima postavio i neka pitanja te zahvalio nekim pojedincima na prisutnosti u njegovu životu. Tako ga je između ostalog zanimalo i što se sudionicima najviše sviđa u radu pastorala? U odgovorima je ponajviše istaknuta radost, zajedništvo i obogaćivanje u različAitosti svakoga od nas. Zatim je postavljeno i pitanje što se promijenilo u životima volontera otkad su postali dio ove zajednice? Ovdje je posebno dirljivo bilo čuti da je na živote samih volontera dosta utjecaja imalo mnoštvo svjedočanstava iz života osoba s invaliditetom te da se zbog toga uvijek s radošću vraćaju ovoj zajednici. Također, bilo je postavljeno i pitanje o trenutku kada su sudionici spoznali činjenicu da ih Bog zaista voli? Naša prijateljica Karolina je tako istaknula da je uz Božju prisutnost svaki izazov u životu lakše podnijeti.
Pred sami kraj susreta sudionici su uputili riječi zahvale i ohrabrenja voditelju zbog otvorenog svjedočanstva, dok su neki od roditelja rekli da bi voljeli čuti još sličnih svjedočanstava, što bi i njima dalo novu snagu za suočavanje sa svakodnevicom. Na kraju recimo da će se idući susret održati za dva tjedna, točnije na blagdan svetog Blaža - u četvrtak, 3. veljače, s početkom u 16 sati.
Anika Sačić
