Blaženi Alojzije Stepinac
VARAŽDIN, 10. 2. 2022.
Sam blagdan blaženog Alojzija Stepinca, kojega Crkva slavi na današnji dan, 10. veljače, bio je prilika da ovog četvrtka 20-ak sudionika katehetskog susreta pobliže upozna život ovog mučenika, ali za hrvatski narod sveca. Sa životom blaženog Alojzija sudionike je upoznala tajnica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, gospođa Anika Sačić.
Kroz „vremensku prognozu“, sudionici su ponajviše isticali svakodnevna druženja s prijateljima, uživanje na gotovo proljetnom suncu, zatim čitanje zanimljivih knjiga, gledanje filmova te razne druge hobije kojima se bave, dok volonteri Povjerenstva marljivo privode kraju svoje ispitne rokove.
Što znamo o životu blaženog kardinala Stepinca? Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. godine, kao peto od osmero djece pobožnih i radišnih roditelja Barbare i Josipa, u naselju Brezarić, koje pripada župi Krašić, udaljenoj pedesetak kilometara od Zagreba. Već sljedeći dan je bio kršten imenom Alojzije Viktor. Nakon završene srednje škole morao je poći u vojsku te na ratištu u Italiji biva zarobljen, no uskoro i pušten na slobodu pa upisuje poljoprivredni fakultet. Ubrzo i njega napušta te se vraća doma i neko vrijeme pomaže u zemljoradničkim poslovima svoje obitelji. Jedno vrijeme po želji oca Josipa razmišlja o ženidbi. Međutim, vrijeme će uskoro pokazati da je Božji poziv kojega osjeća u srcu ipak bio jači. Po odluci tadašnjeg nadbiskupa Antuna Bauera odlazi na studij u Rim, gdje po završetku slavi i mladu misu. U vrijeme kada se odluči vratiti u domovinu, ovdje situacija postaje sve teža zbog početka Drugog svjetskog rata. Kao zauzeti pastir Crkve zagrebačke želi biti u stalnom kontaktu s ostalim svećenicima, biskupima te povjerenim mu narodom. U svome djelovanju osobito promiče euharistijsku te marijansku pobožnost. Potaknuo je i izdavanje cjelovitog prijevoda Svetog pisma i katoličkog dnevnika. U izravni pastoral uključuje sve redove i družbe, dok u Zagrebu osniva 14 novih župa te u Brezovici nedaleko Zagreba prvi Karmel u Hrvatskoj.
S početkom Drugog svjetskog rata blaženi Alojzije ne upušta se u politiku, već se zalaže u pomaganju najugroženijima, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Prihvaća i tristotinjak svećenika koji su u to vrijeme bili protjerani iz Slovenije. Zbog svog javnog djelovanja i ratnog vremena te protivljenja državnim vlastima od strane komunističkog režima biva zarobljen. Unatoč svemu pa i teškom mučeništvu kroz koje prolazi u zatočeništvu, blaženi Stepinac ostaje vjeran Vatikanu, zbog čega u montiranom sudskom procesu biva osuđen na 16 godina mučeničkog zarobljeništva u Krašiću. Kroz sve to vrijeme blaženi Alojzije ne osjeća ni trunke mržnje prema neprijatelju, već u svojim pismima hrabri svoje svećenike. Umire na glasu svetosti 10. veljače 1960. godine, s posljednjim riječima i molitvom na usnama: „Oče, budi volja tvoja!“ Blaženim ga u Mariji Bistrici u listopadu 1998. godine proglašava papa Ivan Pavao II. Upravo u ovom Nacionalnom svetištu u vrijeme nadbiskupa Bauera izgrađene su od kamena i prve četiri postaje Križnog puta. Postaje su građene po uzoru na one u Jasnoj Gori u vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine. Od zanimljivosti iz djetinjstva našeg blaženika izdvojimo i njegovu veliku ljubav prema pticama. Naime, znao bi hi puštati iz krletke da slobodno lete po sobi i hranio bi ih sirom. U zapisima iz vremena zatočeništva, blaženi Alojzije svjedoči da tada nije ni slutio koliko mu je sjećanje na te zgode donijelo radosti u teškim danima. Uz središnju temu poslušali smo pjesmu „U Tebe, se Gospodine, uzdam“.
Odgovarajući na pitanje o tome što nam je potrebno da bi i sami jednom postali sveci, sudionici su istaknuli da je za to potrebna dobrota, ljubav prema bližnjemu, kao i dobra djela. Također, odgovarajući na pitanje kako na nepravdu ne odgovarati nepravdom? - istaknuto je da u temeljima toga izazova leži moć oprosta. Na pitanje kojim svecima se sami najradije mole, sudionici su istaknuli svetu Majku Tereziju, svetu Ritu, svetog Antuna Padovanskog te svakodnevnu molitvu. U zanimljivom pak odgovoru na pitanje prepoznaju li možda nekoga iz svoje sredine tko bi jednom mogao biti svet? - isticali su svoje prijatelje i članove obitelji.
Na samome kraju, najavili smo i naš idući susret, koji će biti za tjedan dana, točnije 17. veljače - također u redovitom terminu od 16 sati.
Kroz „vremensku prognozu“, sudionici su ponajviše isticali svakodnevna druženja s prijateljima, uživanje na gotovo proljetnom suncu, zatim čitanje zanimljivih knjiga, gledanje filmova te razne druge hobije kojima se bave, dok volonteri Povjerenstva marljivo privode kraju svoje ispitne rokove.
Što znamo o životu blaženog kardinala Stepinca? Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. godine, kao peto od osmero djece pobožnih i radišnih roditelja Barbare i Josipa, u naselju Brezarić, koje pripada župi Krašić, udaljenoj pedesetak kilometara od Zagreba. Već sljedeći dan je bio kršten imenom Alojzije Viktor. Nakon završene srednje škole morao je poći u vojsku te na ratištu u Italiji biva zarobljen, no uskoro i pušten na slobodu pa upisuje poljoprivredni fakultet. Ubrzo i njega napušta te se vraća doma i neko vrijeme pomaže u zemljoradničkim poslovima svoje obitelji. Jedno vrijeme po želji oca Josipa razmišlja o ženidbi. Međutim, vrijeme će uskoro pokazati da je Božji poziv kojega osjeća u srcu ipak bio jači. Po odluci tadašnjeg nadbiskupa Antuna Bauera odlazi na studij u Rim, gdje po završetku slavi i mladu misu. U vrijeme kada se odluči vratiti u domovinu, ovdje situacija postaje sve teža zbog početka Drugog svjetskog rata. Kao zauzeti pastir Crkve zagrebačke želi biti u stalnom kontaktu s ostalim svećenicima, biskupima te povjerenim mu narodom. U svome djelovanju osobito promiče euharistijsku te marijansku pobožnost. Potaknuo je i izdavanje cjelovitog prijevoda Svetog pisma i katoličkog dnevnika. U izravni pastoral uključuje sve redove i družbe, dok u Zagrebu osniva 14 novih župa te u Brezovici nedaleko Zagreba prvi Karmel u Hrvatskoj.
S početkom Drugog svjetskog rata blaženi Alojzije ne upušta se u politiku, već se zalaže u pomaganju najugroženijima, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Prihvaća i tristotinjak svećenika koji su u to vrijeme bili protjerani iz Slovenije. Zbog svog javnog djelovanja i ratnog vremena te protivljenja državnim vlastima od strane komunističkog režima biva zarobljen. Unatoč svemu pa i teškom mučeništvu kroz koje prolazi u zatočeništvu, blaženi Stepinac ostaje vjeran Vatikanu, zbog čega u montiranom sudskom procesu biva osuđen na 16 godina mučeničkog zarobljeništva u Krašiću. Kroz sve to vrijeme blaženi Alojzije ne osjeća ni trunke mržnje prema neprijatelju, već u svojim pismima hrabri svoje svećenike. Umire na glasu svetosti 10. veljače 1960. godine, s posljednjim riječima i molitvom na usnama: „Oče, budi volja tvoja!“ Blaženim ga u Mariji Bistrici u listopadu 1998. godine proglašava papa Ivan Pavao II. Upravo u ovom Nacionalnom svetištu u vrijeme nadbiskupa Bauera izgrađene su od kamena i prve četiri postaje Križnog puta. Postaje su građene po uzoru na one u Jasnoj Gori u vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine. Od zanimljivosti iz djetinjstva našeg blaženika izdvojimo i njegovu veliku ljubav prema pticama. Naime, znao bi hi puštati iz krletke da slobodno lete po sobi i hranio bi ih sirom. U zapisima iz vremena zatočeništva, blaženi Alojzije svjedoči da tada nije ni slutio koliko mu je sjećanje na te zgode donijelo radosti u teškim danima. Uz središnju temu poslušali smo pjesmu „U Tebe, se Gospodine, uzdam“.
Odgovarajući na pitanje o tome što nam je potrebno da bi i sami jednom postali sveci, sudionici su istaknuli da je za to potrebna dobrota, ljubav prema bližnjemu, kao i dobra djela. Također, odgovarajući na pitanje kako na nepravdu ne odgovarati nepravdom? - istaknuto je da u temeljima toga izazova leži moć oprosta. Na pitanje kojim svecima se sami najradije mole, sudionici su istaknuli svetu Majku Tereziju, svetu Ritu, svetog Antuna Padovanskog te svakodnevnu molitvu. U zanimljivom pak odgovoru na pitanje prepoznaju li možda nekoga iz svoje sredine tko bi jednom mogao biti svet? - isticali su svoje prijatelje i članove obitelji.
Na samome kraju, najavili smo i naš idući susret, koji će biti za tjedan dana, točnije 17. veljače - također u redovitom terminu od 16 sati.
Krunoslav Šardi