Katehetski uredObiteljski centarPastoral mladihPastoral studenataCrkvena glazbaMedijska djelatnostLiturgijski pastoralSakralna arhitekturaCaritas Varaždinske biskupijePastoral osoba s invaliditetom i njihovih obiteljiMisijski pastoralPastoral duhovnih zvanjaBiskupijska knjižnicaUdruge

Blaženi Alojzije Stepinac

VARAŽDIN, 10. 2. 2022.
Sam blagdan blaženog Alojzija Stepinca, kojega Crkva slavi na današnji dan, 10. veljače, bio je prilika da ovog četvrtka 20-ak sudionika katehetskog susreta pobliže upozna život ovog mučenika, ali za hrvatski narod sveca. Sa životom blaženog Alojzija sudionike je upoznala tajnica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, gospođa Anika Sačić.

Kroz „vremensku prognozu“, sudionici su ponajviše isticali svakodnevna druženja s prijateljima, uživanje na gotovo proljetnom suncu, zatim čitanje zanimljivih knjiga, gledanje filmova te razne druge hobije kojima se bave, dok volonteri Povjerenstva marljivo privode kraju svoje ispitne rokove.

Što znamo o životu blaženog kardinala Stepinca? Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. godine, kao peto od osmero djece pobožnih i radišnih roditelja Barbare i Josipa, u naselju Brezarić, koje pripada župi Krašić, udaljenoj pedesetak kilometara od Zagreba. Već sljedeći dan je bio kršten imenom Alojzije Viktor. Nakon završene srednje škole morao je poći u vojsku te na ratištu u Italiji biva zarobljen, no uskoro i pušten na slobodu pa upisuje poljoprivredni fakultet. Ubrzo i njega napušta te se vraća doma i neko vrijeme pomaže u zemljoradničkim poslovima svoje obitelji. Jedno vrijeme po želji oca Josipa razmišlja o ženidbi. Međutim, vrijeme će uskoro pokazati da je Božji poziv kojega osjeća u srcu ipak bio jači. Po odluci tadašnjeg nadbiskupa Antuna Bauera odlazi na studij u Rim, gdje po završetku slavi i mladu misu. U vrijeme kada se odluči vratiti u domovinu, ovdje situacija postaje sve teža zbog početka Drugog svjetskog rata. Kao zauzeti pastir Crkve zagrebačke želi biti u stalnom kontaktu s ostalim svećenicima, biskupima te povjerenim mu narodom. U svome djelovanju osobito promiče euharistijsku te marijansku pobožnost. Potaknuo je i izdavanje cjelovitog prijevoda Svetog pisma i katoličkog dnevnika. U izravni pastoral uključuje sve redove i družbe, dok u Zagrebu osniva 14 novih župa te u Brezovici nedaleko Zagreba prvi Karmel u Hrvatskoj.

S početkom Drugog svjetskog rata blaženi Alojzije ne upušta se u politiku, već se zalaže u pomaganju najugroženijima, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Prihvaća i tristotinjak svećenika koji su u to vrijeme bili protjerani iz Slovenije. Zbog svog javnog djelovanja i ratnog vremena te protivljenja državnim vlastima od strane komunističkog režima biva zarobljen. Unatoč svemu pa i teškom mučeništvu kroz koje prolazi u zatočeništvu, blaženi Stepinac ostaje vjeran Vatikanu, zbog čega u montiranom sudskom procesu biva osuđen na 16 godina mučeničkog zarobljeništva u Krašiću. Kroz sve to vrijeme blaženi Alojzije ne osjeća ni trunke mržnje prema neprijatelju, već u svojim pismima hrabri svoje svećenike. Umire na glasu svetosti 10. veljače 1960. godine, s posljednjim riječima i molitvom na usnama: „Oče, budi volja tvoja!“ Blaženim ga u Mariji Bistrici u listopadu 1998. godine proglašava papa Ivan Pavao II. Upravo u ovom Nacionalnom svetištu u vrijeme nadbiskupa Bauera izgrađene su od kamena i prve četiri postaje Križnog puta. Postaje su građene po uzoru na one u Jasnoj Gori u vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine. Od zanimljivosti iz djetinjstva našeg blaženika izdvojimo i njegovu veliku ljubav prema pticama. Naime, znao bi hi puštati iz krletke da slobodno lete po sobi i hranio bi ih sirom. U zapisima iz vremena zatočeništva, blaženi Alojzije svjedoči da tada nije ni slutio koliko mu je sjećanje na te zgode donijelo radosti u teškim danima. Uz središnju temu poslušali smo pjesmu „U Tebe, se Gospodine, uzdam“.

Odgovarajući na pitanje o tome što nam je potrebno da bi i sami jednom postali sveci, sudionici su istaknuli da je za to potrebna dobrota, ljubav prema bližnjemu, kao i dobra djela. Također, odgovarajući na pitanje kako na nepravdu ne odgovarati nepravdom? - istaknuto je da u temeljima toga izazova leži moć oprosta. Na pitanje kojim svecima se sami najradije mole, sudionici su istaknuli svetu Majku Tereziju, svetu Ritu, svetog Antuna Padovanskog te svakodnevnu molitvu. U zanimljivom pak odgovoru na pitanje prepoznaju li možda nekoga iz svoje sredine tko bi jednom mogao biti svet? - isticali su svoje prijatelje i članove obitelji.

Na samome kraju, najavili smo i naš idući susret, koji će biti za tjedan dana, točnije 17. veljače - također u redovitom terminu od 16 sati.
 
Krunoslav Šardi   


Slika