Blaženi Alojzije Stepinac
VARAŽDIN, 30. 7. 2021.
Krunoslav Šardi
Ovogodišnje ljetovanje s Isusom, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, a koje se održavalo kroz mjesec lipanj i srpanj, završeno je susretom održanim u petak, 30. srpnja 2021. godine. Bila je to prigoda da se tridesetak sudionika detaljnije upozna s životom i djelom zagrebačkog nadbiskupa, blaženog Alojzija Stepinca. Voditeljica ovog susreta bila je članica Povjerenstva gospođa Ivana Peček.
Podijeljeni u četiri skupine, najprije smo u uvodnom dijelu susreta prošli kroz aktualnosti proteklog tjedna u „vremenskoj prognozi“. Zatim je uslijedila uvodna molitva uz prigodnu marijansku pjesmu „Marijo, o Marijo“, nakon koje je započela kateheza.
Hrvatski blaženik Alojzije Stepinac, najmlađi zagrebački nadbiskup u povijesti, na poseban je način bio povezan sa svetištem u Mariji Bistrici te 1943. godine, za vrijeme drugog svjetskog rata, upravo njegovom odlukom, ovo svetište u Hrvatskom Zagorju, dobiva status nacionalnog marijanskog svetišta u našoj domovini. Prvi korak u svemu tome bila je izgradnja prve četiri postaje Isusova križnog puta. Bile su to postaje: „Pilat osuđuje Isusa na smrt“, „Isus prima na se križ“, „Isus pada prvi put pod križem“ i „Isus susreće svoju svetu majku“. Sudionicima su prikazane fotografije tih postaja.
Što znamo o životu nadbiskupa Stepinca? Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u velikoj kršćanskoj obitelji pobožnih roditelja Barbare i Josipa. Bila je to obitelj s osmero djece, koje je živjela tradicionalnim životom, u malenom mjestu Brezariću, nedaleko Krašića. Kršten je samo dan nakon rođenja u župi Presvetog Trojstva u Krašiću, a roditelji su mu u kolijevku položili krunicu koju je maleni Alojzije često molio. Kao dijete bio je vrlo radoznao, pa je tako znao u košaru prilikom prodaje sira dozivati ptice, te bi ih kasnije puštao da lete po njegovoj sobi.
Nakon školovanja, gdje se na poseban način zbližio s blaženim Ivanom Merzom, odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku u domovinu razmišljao je o ženidbi, no ipak Božji poziv bio je jači, te 1930. biva zaređen za svećenika, a tek nekoliko godina kasnije imenovan je biskupom, odnosno nadbiskupom. Unatoč teškom razdoblju za crkvu zbog vlasti komunističkog režima, blaženi Stepinac ustrajno se i hrabro borio za svakog čovjeka bez obzira na nacionalnost ili vjeru. U danima kada je i sam bio u zarobljeništvu kao zagrebački nadbiskup, hrabrio je svoje svećenike neka se bore za svoj narod i crkvu, pišući im pisma. Također, za vrijeme nadbiskupske službe kardinal Stepinac osniva i Caritas, želeći time iskazati brigu za potrebite. S tim pak je nastavio i za vrijeme rata, pomažući Hrvatima diljem svijeta. Za svoje nadbiskupsko geslo uzeo je rečenicu „U tebe se Gospodine uzdam“.
Kardinal Stepinac umro je mučeničkom smrću zbog suprotstavljanja komunističkom režimu u 62. godini života, 10. veljače 1960. godine. Njegova posljednje riječi bile su: „Oče, neka bude volja tvoja“. Kada je narod čuo vijest o smrti kardinala Stepinca, pohrlio je u Krašić unatoč zabranama. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, dok je blaženim proglašen na veličanstvenom slavlju upravo u nacionalnom marijanskom svetištu Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, prigodom posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.
U nastavku susreta sudionici su odgovarali na pitanja: „Koje vrednote prepoznaješ u životu blaženog Stepinca? Koje od tih vrednota prepoznaš u svom osobnom životu? Po čemu nam blaženi Alojzije može biti uzor?” U odgovorima je tako bilo istaknuto da je kardinal Stepinac bio vrlo hrabar, imao je čvrstu vjeru te da se borio za malog, običnog čovjeka. Upravo tim vrednotama trebali bi se voditi svi mi i po tome nam blaženi Alojzije treba biti primjer. Na kraju radionice izmolili smo „Zavjetnu molitvu Majci Božjoj Bistričkoj“, koju je izgovorio blaženi kardinal Stepinac u zavjetnoj propovijedi iz 1935. godine.
Naše ovogodišnje „Ljeto s Isusom“, zaključeno je euharistijskim slavljem, koje je predslavio povjerenik, vlč. Leonardo Šardi, a koje je bilo ispunjeno obiljem blagoslova, zahvalnosti i zajedničkom, iskrenom željom svih sudionika da se ovakvi slični susreti uskoro i nastave.
Podijeljeni u četiri skupine, najprije smo u uvodnom dijelu susreta prošli kroz aktualnosti proteklog tjedna u „vremenskoj prognozi“. Zatim je uslijedila uvodna molitva uz prigodnu marijansku pjesmu „Marijo, o Marijo“, nakon koje je započela kateheza.
Hrvatski blaženik Alojzije Stepinac, najmlađi zagrebački nadbiskup u povijesti, na poseban je način bio povezan sa svetištem u Mariji Bistrici te 1943. godine, za vrijeme drugog svjetskog rata, upravo njegovom odlukom, ovo svetište u Hrvatskom Zagorju, dobiva status nacionalnog marijanskog svetišta u našoj domovini. Prvi korak u svemu tome bila je izgradnja prve četiri postaje Isusova križnog puta. Bile su to postaje: „Pilat osuđuje Isusa na smrt“, „Isus prima na se križ“, „Isus pada prvi put pod križem“ i „Isus susreće svoju svetu majku“. Sudionicima su prikazane fotografije tih postaja.
Što znamo o životu nadbiskupa Stepinca? Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. u velikoj kršćanskoj obitelji pobožnih roditelja Barbare i Josipa. Bila je to obitelj s osmero djece, koje je živjela tradicionalnim životom, u malenom mjestu Brezariću, nedaleko Krašića. Kršten je samo dan nakon rođenja u župi Presvetog Trojstva u Krašiću, a roditelji su mu u kolijevku položili krunicu koju je maleni Alojzije često molio. Kao dijete bio je vrlo radoznao, pa je tako znao u košaru prilikom prodaje sira dozivati ptice, te bi ih kasnije puštao da lete po njegovoj sobi.
Nakon školovanja, gdje se na poseban način zbližio s blaženim Ivanom Merzom, odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku u domovinu razmišljao je o ženidbi, no ipak Božji poziv bio je jači, te 1930. biva zaređen za svećenika, a tek nekoliko godina kasnije imenovan je biskupom, odnosno nadbiskupom. Unatoč teškom razdoblju za crkvu zbog vlasti komunističkog režima, blaženi Stepinac ustrajno se i hrabro borio za svakog čovjeka bez obzira na nacionalnost ili vjeru. U danima kada je i sam bio u zarobljeništvu kao zagrebački nadbiskup, hrabrio je svoje svećenike neka se bore za svoj narod i crkvu, pišući im pisma. Također, za vrijeme nadbiskupske službe kardinal Stepinac osniva i Caritas, želeći time iskazati brigu za potrebite. S tim pak je nastavio i za vrijeme rata, pomažući Hrvatima diljem svijeta. Za svoje nadbiskupsko geslo uzeo je rečenicu „U tebe se Gospodine uzdam“.
Kardinal Stepinac umro je mučeničkom smrću zbog suprotstavljanja komunističkom režimu u 62. godini života, 10. veljače 1960. godine. Njegova posljednje riječi bile su: „Oče, neka bude volja tvoja“. Kada je narod čuo vijest o smrti kardinala Stepinca, pohrlio je u Krašić unatoč zabranama. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali, dok je blaženim proglašen na veličanstvenom slavlju upravo u nacionalnom marijanskom svetištu Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, prigodom posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.
U nastavku susreta sudionici su odgovarali na pitanja: „Koje vrednote prepoznaješ u životu blaženog Stepinca? Koje od tih vrednota prepoznaš u svom osobnom životu? Po čemu nam blaženi Alojzije može biti uzor?” U odgovorima je tako bilo istaknuto da je kardinal Stepinac bio vrlo hrabar, imao je čvrstu vjeru te da se borio za malog, običnog čovjeka. Upravo tim vrednotama trebali bi se voditi svi mi i po tome nam blaženi Alojzije treba biti primjer. Na kraju radionice izmolili smo „Zavjetnu molitvu Majci Božjoj Bistričkoj“, koju je izgovorio blaženi kardinal Stepinac u zavjetnoj propovijedi iz 1935. godine.
Naše ovogodišnje „Ljeto s Isusom“, zaključeno je euharistijskim slavljem, koje je predslavio povjerenik, vlč. Leonardo Šardi, a koje je bilo ispunjeno obiljem blagoslova, zahvalnosti i zajedničkom, iskrenom željom svih sudionika da se ovakvi slični susreti uskoro i nastave.
Krunoslav Šardi
