Budi heroj s osmijehom
VARAŽDIN, 19. 5. 2022.
Ciklus katehetskih susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, koji se održavaju u župi svetog Josipa u Varaždinu, a koje organizira Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, održan u četvrtak, 19. svibnja 2022 godine – bio je zaista mjesto istinske radosti, zajedništva i osmijeha.
Susret članova ove naše radosne i po mnogočemu posebne obitelji, koji je okupio 35 sudionika, započeli smo već tradicionalnom „vremenskom prognozom“. Kako su dani mjeseca svibnja vrijeme koje obilježavaju proslave prve pričesti i svete potvrde, ti događaji bili su glavna vijest tjedna. Naravno, bilo je tu i raznih drugih prijateljskih te obiteljskih okupljanja kojima smo ispunili naše dane od prošlog susreta.
Svi ovi trenuci našeg zajedništva bili su ispunjeni osmijehom. Upravo osmijeh koji s istinskom radošću dijelimo jedni s drugima, pravi je lijek za našu dušu te pokretač naših života. O tom osjećaju, s iskrenom radošću, na svome licu progovorila nam je i voditeljica ovog susreta, volonterka Povjerenstva Jelena Žinić. Uvod u središnji dio susreta bila je molitva „O,dođi stvorče Duše Svet“. Nakon molitve čuli smo i pjesmu pod nazivom „Ja lutam svijetom ovom divnom zemljom“ te ispričali nekoliko viceva. Naime, upravo vicevi su „adut“ komunikacije, koji će najčešće izazvati osmijeh na našem licu. No, koja bi bila definicija osmijeha? U jednoj knjizi autor osmijeh opisuje ovako:
Osmijeh ne košta ništa, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga daje. Bljesne poput munje, ali sjećanje na njega može trajati zauvijek. Nitko nije toliko bogat ni toliko siromašan da bi ga mogao sebi uskratiti i svatko njime samo dobiva. Osmijeh donosi sreću u kuću, pozdrav prijatelju, pomoć pri sklapanju posla. On je odmor umornom, putokaz izgubljenome, sunčeva zraka žalosnome i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ali, ne može ga se kupiti, izmoliti, posuditi ili ukrasti, jer vrijedi zapravo jedino kad ga se poklanja. A nitko i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne može pokloniti više ništa drugo.
Kada pak govorimo o osmijehu iz biblijske perspektive, trebamo znati da je Duh Sveti taj koji nama kršćanima donosi istinsku radost. Jer zaista je posebna milost primiti taj duboki osjećaj unutarnjeg mira, kojeg na osobit način dobivamo u trenutku susreta s Kristom i njegovom Riječi. Odgovarajući na pitanje je li Isus bio radostan, sudionici zaključuju da je on zapravo uvijek radostan. Posebno pak to možemo primijetiti u trenucima kada Isus doziva djecu k sebi, pomaže drugima u iscjeljenju tjelesnih i duševnih rana te kada vidi da smo međusobno dobri jedni prema drugima. Ali, da bismo i mi ljudi mogli spoznati tu iskrenu radost u svome životu, pozvani smo imati otvoreno srce za prihvaćanje Boga te naših međusobnih različitosti koje su nam darovane. Na tome putu, ali i rastu u osobnoj vjeri svakako nam mogu pomoći i primjeri života svetog Filipa Nerija, don Ivana Bosca ili Dominika Savia. Sva trojica u sebi su imala onu posebnu crtu odnosa prema Bogu, ali i prema ljudima. Tako je primjerice sveti Filip Neri bio poznat kao „zaštitnik radosti“ i osoba koja je voljela zbijati šale na svoj račun. Don Bosco i Dominik Savio, koji dolaze iz reda salezijanaca, bili su pak u svome djelovanju prepoznati kao osobe vedra duha i uvijek su se trudili biti najbolja verzija sebe. Takav stav salezijanci imaju i danas te zbog toga uspješno privlače k sebi ljude različitih generacija. U Bibliji također možemo prepoznati Marijinu otvorenost i radost u trenucima kad joj Anđeo Gabrijel donosi veliku novost da će roditi Sina Božjega. Takav osjećaj radosti zbog svoje trudnoće sigurno su mogle u svome životu iskusiti i mlade majke članice naše zajednice.
U toku samog susreta postavljeno je pitanje sudionicima koji su njihovi omiljeni sveci? Redom su tako isticali: Mariju, svetu obitelj, svetog Antuna, svetog Franju i brojne druge. Susret je zaključen kreativnom radionicom izrade smiješaka te svetom misom u zajedništvu sa župljanima ove župe koju je ovoga puta predslavio vlč. Ivan Vugrinčić, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije. Na kraju još recimo da će naš sljedeći susret biti već za tjedan dana, u četvrtak, 26. svibnja, od 16 sati.
Susret članova ove naše radosne i po mnogočemu posebne obitelji, koji je okupio 35 sudionika, započeli smo već tradicionalnom „vremenskom prognozom“. Kako su dani mjeseca svibnja vrijeme koje obilježavaju proslave prve pričesti i svete potvrde, ti događaji bili su glavna vijest tjedna. Naravno, bilo je tu i raznih drugih prijateljskih te obiteljskih okupljanja kojima smo ispunili naše dane od prošlog susreta.
Svi ovi trenuci našeg zajedništva bili su ispunjeni osmijehom. Upravo osmijeh koji s istinskom radošću dijelimo jedni s drugima, pravi je lijek za našu dušu te pokretač naših života. O tom osjećaju, s iskrenom radošću, na svome licu progovorila nam je i voditeljica ovog susreta, volonterka Povjerenstva Jelena Žinić. Uvod u središnji dio susreta bila je molitva „O,dođi stvorče Duše Svet“. Nakon molitve čuli smo i pjesmu pod nazivom „Ja lutam svijetom ovom divnom zemljom“ te ispričali nekoliko viceva. Naime, upravo vicevi su „adut“ komunikacije, koji će najčešće izazvati osmijeh na našem licu. No, koja bi bila definicija osmijeha? U jednoj knjizi autor osmijeh opisuje ovako:
Osmijeh ne košta ništa, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga daje. Bljesne poput munje, ali sjećanje na njega može trajati zauvijek. Nitko nije toliko bogat ni toliko siromašan da bi ga mogao sebi uskratiti i svatko njime samo dobiva. Osmijeh donosi sreću u kuću, pozdrav prijatelju, pomoć pri sklapanju posla. On je odmor umornom, putokaz izgubljenome, sunčeva zraka žalosnome i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ali, ne može ga se kupiti, izmoliti, posuditi ili ukrasti, jer vrijedi zapravo jedino kad ga se poklanja. A nitko i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne može pokloniti više ništa drugo.
Kada pak govorimo o osmijehu iz biblijske perspektive, trebamo znati da je Duh Sveti taj koji nama kršćanima donosi istinsku radost. Jer zaista je posebna milost primiti taj duboki osjećaj unutarnjeg mira, kojeg na osobit način dobivamo u trenutku susreta s Kristom i njegovom Riječi. Odgovarajući na pitanje je li Isus bio radostan, sudionici zaključuju da je on zapravo uvijek radostan. Posebno pak to možemo primijetiti u trenucima kada Isus doziva djecu k sebi, pomaže drugima u iscjeljenju tjelesnih i duševnih rana te kada vidi da smo međusobno dobri jedni prema drugima. Ali, da bismo i mi ljudi mogli spoznati tu iskrenu radost u svome životu, pozvani smo imati otvoreno srce za prihvaćanje Boga te naših međusobnih različitosti koje su nam darovane. Na tome putu, ali i rastu u osobnoj vjeri svakako nam mogu pomoći i primjeri života svetog Filipa Nerija, don Ivana Bosca ili Dominika Savia. Sva trojica u sebi su imala onu posebnu crtu odnosa prema Bogu, ali i prema ljudima. Tako je primjerice sveti Filip Neri bio poznat kao „zaštitnik radosti“ i osoba koja je voljela zbijati šale na svoj račun. Don Bosco i Dominik Savio, koji dolaze iz reda salezijanaca, bili su pak u svome djelovanju prepoznati kao osobe vedra duha i uvijek su se trudili biti najbolja verzija sebe. Takav stav salezijanci imaju i danas te zbog toga uspješno privlače k sebi ljude različitih generacija. U Bibliji također možemo prepoznati Marijinu otvorenost i radost u trenucima kad joj Anđeo Gabrijel donosi veliku novost da će roditi Sina Božjega. Takav osjećaj radosti zbog svoje trudnoće sigurno su mogle u svome životu iskusiti i mlade majke članice naše zajednice.
U toku samog susreta postavljeno je pitanje sudionicima koji su njihovi omiljeni sveci? Redom su tako isticali: Mariju, svetu obitelj, svetog Antuna, svetog Franju i brojne druge. Susret je zaključen kreativnom radionicom izrade smiješaka te svetom misom u zajedništvu sa župljanima ove župe koju je ovoga puta predslavio vlč. Ivan Vugrinčić, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije. Na kraju još recimo da će naš sljedeći susret biti već za tjedan dana, u četvrtak, 26. svibnja, od 16 sati.
Krunoslav Šardi