Na Svjetski dan roditelja i Međunarodni dan djeteta, 1. lipnja 2023. godine, u župi svetog Josipa u Varaždinu, održan je još jedan u nizu katehetskih susreta zajednice „Bartimej“. Upravo je radost roditeljstva bila tema susreta kroz svjedočanstvo obitelji Leskovar. Na početku susreta okupljene je pozdravila tajnica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji gospođa Anika Sačić koja je podijelila neke važne informacije o aktivnostima Povjerenstva u narednom razdoblju.   

Nakon molitvenog uvoda, Ines i Davor Leskovar, volonteri Povjerenstva, započeli su svoje svjedočanstvo. Kao aktivni župni suradnici najprije su godinama prijateljevali. S vremenom se razvila simpatija, zatim zaruke, a vjenčali su se 2016. godine kad je Ines bila na polovici studija. Mjesec dana nakon vjenčanja Ines je zatrudnjela te sreći nije bilo kraja. Stoga ih je šokiralo kad se u osmom tjednu trudnoće dogodio spontani pobačaj. Bili su neutješni, ali odmah otvoreni životu. No, uslijedilo je dugo iščekivanje te nakon 3 godine ginekolog postavlja dijagnozu neplodnosti. Nastavili su s medicinskom dijagnostikom, ali istovremeno predali i zahtjev za procjenu podobnosti posvojitelja. Usred edukacije za posvojitelje dočekalo ih je divno iznenađenje - začeli su prirodnim putem. Za vrijeme trudnoće i do dječakovog prvog rođendana primili su 11 poziva koje svi posvojitelji željno čekaju: „Imamo dijete za vas“. Svaki put im je bilo sve bolnije dati negativan odgovor, sve dok prošle godine nisu saznali za šestogodišnjeg dječaka s višestrukim teškoćama u razvoju. Bračni par ističe kako je upravo volontiranje u Povjerenstvu rušilo brojne njihove predrasude i strahove spram osoba s invaliditetom. Odlučili su dječaka upoznati i dalje je sve išlo „kao po loju“. Dječak je brzo prihvatio Ines i Davora i mlađeg bracu. Proljetne praznike je proveo u njihovom domu te su im rastanci sve teže padali. Uslijedilo je vrijeme odluke - jesu li spremni posvojiti dječaka? Ponovo ih je hrabrilo promatranje majki u Povjerenstvu kako ne odustaju od svoje djece. Ponajviše su u molitvi prepoznali kako ih je Bog sve do sada pripremao za ovaj poziv i odlučili su se odazvati. Tri mjeseca nakon prvog susreta dječak je uselio u svoj novi dom, u svoju obitelj. Potrajalo je još mjesec dana dok se papiri nisu sredili kako bi potpisali da pred Bogom i državom postaje njihov sin.

Tridesetak sudionika bilo je vrlo ganuto njihovim svjedočanstvom. Nastavili su promišljati o Božjoj dobroti i darežljivosti kroz Psalam 34. Najprije su se upoznali sa situacijom u kojoj se kralj David nalazio kada je pisao psalam. Zatim su u psalmu tražili kakav stav je David zauzeo usred smrtne opasnosti. Zaključili su kako u psalmu nema riječi kukanja ili odustajanja već da su mu samo radost i pohvalnica na ustima. Uslijedilo je pitanje što mi radimo kada nas pritisnu nevolje i složili su se kako najprije vapimo za pomoć. Neki najprije traže pomoć svojih najbližih, a neki odmah svoje molitve smjeraju ka nebu. Tražili su zatim kojim glagolima David izražava svoj stav povjerenja u Gospodinovu blizinu i nježnost, a to su: blagoslivljanje, uzvisivanje, gledanje i traženje Gospodina. Istaknuo se i redak „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“ uz koji su promišljali što mi to ljudi sve možemo kušati - od hrane i pića, preko prijateljstva i ljubavi pa sve do Boga koji nam se daje kušati u sakramentu euharistije. Potražili su također i plodove iskrenog pouzdanja u Gospodina koje David izražava u riječima Gospodin me čuje i uslišava, izbavlja me iz svakog straha i tjeskobe, razveseljuje me, blago meni dok se njemu utječem. Uslijedila je rasprava o tome kako to da ovdje piše da Bog izbavlja jadnike iz SVIH tjeskoba, a iz iskustva nas i gledajući ljude oko nas čini se da to i nije baš tako. Ponuđena su razna rješenja, primjerice kako neke teškoće i patnje Bog od nas ne otklanja jer su one za naše duhovno dobro, za spasenje duše - da nas izbruse kao dijamant. No, najviše ipak ovisi o našem stavu kakvog zauzimamo usred nevolja - oslanjamo li se na vlastite snage ili dopuštamo da nas Duh Sveti vodi i krijepi da radosno nosimo svoj križ. Prije grupnog rada izlagačica Ines objasnila je što to znači da je psalam pisan u akrostihu, a u slikovnom materijalu pokazala kako izgleda hebrejska abeceda. U grupama je svaka skupina dobila po 2 retka iz dotičnog psalma kao i pitanja za raspravu. Neka od pitanja bila su: Je li moguće u današnjem društvu biti pravednik? Imate li iskustvo da je Bog čuo i uslišao vašu molitvu? Uvijek je lijepo čuti razna pozitivna iskustva. Na kraju je svaka grupa prezentirala svaka svoj uradak iz pisanog stvaralaštva - prva blagoslovnu molitvu, sljedeće dvije pjesme u akrostihu te posljednja svojih pet savjeta za dobar život.

Nakon teme uslijedila je vremenska prognoza i slobodno druženje. Susret je zaključen svetom misom koju je predslavio vlč. Ivan Vugrinčić.

Pred nama je svetkovina Tijelova. Zbog toga novi susret radosne obitelji okupljene u zajednici „Bartimej“, najavljujemo za četvrtak, 15. lipnja s početkom u 16 sati.