Gospodine, nikoga nema (usp Iv 5)
VARAŽDIN, 16. 3. 2021.
Krunoslav Šardi
Dvadeset i prvi po redu online susret osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, održan je u utorak, 16. ožujka 2021. godine. Susret je vodila gospođa Anika Sačić, članica spomenutog Povjerenstva.
U središtu ovog susreta bio je događaj evanđeoskog odlomka dana kojega je napisao evanđelist Ivan (Iv 5, 1-3a.5-16), a koji nam opisuje događaj dugogodišnje želje i molitve za ozdravljenjem. Prije same teme, uslijedila je „vremenska prognoza” u kojoj smo čuli kako je 20-tak sudionika provodilo svoje vrijeme od posljednjeg susreta. Između ostalog, tu je istaknuto mnoštvo virtualnih druženja, čitanja i prevođenja knjiga, izvršavanja studentskih obveza te raznih drugih aktivnosti kojima se sudionici svakodnevno bave. Potom je slijedila uvodna molitva.
Ivanovo evanđelje koje je bilo tema našega razmatranja vodi nas u Jeruzalem. Tamo se kod Ovčjih vrata nalazilo kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha na kojem je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih i uzetih. Svi oni bili su tamo sa samo jednom željom: da ozdrave. U tom mnoštvu Isus primijeti jednog čovjeka koji je bolovao već 38 godina te ga upita: „Želiš li ozdraviti?“ Čovjek mu odgovori: „Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.“ Isus mu tada reče: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“ Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Obzirom da je bila subota, Židovi koji su to vidjeli bili su iznenađeni samim događajem. Ozdravljenik pak se uputi u Hram da bi izrazio Bogu zahvalnost za uslišanu molitvu. Ono što je ovdje posebno bitno istaknuti bila je čvrsta, bezuvjetna vjera ovog čovjeka.
Na temu vjere u Boga kojemu svi mi pripadamo, čuli smo i pjesmu Đure Ravenšćaka „Tebi pripadam“. Nakon nje započela je rasprava sa svjedočanstvima samih sudionika o tome jesu li se ikada u životu našli u situaciji da su se osjetili potpuno samima i kako su reagirali? Dvoje sudionika tu se prisjetilo početka svoga školovanja u novim sredinama kada su po prvi puta bili izdvojeni iz svoje obitelji te su se morali snaći. No, zahvaljujući brzoj prilagodbi i dobrom društvu ta se situacija brzo riješila. Također, svoje svjedočanstvo o tome kako se izgubila u šetnji Varaždinom, izrekla je gluhoslijepa osoba Karolina Perec, koja je, zahvaljujući svome psu vodiču, ipak sretno stigla kući. Bilo je tu i odgovora na pitanje kako se sudionici nose s ovom situacijom pandemije kada smo udaljeni fizički jedni od drugih? Većina odgovora glasila je da je ovo vrijeme vrlo izazovno, no da ipak pronalaze načina za druženje s prijateljima virtualnim putem ili nekom drugom zanimacijom. Isto tako istaknuto je da uvijek u životu trebamo biti zahvalni, pa čak i onda kada nas netko povrijedi, zato jer nas i takve situacije mogu puno naučiti. Jedno od nepisanih pravila u životu glasi: „Unatoč svemu treba nastaviti živjeti i težiti prema novim ciljevima.”
Susret je zaključen zajedničkom molitvom, blagoslovom te najavom idućega, a koji će biti održan u četvrtak, 25. ožujka 2021. godine s početkom u 15 sati.
U središtu ovog susreta bio je događaj evanđeoskog odlomka dana kojega je napisao evanđelist Ivan (Iv 5, 1-3a.5-16), a koji nam opisuje događaj dugogodišnje želje i molitve za ozdravljenjem. Prije same teme, uslijedila je „vremenska prognoza” u kojoj smo čuli kako je 20-tak sudionika provodilo svoje vrijeme od posljednjeg susreta. Između ostalog, tu je istaknuto mnoštvo virtualnih druženja, čitanja i prevođenja knjiga, izvršavanja studentskih obveza te raznih drugih aktivnosti kojima se sudionici svakodnevno bave. Potom je slijedila uvodna molitva.
Ivanovo evanđelje koje je bilo tema našega razmatranja vodi nas u Jeruzalem. Tamo se kod Ovčjih vrata nalazilo kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha na kojem je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih i uzetih. Svi oni bili su tamo sa samo jednom željom: da ozdrave. U tom mnoštvu Isus primijeti jednog čovjeka koji je bolovao već 38 godina te ga upita: „Želiš li ozdraviti?“ Čovjek mu odgovori: „Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.“ Isus mu tada reče: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“ Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Obzirom da je bila subota, Židovi koji su to vidjeli bili su iznenađeni samim događajem. Ozdravljenik pak se uputi u Hram da bi izrazio Bogu zahvalnost za uslišanu molitvu. Ono što je ovdje posebno bitno istaknuti bila je čvrsta, bezuvjetna vjera ovog čovjeka.
Na temu vjere u Boga kojemu svi mi pripadamo, čuli smo i pjesmu Đure Ravenšćaka „Tebi pripadam“. Nakon nje započela je rasprava sa svjedočanstvima samih sudionika o tome jesu li se ikada u životu našli u situaciji da su se osjetili potpuno samima i kako su reagirali? Dvoje sudionika tu se prisjetilo početka svoga školovanja u novim sredinama kada su po prvi puta bili izdvojeni iz svoje obitelji te su se morali snaći. No, zahvaljujući brzoj prilagodbi i dobrom društvu ta se situacija brzo riješila. Također, svoje svjedočanstvo o tome kako se izgubila u šetnji Varaždinom, izrekla je gluhoslijepa osoba Karolina Perec, koja je, zahvaljujući svome psu vodiču, ipak sretno stigla kući. Bilo je tu i odgovora na pitanje kako se sudionici nose s ovom situacijom pandemije kada smo udaljeni fizički jedni od drugih? Većina odgovora glasila je da je ovo vrijeme vrlo izazovno, no da ipak pronalaze načina za druženje s prijateljima virtualnim putem ili nekom drugom zanimacijom. Isto tako istaknuto je da uvijek u životu trebamo biti zahvalni, pa čak i onda kada nas netko povrijedi, zato jer nas i takve situacije mogu puno naučiti. Jedno od nepisanih pravila u životu glasi: „Unatoč svemu treba nastaviti živjeti i težiti prema novim ciljevima.”
Susret je zaključen zajedničkom molitvom, blagoslovom te najavom idućega, a koji će biti održan u četvrtak, 25. ožujka 2021. godine s početkom u 15 sati.
Krunoslav Šardi
