ISUS - SVJETLO NA PROSVJETLJENJE NARODA
VARAŽDIN, 3. 2. 2022.
Nalazimo se u tjednu kad smo proslavili blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnicu. Upravo na tim temeljima i vođeni Isusovim svjetlom, okupilo se 20-ak sudionika još jednog u nizu online katehetskih susreta u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Voditelj susreta održanog u četvrtak, 3. veljače 2022. godine, bio je vjeroučitelj Kristijan Herceg, ujedno volonter spomenutog Povjerenstva.
Prije tjedan dana nekolicina članova ove naše „virtualne obitelji“, bila je na sanjkanju u Svetom Križu Začretje, pa je ovoga puta ta pozitivna atmosfera prenesena u našu „vremensku prognozu“. Naravno, bilo je tu i govora o drugim svakodnevnim aktivnostima kojima sudionici ispunjavaju svoje vrijeme, poput bavljenja zimskim sportovima ili marljivim polaganjem ispita.
Uvodeći sudionike u središnju temu susreta pod naslovom: „Isus - svjetlo na prosvjetljenje naroda“, vjeroučitelj Kristijan pitao je sudionike, kako i na koji način nam je svjetlost važna u svakodnevnom životu te kako je koristimo? Kroz odgovore sudionika moglo se čuti da je svjetlo veoma bitno u čovjekovu životu, jer nam daje toplinu, pozitivu i volju za obavljanje raznih aktivnosti. Kada se svijetlo koristi ono se i troši. No ipak, u životu nas kršćana postoji jedno svjetlo koje se čak ni u tami ne gasi. To je Božje svjetlo. Svjetlo koje nam je dano svojim rođenjem u božićnoj noći. Ako tome Svjetlu čovjek dopusti da uđe u njegov život, tada nikada neće ostati usamljen ili u strahu. Vjeroučitelj Kristijan približio nam je to i nekim primjerima iz Biblije. U trenucima kada je Bog počeo stvarati ovaj svijet u Knjizi Postanka nalazimo riječi: „Neka bude svjetlost!“ (Post 1,3). Ovim primjerom Bog odvaja svjetlost od tame, dok tamu promatramo kao negaciju Božjeg djelovanja. Dalje nam Biblija progovara po riječima proroka Izajije: „Gospodin će naš sa snagom doći i prosvjetlit će oči slugu svojih!“ (Iz 40, 10), misleći pri tome da je svjetlost duhovnih očiju daleko važnija od svjetlosti naše vanjštine. Zaista, i svi sudionici su se tu složili da je puno bitnije ono kako svijetli naša duša iznutra, nego li ono što vidimo izvana. Jer, koliko Bogu otvorimo vlastito srce te mu dopustimo da djeluje kroz nas, toliko će nas obasjavati i Božje svjetlo. Trebamo znati prihvatiti i činjenicu da je Bog naša svjetlost i spasenje, a kad je tako, pred čime da strepimo? Zaključak onoga što nam o svjetlosti govori Biblija jest da je Bog ta svjetlost koja nas ljude izvodi iz tame grijeha, odnosno poziva nas da vlastitim primjerom mi budemo svjetlost drugima. Zato je svjetlo glavni simbol nas kršćana.
Navodeći pak primjere o svjetlosti iz svakodnevnog života, vjeroučitelj je spomenuo kako učenici na neki način vole npr. gledati film u mraku učionice nego li obasjani svjetlom, zato jer dok je svjetlo upaljeno moraju i još nešto raditi. Zatim je ispričao i jednu priču o izlasku iz mraka na svjetlost benzinske pumpe. Jedan zaposlenik benzinske pumpe, jedne večeri prigušio je svjetla. Ljudi prisutni u kafiću, potaknuti mrakom počeli su se svađati. Međutim kako su se svjetla lagano palila tako je ta svađa prestajala. Nadalje, voditelj nam opisuje i ulogu svijeće. Svijeća kao takva daje nam svjetlost i toplinu, no ona se u tom procesu topi i izgara. Kako svijeća izgleda? Ona može biti tanka ili debela, a ovisno o debljini svijeće vrijeme će pokazati koliko će trajati njeno izgaranje. Ako je deblja trajati će dulje, ako pak tanja onda kraće. Zatim je tu primjer odnosa sunca i mjeseca. Ta dva nebeska tijela se neprestano izmjenjuju. Sjaj mjeseca u noćnim satima ovisi o položaju sunca. Sličnu paralelu možemo povući i kada gledamo odnos svjetla i čovjeka. Odnosno, kada čovjek dopusti da ga obasja blizina Božje prisutnosti veća je vjerojatnost da će duže činiti dobra djela. Dobra djela svakodnevno u svome životu pozvana je činiti baš svaka osoba. Kako? Jednoglasni zaključak svih sudionika ovoga susreta je: svi možemo biti svjetlost u životima drugih bez obzira na sve teškoće, čineći mala tek simbolična djela ili pak, još jednostavnije, svojom prisutnošću u životima drugih, u trenucima kada nam je teško ili se osjećamo usamljenima. Uz temu o svjetlosti čuli smo i dvije prigodne pjesme: psalam 27 - „Bog mi je svjetlost i spasenje“ te „Ti svjetlo svijeta“.
Na samome kraju, najavljen je i novi susret, koji će biti održan na samo Stepinčevo, točnije u četvrtak, 10. veljače - u redovitom terminu od 16 sati.
Prije tjedan dana nekolicina članova ove naše „virtualne obitelji“, bila je na sanjkanju u Svetom Križu Začretje, pa je ovoga puta ta pozitivna atmosfera prenesena u našu „vremensku prognozu“. Naravno, bilo je tu i govora o drugim svakodnevnim aktivnostima kojima sudionici ispunjavaju svoje vrijeme, poput bavljenja zimskim sportovima ili marljivim polaganjem ispita.
Uvodeći sudionike u središnju temu susreta pod naslovom: „Isus - svjetlo na prosvjetljenje naroda“, vjeroučitelj Kristijan pitao je sudionike, kako i na koji način nam je svjetlost važna u svakodnevnom životu te kako je koristimo? Kroz odgovore sudionika moglo se čuti da je svjetlo veoma bitno u čovjekovu životu, jer nam daje toplinu, pozitivu i volju za obavljanje raznih aktivnosti. Kada se svijetlo koristi ono se i troši. No ipak, u životu nas kršćana postoji jedno svjetlo koje se čak ni u tami ne gasi. To je Božje svjetlo. Svjetlo koje nam je dano svojim rođenjem u božićnoj noći. Ako tome Svjetlu čovjek dopusti da uđe u njegov život, tada nikada neće ostati usamljen ili u strahu. Vjeroučitelj Kristijan približio nam je to i nekim primjerima iz Biblije. U trenucima kada je Bog počeo stvarati ovaj svijet u Knjizi Postanka nalazimo riječi: „Neka bude svjetlost!“ (Post 1,3). Ovim primjerom Bog odvaja svjetlost od tame, dok tamu promatramo kao negaciju Božjeg djelovanja. Dalje nam Biblija progovara po riječima proroka Izajije: „Gospodin će naš sa snagom doći i prosvjetlit će oči slugu svojih!“ (Iz 40, 10), misleći pri tome da je svjetlost duhovnih očiju daleko važnija od svjetlosti naše vanjštine. Zaista, i svi sudionici su se tu složili da je puno bitnije ono kako svijetli naša duša iznutra, nego li ono što vidimo izvana. Jer, koliko Bogu otvorimo vlastito srce te mu dopustimo da djeluje kroz nas, toliko će nas obasjavati i Božje svjetlo. Trebamo znati prihvatiti i činjenicu da je Bog naša svjetlost i spasenje, a kad je tako, pred čime da strepimo? Zaključak onoga što nam o svjetlosti govori Biblija jest da je Bog ta svjetlost koja nas ljude izvodi iz tame grijeha, odnosno poziva nas da vlastitim primjerom mi budemo svjetlost drugima. Zato je svjetlo glavni simbol nas kršćana.
Navodeći pak primjere o svjetlosti iz svakodnevnog života, vjeroučitelj je spomenuo kako učenici na neki način vole npr. gledati film u mraku učionice nego li obasjani svjetlom, zato jer dok je svjetlo upaljeno moraju i još nešto raditi. Zatim je ispričao i jednu priču o izlasku iz mraka na svjetlost benzinske pumpe. Jedan zaposlenik benzinske pumpe, jedne večeri prigušio je svjetla. Ljudi prisutni u kafiću, potaknuti mrakom počeli su se svađati. Međutim kako su se svjetla lagano palila tako je ta svađa prestajala. Nadalje, voditelj nam opisuje i ulogu svijeće. Svijeća kao takva daje nam svjetlost i toplinu, no ona se u tom procesu topi i izgara. Kako svijeća izgleda? Ona može biti tanka ili debela, a ovisno o debljini svijeće vrijeme će pokazati koliko će trajati njeno izgaranje. Ako je deblja trajati će dulje, ako pak tanja onda kraće. Zatim je tu primjer odnosa sunca i mjeseca. Ta dva nebeska tijela se neprestano izmjenjuju. Sjaj mjeseca u noćnim satima ovisi o položaju sunca. Sličnu paralelu možemo povući i kada gledamo odnos svjetla i čovjeka. Odnosno, kada čovjek dopusti da ga obasja blizina Božje prisutnosti veća je vjerojatnost da će duže činiti dobra djela. Dobra djela svakodnevno u svome životu pozvana je činiti baš svaka osoba. Kako? Jednoglasni zaključak svih sudionika ovoga susreta je: svi možemo biti svjetlost u životima drugih bez obzira na sve teškoće, čineći mala tek simbolična djela ili pak, još jednostavnije, svojom prisutnošću u životima drugih, u trenucima kada nam je teško ili se osjećamo usamljenima. Uz temu o svjetlosti čuli smo i dvije prigodne pjesme: psalam 27 - „Bog mi je svjetlost i spasenje“ te „Ti svjetlo svijeta“.
Na samome kraju, najavljen je i novi susret, koji će biti održan na samo Stepinčevo, točnije u četvrtak, 10. veljače - u redovitom terminu od 16 sati.
Krunoslav Šardi
