Uoči blagdana svetog Donata, zaštitnika Zadarske biskupije, koji se slavi 25. veljače i zahvaljujući Mihaeli Slunjski, zauzetoj volonterki Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, 20-ak sudionika ovotjednog katehetskog susreta ukratko se upoznalo s životom ovoga sveca. Također, bila je to i prilika da promislimo malo o temi žrtvovanja za svoje bližnje u svakodnevnom životu.
U „vremenskoj prognozi“, kojom već tradicionalno započinje svaki naš susret, sudionici su spominjali proslavu Valentinova uz pripremanje raznih slastica. Progovorili smo također i o blagdanu blaženog Alojzija Stepinca, odnosno čuli kako to izgleda obred preminuća ovog blaženika te doznali da je to zapravo opisivanje posljednjih trenutaka njegova života. Naravno bilo je tu i govora o raznim drugim hobijima.
Prije upoznavanja života svetog Donata sudionici su odigrali i zanimljivu igru pogađanja svetaca koji su zaštitnici pojedinih hrvatskih gradova. Tako je primjerice sveti Lovro zaštitnik Petrinje, a sveti Nikola Varaždina; sveti Duje zaštitnik je Splita, sveti Vlaho bdije nad Dubrovnikom, dok je Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica grada Zagreba.
Sada pak upoznajmo ukratko i život svetog Donata. Sveti Donat rođen je u drugoj polovici osmog stoljeća. Poznat je kao posrednik u ratnom sukobu te kao izaslanik dalmatinskih gradova Karlu velikom. U ikonografiji vidimo ga kao vojnika koji se nesebično dao za obranu svoga grada. Po završetku ratnog sukoba u Zadar donosi mramorni kovčeg sa zavjetnim natpisom, odnosno moćima sirmijske mučenice svete Stošije kojoj je uz svetog Donata posvećena zadarska katedrala. Sveti Donat čije se kosti nalaze u katedrali svete Stošije, zaslužan je i za izgradnju crkve Presvetog Trojstva u Zadru. Njegov spomendan Crkva obilježava 25. veljače.
  U drugom dijelu ovotjednog katehetskog susreta promišljali smo o tome koliko smo se sami spremni žrtvovati za svoje bližnje te kako se osjećamo u tim trenucima. Kroz vrlo otvorene i iskrene odgovore samih sudionika istaknuto je da se kroz vlastiti život svakodnevno nečega odričemo odnosno žrtvujemo, bilo da je to zbog posla ili nekih drugih okolnosti. To su oni posebni trenuci kada svoje bližnje stavljamo ispred osobnih interesa. No mi, osobe s invaliditetom, češće smo u poziciji da se drugi možda trebaju odreći svoga komoditeta ne bi li se stavili u službu nas. U tome svjetlu možemo promatrati i volontere našega Povjerenstva koji se iz tjedna u tjedan s radošću odazivaju našim susretima ne bi li svojom blizinom ispunili naše živote.
Navodeći neke primjere iz svakodnevnog života, Mihaela nas je potaknula na promišljanje o žrtvovanju na temelju kojih su sudionici raspravljali što bi učinili. Zaključak svega ovoga na kraju jest: lijepo je kada jedni drugima možemo pomoći. Na to smo svakodnevno pozvani. Međutim u trenucima kada dođemo do nekog vrhunca onoga kako možemo pomoći, trebamo misliti prije svega na vlastito zdravlje. Baš kao što to u jednoj svojoj mudroj izreci kaže i Arthur Schopenhauer: „Najveća od svih ludosti - žrtvovati svoje zdravlje, ma šta to bilo; zbog sticanja imovine, zbog napredovanja u službi, zbog učenosti, zbog slave, a da o toj slasti i kratkotrajnim užicima i da ne govorimo. Šta više, zdravlju treba sve podrediti“.
Sljedeći susret zoom-obitelji bit će u četvrtak, 24. veljače, s početkom u 16 sati.