U predvečerje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, u četvrtak, 2. prosinca 2021. godine, održan je još jedan u nizu redovitih katehetskih online susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja. Na susretu, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, ovoga puta okupilo se 15-ak sudionika, dok je susret vodila tajnica spomenutog Povjerenstva gospođa Anika Sačić.
           
Uvodni dio ovih naših susreta pripada „vremenskoj prognozi“. U njoj smo ovoga puta čuli kako se sudionici pripremaju za nadolazeće blagdane odlaskom na mise zornice te se bave raznim drugim svakodnevnim aktivnostima.
           
Kako smo u ovome tjednu, točnije, u utorak, 30. studenog, proslavili blagdan svetog Andrije, taj je odlomak Matejeva evanđelja (Mt 4, 18-22), bio u središtu našega razmatranja. Odlomak je to koji nam govori o Isusovom prolasku Galilejskim morem, gdje on putem susreće dva brata ribara: Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju. Isus ih poziva riječima: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“. Unatoč tome što su od tog posla živjeli, ova braća ostavila su sve i odlučili su slijediti Isusa, baš kao i Zebedejevi sinovi. Koju poruku za nas vjernike, imaju ova braća? Ako imamo dovoljno snažnu vjeru nikada nećemo pogriješiti odlučimo li se u životu prihvatiti Isusov poziv i dopustimo mu da On upravlja našim putevima. Upravo to učinio je i apostol Andrija nakon Isusova uskrsnuća propovijedajući evanđelje po Grčkoj i Turskoj, sve do svoje mučeničke smrti. Nakon smrti Andrijini posmrtni ostaci, odnosno relikvije, završili su u Patrasu te kasnije u Carigradu, čija ga biskupija smatra osnivačem, dok dio relikvija završava i u Vatikanu. Svetog Andriju posebno štuju kao propovjednika u Gruziji i na Cipru. U ikonografiji ga prikazuju kao starca koji drži Andrijin križ, a ovaj se simbol nalazi i na zastavi Škotske, kojoj je Andrija glavni zaštitnik. Osim Škotske, Andrija je zaštitnik i Rumunjske, Ukrajine, Rusije te ribara i pjevača.
           
Kako bi i u današnje vrijeme mogli slijediti Isusa, prije svega važno je imati otvoreno srce za taj pothvat. Isto tako veoma je važno uvijek biti i ostati realan te živjeti u sadašnjem trenutku. No, jedno je sigurno: Isus treba i želi svakoga od nas, bili mi osobe s invaliditetom, radnici, zemljoradnici ili nešto drugo, jer svatko od nas ima svoju zadaću. U tome smjeru nastavljen je i razgovor između sudionika. Odgovarajući na pitanje smeta li ih što u ostvarenju iskrenog odnosa s Bogom, redom su odgovarali da bi faktor koji bi mogao narušiti takav odnos, mogle biti društvene mreže. Ali i to je moguće prevladati, ako imamo jaku vjeru i pouzdanje. Isto tako zajednički smo zaključili da i u trenucima kada nam baš sve ne polazi za rukom, trebamo znati prihvatiti činjenicu da je Božja volja očito drukčija. Također, složili smo se da bi bili spremni slijediti Isusa. U sklopu kateheze pogledali smo i film koji nam opisuje događaj iz ovog evanđelja te poslušali pjesme „Evo dajem sve“ i „Iscjelitelj“.
           
Na samome kraju spomenimo da je termin našeg sljedećeg susreta za tjedan dana, odnosno u četvrtak, 9. prosinca, također s početkom u 16 sati.