Po prvi puta otkada je ovih online katehetskih susreta, članovi naše „virtualne obitelji“, ovog četvrtka, 24. veljače 2022. godine, imali su prilike kao voditeljicu upoznati učiteljicu Ines Vujević iz Zagreba. Bila je to prigoda da dvadesetak osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja upozna život ove mlade djevojke.
Ovoga puta sudionici su u „vremenskoj prognozi“ ponajviše isticali dojmove s hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, popularne Dore, koja ih se ove godine zbog izvođenja pjesama na engleskom jeziku i nije posebno dojmila. Naš prijatelj Mihael ovih je dana sudjelovao u snimanju promotivnog spota uz Sinodalni hod Varaždinske biskupije te je prepun pozitivnih dojmova. U uvodnom dijelu čuli smo i stihove naše prijateljice Elle iz Splita pod naslovom „Ja sam tu“ koje nam je interpretirao pjesnik Danijel Kralj.
Sigurno vam zanimljivo i pomalo tajanstveno djeluje naslov središnje teme ovog našeg susreta „Poslije kiše dolazi sunce“. Naime, životi svih nas ispunjeni su ponekad suncem, a ponekad i kišom. Upravo je tako i u životu naše voditeljice Ines. Kada samo čujemo pojam „kiša“ to u nama na prvu budi tmurne osjećaje. Asocira nas to na mokre i skliske ceste, ali i naše raspoloženje. Međutim, kada to gledamo kroz prizmu prirode, tada se prisjećamo i biljaka te voćaka koje bez kiše ne bi uspijevale. Upravo o tome govore i poznati stihovi Dobriše Cesarića „Voćka poslije kiše“. Jer, da nema kiše koju trebamo promatrati kao Božji dar u našim životima, ništa ne bi uspijevalo. Takve slične primjere iz života navela je i voditeljica. Prilikom šetnje sa svojim učenicima počela je pljuštati kiša. Naravno da su u toj situaciji svi bili mokri, a učiteljica se pobojala kako će reagirati njihovi roditelji. No, vrativši se u školu učenici su napravili nove frizure, tako je cijela situacija na kraju ispala vrlo simpatičnom. Drugi primjer našu voditeljicu vodi na državnu maturu. Prilikom polaganja ispita iz matematike koju ona jako voli, neprekidno su joj zvonili mobiteli. To ju je naravno jako ometalo, pa je čak bila pomalo i ljuta na svog brata koji ju je zvao, jer je izgubio ključeve od kuće. Ali na kraju je sve dobro završilo jer je ispit prošla. Tu se prisjetila i situacije kada je jedan roditelj svoje dijete učio voziti bicikl te je u jednom trenutku pustio dijete da ide samo dalje, ali naravno pod nadzorom. Tu smo zajednički zaključili da su nam takve situacije potrebne da bi nas u izazovnim prilikama izgradile u hrabre ljude.
U svakodnevnom životu čovjek nailazi na takve situacije da bi se izgradio u kvalitetnu osobu. No, da bi to mogli shvatiti trebamo znati da je Bog uvijek uz nas. Baš kao što to kaže prorok Izajia: „Bog uvijek sve okreće na dobro, ali ja to često ne vidim i ne razumijem“ (Izajia 55, 9-10). Razmišljajući o međuljudskim odnosima, također trebamo znati da je Bog taj koji dovodi razne osobe u naše živote. U takvim situacijama naše uloge se isprepliću sa samo jednom zadaćom da se međusobno obogaćujemo i rastemo. To na poseban način možemo osjetiti u trenucima kada se nad našim životima nadviju olujni oblaci. Upravo tada se najbolje vidi tko je zaista uz nas, da nam bude to sunce koje dolazi nakon kiše. U tom smislu neki od sudionika doživjeli su i voditeljicu našeg susreta.
Odgovarajući pak na pitanje da li baš uvijek i sa svima možemo biti u dobrim odnosima, sudionici su se složili da to nije uvijek jednostavno ni lako, ali da se trude i takve situacije izvesti na dobro. U svojim odgovorima na pitanje tko njima najviše pomaže u životu, sudionici su odgovarali da su to ponajviše njihove obitelji te prijatelji.
Na samom kraju recimo i ovo: zahvalni učiteljici Ines na ohrabrujućim, pozitivnim i vedrim mislima i to s obje strane, svi smo s ovog susreta otišli duhovno bogatiji. Također najavili smo i naš novi susret, koji će biti održan već za tjedan dana - odnosno u četvrtak, 3. ožujka, s početkom u 16 sati.