Sveci u došašću
VARAŽDIN, 9. 12. 2021.
Krunoslav Šardi
Nalazimo se gotovo na polovici naše ovogodišnje priprave za radosni trenutak rođenja djeteta Isusa. Upravo ovo vrijeme prilika je za još jednu prigodnu temu online katehetskog susreta osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Na susretu koji je održan u četvrtak, 9. prosinca 2021. godine, bila je prigoda da se 20-ak sudionika upozna sa životima dvije mučenice - svete Barbare i svete Lucije.
U tjednu za nama obilježili smo Međunarodni dan osoba s invaliditetom, sa svetom misom u Čakovcu, ali prisjetili smo se i Međunarodnog dana volontera koji imaju važnu ulogu u našem Povjerenstvu. Također, u sklopu „vremenske prognoze“, čuli smo i ostale svakodnevne aktivnosti s kojima se sudionici bave. U uvodnom dijelu čuli smo i prigodnu priču o svetom Nikoli koju nam je ispričala volonterka Jelena.
Uvod u središnju temu, koju je vodila članica Povjerenstva gospođa Ivana Peček, bila je molitva autora Phila Bosmansa pod nazivom: „Uvijek pripravan na pomirenje“. Milosno vrijeme došašća poziva nas na obraćenje, ali i aktivno življenje vjere. Što je pak za sudionike vjera i kako je žive? U odgovorima je istaknuto da je to bezuvjetno pouzdanje u Boga kao najboljeg prijatelja i Njegovu volju za svakoga od nas koji smo Njegova djeca. Upravo takav primjer života dale su nam sveta Barbara i sveta Lucija čije blagdane slavimo u mjesecu prosincu.
Blagdan svete Barbare, Crkva slavi 4. prosinca. Njeno ime dolazi od grčke riječi, a znači „tuđinka, strankinja, barbarka, divlja, ona koja nije rimska.“ Bila je vrlo lijepa, no kako je bila kći pogana Dioskura, on ju je čuvao zbog udaje za bogatog plemića. Zato ju je prilikom odlaska na putovanje otac dao zatvoriti u toranj s dva prozora. U međuvremenu Barbara je čula za kršćanstvo te se zahvaljujući kršćanskom nauku dala i krstiti. Vrativši se s puta, otac je opazio da toranj ima tri prozora a ne dva i da na zidu visi križ. Ta tri prozora označavala su svjetlost kojom je Trojedini Bog našao put do njenog srca i rekla je ocu da se ne namjerava udati jer se zavjetovala na djevičansku čistoću. Čuvši to, Otac se jako razljutio i dadne je mučiti na sve moguće načine u nadi da će se Barbara predomisliti. Ali, Barbara je voljela Isusa i ostala mu vjerna. Očeva ljutnja pretvorila se u mržnju i on je sam pogubi. Priča dalje kaže kako je oca pogodila munja koja ga je usmrtila na putu do kuće. U ikonografiji Barbara se prikazuje s hostijom i kaležom u ruci, dok toranj s prozorima označava Presveto Trojstvo. Zaštitnica je rudara, ratara, zvonara, matematičara. Uz njezin blagdan veže se sijanje božićne pšenice te rezanje grančica trešnje kako bi se rascvala do Božića.
Blagdan svete Lucije slavi se 13. prosinca. Njezino ime u prijevodu s latinskoga znači “svijetla”, pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo rođenjem Isusa . Na hrvatskom jeziku Lucija bi bila Svjetlana. Lucija je najdraža svetica staroga doba, a ostaci njezina tijela pronađeni su u katakombama i jamama u koju je bačeno njezino tijelo. Ona potječe iz ugledne obitelji na Siciliji, a mučena je bila u vrijeme cara Dioklecijana. Njena Majka Eutiha bila je udovica, pa je uporno od svoje kćeri tražila da se uda. Kada se Lucijina majka razboljela kći ju je odvela na grob svete Agate, koja joj se tom prilikom ukazala, te joj rekla da je majka već ozdravila zahvaljujući jakoj vjeri i čistoći u kojoj je živjela. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Kada je to čuo njezin zaručnik prijavio je Luciju vlastima kao kršćanku. Vlasti su je prijetile da će grijehom okaljati njeno tijelo na što je Lucija kazala: „Možeš mi okaljati tijelo, ali ne i dušu, jer ja na to ne pristajem. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.“
Neki od običaja povezanih uz blagdan svete Lucije, jesu da se na dan njezina mučeništva ne radi sa šiljastim oruđem, dok mlade djevojke hodaju mjestom sa svijećama na glavi te brojni drugi. Sveta Lucija zaštitnica je slijepih i slabovidnih osoba, krojača, staklara pisara, dok je narod osobito zaziva kad su u pitanju očne bolesti. Na poseban način sveta Lucija štuje se u katedralama u Dubrovniku i Splitu. Ono što je zajedničko ovim dvjema sveticama jest bezuvjetna vjernost i pouzdanje u Božju volju.
Pred sam kraj susreta poslušali smo i prigodnu pjesmu o svetoj Luciji, te najavili nova dva susreta u sljedećem tjednu. Prvi od njih bit će u ponedjeljak, 13. prosinca s početkom u 19 sati te u četvrtak, 16. prosinca 2021. godine, s početkom u 16 sati.
U tjednu za nama obilježili smo Međunarodni dan osoba s invaliditetom, sa svetom misom u Čakovcu, ali prisjetili smo se i Međunarodnog dana volontera koji imaju važnu ulogu u našem Povjerenstvu. Također, u sklopu „vremenske prognoze“, čuli smo i ostale svakodnevne aktivnosti s kojima se sudionici bave. U uvodnom dijelu čuli smo i prigodnu priču o svetom Nikoli koju nam je ispričala volonterka Jelena.
Uvod u središnju temu, koju je vodila članica Povjerenstva gospođa Ivana Peček, bila je molitva autora Phila Bosmansa pod nazivom: „Uvijek pripravan na pomirenje“. Milosno vrijeme došašća poziva nas na obraćenje, ali i aktivno življenje vjere. Što je pak za sudionike vjera i kako je žive? U odgovorima je istaknuto da je to bezuvjetno pouzdanje u Boga kao najboljeg prijatelja i Njegovu volju za svakoga od nas koji smo Njegova djeca. Upravo takav primjer života dale su nam sveta Barbara i sveta Lucija čije blagdane slavimo u mjesecu prosincu.
Blagdan svete Barbare, Crkva slavi 4. prosinca. Njeno ime dolazi od grčke riječi, a znači „tuđinka, strankinja, barbarka, divlja, ona koja nije rimska.“ Bila je vrlo lijepa, no kako je bila kći pogana Dioskura, on ju je čuvao zbog udaje za bogatog plemića. Zato ju je prilikom odlaska na putovanje otac dao zatvoriti u toranj s dva prozora. U međuvremenu Barbara je čula za kršćanstvo te se zahvaljujući kršćanskom nauku dala i krstiti. Vrativši se s puta, otac je opazio da toranj ima tri prozora a ne dva i da na zidu visi križ. Ta tri prozora označavala su svjetlost kojom je Trojedini Bog našao put do njenog srca i rekla je ocu da se ne namjerava udati jer se zavjetovala na djevičansku čistoću. Čuvši to, Otac se jako razljutio i dadne je mučiti na sve moguće načine u nadi da će se Barbara predomisliti. Ali, Barbara je voljela Isusa i ostala mu vjerna. Očeva ljutnja pretvorila se u mržnju i on je sam pogubi. Priča dalje kaže kako je oca pogodila munja koja ga je usmrtila na putu do kuće. U ikonografiji Barbara se prikazuje s hostijom i kaležom u ruci, dok toranj s prozorima označava Presveto Trojstvo. Zaštitnica je rudara, ratara, zvonara, matematičara. Uz njezin blagdan veže se sijanje božićne pšenice te rezanje grančica trešnje kako bi se rascvala do Božića.
Blagdan svete Lucije slavi se 13. prosinca. Njezino ime u prijevodu s latinskoga znači “svijetla”, pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svijetlo rođenjem Isusa . Na hrvatskom jeziku Lucija bi bila Svjetlana. Lucija je najdraža svetica staroga doba, a ostaci njezina tijela pronađeni su u katakombama i jamama u koju je bačeno njezino tijelo. Ona potječe iz ugledne obitelji na Siciliji, a mučena je bila u vrijeme cara Dioklecijana. Njena Majka Eutiha bila je udovica, pa je uporno od svoje kćeri tražila da se uda. Kada se Lucijina majka razboljela kći ju je odvela na grob svete Agate, koja joj se tom prilikom ukazala, te joj rekla da je majka već ozdravila zahvaljujući jakoj vjeri i čistoći u kojoj je živjela. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Kada je to čuo njezin zaručnik prijavio je Luciju vlastima kao kršćanku. Vlasti su je prijetile da će grijehom okaljati njeno tijelo na što je Lucija kazala: „Možeš mi okaljati tijelo, ali ne i dušu, jer ja na to ne pristajem. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.“
Neki od običaja povezanih uz blagdan svete Lucije, jesu da se na dan njezina mučeništva ne radi sa šiljastim oruđem, dok mlade djevojke hodaju mjestom sa svijećama na glavi te brojni drugi. Sveta Lucija zaštitnica je slijepih i slabovidnih osoba, krojača, staklara pisara, dok je narod osobito zaziva kad su u pitanju očne bolesti. Na poseban način sveta Lucija štuje se u katedralama u Dubrovniku i Splitu. Ono što je zajedničko ovim dvjema sveticama jest bezuvjetna vjernost i pouzdanje u Božju volju.
Pred sam kraj susreta poslušali smo i prigodnu pjesmu o svetoj Luciji, te najavili nova dva susreta u sljedećem tjednu. Prvi od njih bit će u ponedjeljak, 13. prosinca s početkom u 19 sati te u četvrtak, 16. prosinca 2021. godine, s početkom u 16 sati.
Krunoslav Šardi
