Sveti Leopold Bogdan Mandić
VARAŽDIN, 2. 7. 2021.
Na početku susreta sve prisutne pozdravio je vlč. Leonardo Šardi te zasvirao i zapjevao rođendansku pjesmu slavljeniku Antoniju. Susret je započeo s „vremenskom prognozom“ u kojoj su sudionici opisali što su sve radili u danima proteklog tjedna. Ponajprije u njoj je istaknuto praćenje europskog prvenstva u nogometu, kao i brojna druženja s prijateljima.
Nakon vremenske prognoze započela je kateheza s molitvom „Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću“ koju je napisao i pročitao na braillovom pismu Danijel Kralj, dok je katehezu vodila gospođa Ivana Peček, članica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihove obitelji Varaždinske biskupije. Molitva je uvele sudionike u temu susreta o velikom hrvatskom svecu Leopoldu Bogdanu Mandiću koji se borio za jedinstvo kršćana. Prije upoznavanja sa životom i pričama o tom malom, ali velikom svecu, osobe s invaliditetom uz volontere odgovarali su na pitanja tko su im uzori u životu, kakvima bi željeli postati u životu, da li može biti uzor u životu netko tko je slab, tko je dao život za Isusa, netko tko je živio siromašno, itd… Razmišljajući i odgovarajući na pitanja, sudionici su došli do zaključka da uzor može biti čovjek koji je malen, neugledan, ali čovjek koji ima veliko i dobro srce otvoreno za Isusa i čovjeka kao sveti Leopold Bogdan Mandić.
Sudionici susreta upoznali su se sa djetinjstvom i životom svetog Leopolda Bogdana Mandića, redovnika koji je do kraja svog života ispovijedao unatoč patnji zbog svoje bolesti pa sve do predvečerja smrti, koju je spremno i vedro dočekao s Marijinim imenom na usnama, ujutro 30. srpnja 1942. godine u Padovi, kao i s pričama iz njegovog života u kojima se prepoznaje velika ljubav prema čovjeku:
“Nisam se ispovjedio godinama kad sam se konačno odlučio poći ocu Leopoldu. Prestrašen i zbunjen, ušao sam u njegovu ispovjedaonicu. Otac Leopold ustao je sa svoje stolice i sav sretan pošao mi u susret, kao da mu je došao neki stari prijatelj. „Izvolite, gospodine!”, rekao mi je. Kako sam bio zbunjen, sjeo sam u njegov naslonjač, a on je bez riječi kleknuo na pod uz mene kako bi saslušao ispovijed. Tek kasnije sam shvatio što sam učinio. Htio sam se ispričati, ali otac Leopold rekao mi je sa smiješkom na licu: ‘Ništa, ništa. Pođite u miru.’ Nije rekao ni riječ na moju nesmotrenu gestu jer se bojao da me ne bi ponizio. Tako me, zapravo, potpuno osvojio.”
Teoretski dio kateheze završio je odgovorom na pitanje da li kršćani smiju štovati svece riječima pokojnog kardinala Franje Kuharića: “Štovanje sveca nije nikakav kult ličnosti, nije nikakvo idolopoklonstvo da bi se stvorenju pripisivalo dostojanstvo Stvoritelja, da bi se ljudskoj ograničenosti i smrtnosti pridavala Božanska mudrost i svemoć. Oni koji štuju pravoga Boga, nikada neće čovjeka Bogom proglasiti, jer ne sagibaju koljena pred stvorenjem. A ipak mi štujemo svece. Zašto? Štujemo u njima prisutnoga Boga, štujemo djelo Božje koje se u njima događa. Sveci su čudo milosti, remek-djela Duha Svetoga. Živeći mudrošću koju Bog daje, oni šire prisutnost Božju u svijetu; znak su Božji; objavljenje su najistinskije čovječnosti. Oni zaista u povijest upisuju čisto ime, bez ljage i prijekora jednako ime Isus Krist. Bog koji je za nas čovjekom postao upečaćuje u njih svoj lik. Oni su sveto lice Crkve.”
U kreativnom djelu susreta osobe s invaliditetom uz pomoć volontera pokazale su svoju kreativnost crtajući olovkom i bojicama svetog Leopolda Bogdana Mandića onako kako ga oni vide i što sveti Leopold sada radi u raju.
Susret je završio euharistijskim slavljem koju je predvodio vlč. Leonardo Šardi. Nakon svete mise osobe s invaliditetom i volontere počastio je slavljenik Antonio pizzama i sokovima.
Ljetovanje s Isusom nastavlja se idućeg petka, 9. srpnja, na istome mjestu, u vremenu od 16 do 19 sati.
Molitva svetom Leopoldu koju je napisao pjesnik Danijel Kralj, član Udruge slijepih Međimurske županije
SVETOMU LEOPOLDU MANDIĆU
Moli za nas, sveti Leopolde,
za sve koji traže mir i nadu,
svi ljudi, što do spasenja brode,
nebesku nek zasluže nagradu.
Tebi zahvalu svi prinosimo
što nas učiš kako slijedit Krista.
Tvojim se primjerom ponosimo
svi mi kojima je vjera čista.
Živio si s Kristom svakog dana,
molio za ljubav, mir i slogu,
želio si jedinstvo kršćana
vjernih našem Trojedinom Bogu.
Leopolde Bogdane Mandiću,
ostani nam utočište sreće.
Imaju svi pravo da Ti kliču,
Hrvatska Te zaboravit neće.
Pravi prijatelj i ispovjednik
bio si za vrijeme svog života,
mogao je otkrit svaki vjernik
kolika je Gospodnja dobrota.
Pomozi da sačuvamo vjeru
i da hrabro koračamo dalje
prema svjetlu, prema pravom smjeru,
kamo Isus s ljubavlju nas šalje.
Ivana Peček
U ovim ljetnim vrućim danima čovjek žeđa za susretom s Bogom i čovjekom. Koliko su važni susreti u kojima čovjek raste duhom i prima snage za daljnji životni put, pokazalo je okupljanje velikog broja volontera i osoba s invaliditetom na drugom katehetsko-ljetnom susretu „Ljeto s Isusom“, koji je održan u petak, 2. srpnja 2021. godine, a okupio je 30 sudionika.
Na početku susreta sve prisutne pozdravio je vlč. Leonardo Šardi te zasvirao i zapjevao rođendansku pjesmu slavljeniku Antoniju. Susret je započeo s „vremenskom prognozom“ u kojoj su sudionici opisali što su sve radili u danima proteklog tjedna. Ponajprije u njoj je istaknuto praćenje europskog prvenstva u nogometu, kao i brojna druženja s prijateljima.
Nakon vremenske prognoze započela je kateheza s molitvom „Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću“ koju je napisao i pročitao na braillovom pismu Danijel Kralj, dok je katehezu vodila gospođa Ivana Peček, članica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihove obitelji Varaždinske biskupije. Molitva je uvele sudionike u temu susreta o velikom hrvatskom svecu Leopoldu Bogdanu Mandiću koji se borio za jedinstvo kršćana. Prije upoznavanja sa životom i pričama o tom malom, ali velikom svecu, osobe s invaliditetom uz volontere odgovarali su na pitanja tko su im uzori u životu, kakvima bi željeli postati u životu, da li može biti uzor u životu netko tko je slab, tko je dao život za Isusa, netko tko je živio siromašno, itd… Razmišljajući i odgovarajući na pitanja, sudionici su došli do zaključka da uzor može biti čovjek koji je malen, neugledan, ali čovjek koji ima veliko i dobro srce otvoreno za Isusa i čovjeka kao sveti Leopold Bogdan Mandić.
Sudionici susreta upoznali su se sa djetinjstvom i životom svetog Leopolda Bogdana Mandića, redovnika koji je do kraja svog života ispovijedao unatoč patnji zbog svoje bolesti pa sve do predvečerja smrti, koju je spremno i vedro dočekao s Marijinim imenom na usnama, ujutro 30. srpnja 1942. godine u Padovi, kao i s pričama iz njegovog života u kojima se prepoznaje velika ljubav prema čovjeku:
“Nisam se ispovjedio godinama kad sam se konačno odlučio poći ocu Leopoldu. Prestrašen i zbunjen, ušao sam u njegovu ispovjedaonicu. Otac Leopold ustao je sa svoje stolice i sav sretan pošao mi u susret, kao da mu je došao neki stari prijatelj. „Izvolite, gospodine!”, rekao mi je. Kako sam bio zbunjen, sjeo sam u njegov naslonjač, a on je bez riječi kleknuo na pod uz mene kako bi saslušao ispovijed. Tek kasnije sam shvatio što sam učinio. Htio sam se ispričati, ali otac Leopold rekao mi je sa smiješkom na licu: ‘Ništa, ništa. Pođite u miru.’ Nije rekao ni riječ na moju nesmotrenu gestu jer se bojao da me ne bi ponizio. Tako me, zapravo, potpuno osvojio.”
Teoretski dio kateheze završio je odgovorom na pitanje da li kršćani smiju štovati svece riječima pokojnog kardinala Franje Kuharića: “Štovanje sveca nije nikakav kult ličnosti, nije nikakvo idolopoklonstvo da bi se stvorenju pripisivalo dostojanstvo Stvoritelja, da bi se ljudskoj ograničenosti i smrtnosti pridavala Božanska mudrost i svemoć. Oni koji štuju pravoga Boga, nikada neće čovjeka Bogom proglasiti, jer ne sagibaju koljena pred stvorenjem. A ipak mi štujemo svece. Zašto? Štujemo u njima prisutnoga Boga, štujemo djelo Božje koje se u njima događa. Sveci su čudo milosti, remek-djela Duha Svetoga. Živeći mudrošću koju Bog daje, oni šire prisutnost Božju u svijetu; znak su Božji; objavljenje su najistinskije čovječnosti. Oni zaista u povijest upisuju čisto ime, bez ljage i prijekora jednako ime Isus Krist. Bog koji je za nas čovjekom postao upečaćuje u njih svoj lik. Oni su sveto lice Crkve.”
U kreativnom djelu susreta osobe s invaliditetom uz pomoć volontera pokazale su svoju kreativnost crtajući olovkom i bojicama svetog Leopolda Bogdana Mandića onako kako ga oni vide i što sveti Leopold sada radi u raju.
Susret je završio euharistijskim slavljem koju je predvodio vlč. Leonardo Šardi. Nakon svete mise osobe s invaliditetom i volontere počastio je slavljenik Antonio pizzama i sokovima.
Ljetovanje s Isusom nastavlja se idućeg petka, 9. srpnja, na istome mjestu, u vremenu od 16 do 19 sati.
Molitva svetom Leopoldu koju je napisao pjesnik Danijel Kralj, član Udruge slijepih Međimurske županije
SVETOMU LEOPOLDU MANDIĆU
Moli za nas, sveti Leopolde,
za sve koji traže mir i nadu,
svi ljudi, što do spasenja brode,
nebesku nek zasluže nagradu.
Tebi zahvalu svi prinosimo
što nas učiš kako slijedit Krista.
Tvojim se primjerom ponosimo
svi mi kojima je vjera čista.
Živio si s Kristom svakog dana,
molio za ljubav, mir i slogu,
želio si jedinstvo kršćana
vjernih našem Trojedinom Bogu.
Leopolde Bogdane Mandiću,
ostani nam utočište sreće.
Imaju svi pravo da Ti kliču,
Hrvatska Te zaboravit neće.
Pravi prijatelj i ispovjednik
bio si za vrijeme svog života,
mogao je otkrit svaki vjernik
kolika je Gospodnja dobrota.
Pomozi da sačuvamo vjeru
i da hrabro koračamo dalje
prema svjetlu, prema pravom smjeru,
kamo Isus s ljubavlju nas šalje.
Ivana Peček
