Sveti Marko Križevčanin
VARAŽDIN, 22. 9. 2022.
Uoči proslave srebrnog jubileja Varaždinske biskupije, članovi zajednice „Bartimej“ upoznali su se sa životom svetog Marka Križevčanina. O životu jednoga od trojice hrvatskih svetaca, sudionicima katehetskog susreta održanog u četvrtak, 22. rujna 2022. godine, govorio je Danijel Kralj.
Susret smo započeli rođendanskom čestitkom našoj volonterki Dori. Kroz „vremensku prognozu“ povela se rasprava o izgledu majica po kojima ćemo kao članovi zajednice „Bartimej“, prilikom organiziranog odlaska na neke koncerte ili pak susrete mladih biti prepoznati. Upravo dojmovi sa Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji je prošlog vikenda održan u Bjelovaru, bili su središnja tema uvodnog dijela našeg susreta.
Danijel Kralj, voditelj našeg ovotjednog susreta, svoje izlaganje započeo je pitanjem što smo to doživjeli u Bjelovaru? Gotovo jednoglasni odgovor svih koji su bili u Bjelovaru glasio je: „Unatoč hladnoći i kišovitom vremenu, susretom mladih vladalo je zajedništvo, poplava pozitivnih emocija te međusobna prihvaćenost.“ Upravo takvim primjerom prihvaćenosti i zajedništva trudio se živjeti i sveti Marko križevčanin. Pa upoznajmo u nastavku život ovog mučenika koji je zaštitnik Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Marko Križevčanin rodio se u Križevcima potkraj 16. stoljeća. Kršten je imenom Marko, a krsna imena su mu još Stjepan i Ivan. Već u 17. stoljeću sudionik je tridesetogodišnjeg sukoba između katolika i protestanata u kojem, s još dvojicom svećenika, podnosi mučeničku smrt u slovačkim Košicama. Bio je vrlo dobro odgojen dječak u kršćanskoj obitelji koja mu je od trenutka rođenja utkala najvažnije životne vrijednosti poput ljubavi prema Bogu i čovjeku, odnosno prihvaćanje različitosti. Zahvaljujući takvim usađenim vrijednostima kao Hrvat poštivao je svakoga, bio on Talijan, Slovenac ili Austrijanac. Njegova pak misija, gdje god da je boravio, bila je zalaganje za mir, ekumenizam i zajedništvo bez obzira na vjeroispovijest s naglaskom na pomirbu između katolika i protestanata.
Studirao je filozofiju u Grazu, a potom kao svećenički kandidat nastavlja studij teologije u Rimu. Po završetku obrazovanja kratko se vraća u rodnu Križevačku biskupiju, no vrlo brzo je pozvan u slovačku Trnavu gdje je imenovan upraviteljem benediktinskog samostana. Svećenikom je Marko Križevčanin postao 1615. godine, u vrlo izazovno vrijeme napetih odnosa između kršćana i protestanata. Unatoč primamljivim ponudama od strane protestanata, Marko Križevčanin ne odustaje od svojih ciljeva te ustrajno poziva i moli za ekumenski dijalog. Zbog svega toga podnosi mučeničku smrt paljenjem i odrubljivanjem glave. Kada gledamo kroz povijest možemo zaključiti da su blaženi Alojzije Stepinac i Marko Križevčanin imali sličan životni put kojemu je temelj vjernost Crkvi. Godine 1859. započeo je proces proglašenja blaženim ove trojice svećenika, a već 1905. papa Pio X. proglašava ih blaženima, dok 1995. bivaju od pape Ivana Pavla II., u slovačkim Košicama, proglašeni svetima. Osnutkom Varaždinske biskupije 1997. godine te odlukom njezinog prvog biskupa Marka Culeja, sveti Marko Križevčanin izabran je za zaštitnika naše Biskupije.
Želeći nas kao veliku obitelj pozvati na slogu i zajedništvo, Danijel se prisjetio činjenice koju si svatko od nas može posvijestiti pogotovo u zadnje dvije godine, kada smo se nažalost dosta međusobno udaljili. Uslijedio je grupni rad kroz koji su sudionici promišljali o ekumenizmu i zajedništvu u vjeri. Međutim, zaključak bi bio da potpuno vjersko zajedništvo neće biti lako postići jer svatko poštuje svoju tradiciju. Ali, zato je zadaća svakoga od nas biti otvoren na prihvaćanje različitosti.
Susret smo priveli kraju zajedničkim euharistijskim slavljem te najavom novog susreta već za tjedan dana, 29. rujna.
Uoči proslave srebrnog jubileja Varaždinske biskupije, članovi zajednice „Bartimej“ upoznali su se sa životom svetog Marka Križevčanina. O životu jednoga od trojice hrvatskih svetaca, sudionicima katehetskog susreta održanog u četvrtak, 22. rujna 2022. godine, govorio je Danijel Kralj.
Susret smo započeli rođendanskom čestitkom našoj volonterki Dori. Kroz „vremensku prognozu“ povela se rasprava o izgledu majica po kojima ćemo kao članovi zajednice „Bartimej“, prilikom organiziranog odlaska na neke koncerte ili pak susrete mladih biti prepoznati. Upravo dojmovi sa Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji je prošlog vikenda održan u Bjelovaru, bili su središnja tema uvodnog dijela našeg susreta.
Danijel Kralj, voditelj našeg ovotjednog susreta, svoje izlaganje započeo je pitanjem što smo to doživjeli u Bjelovaru? Gotovo jednoglasni odgovor svih koji su bili u Bjelovaru glasio je: „Unatoč hladnoći i kišovitom vremenu, susretom mladih vladalo je zajedništvo, poplava pozitivnih emocija te međusobna prihvaćenost.“ Upravo takvim primjerom prihvaćenosti i zajedništva trudio se živjeti i sveti Marko križevčanin. Pa upoznajmo u nastavku život ovog mučenika koji je zaštitnik Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Marko Križevčanin rodio se u Križevcima potkraj 16. stoljeća. Kršten je imenom Marko, a krsna imena su mu još Stjepan i Ivan. Već u 17. stoljeću sudionik je tridesetogodišnjeg sukoba između katolika i protestanata u kojem, s još dvojicom svećenika, podnosi mučeničku smrt u slovačkim Košicama. Bio je vrlo dobro odgojen dječak u kršćanskoj obitelji koja mu je od trenutka rođenja utkala najvažnije životne vrijednosti poput ljubavi prema Bogu i čovjeku, odnosno prihvaćanje različitosti. Zahvaljujući takvim usađenim vrijednostima kao Hrvat poštivao je svakoga, bio on Talijan, Slovenac ili Austrijanac. Njegova pak misija, gdje god da je boravio, bila je zalaganje za mir, ekumenizam i zajedništvo bez obzira na vjeroispovijest s naglaskom na pomirbu između katolika i protestanata.
Studirao je filozofiju u Grazu, a potom kao svećenički kandidat nastavlja studij teologije u Rimu. Po završetku obrazovanja kratko se vraća u rodnu Križevačku biskupiju, no vrlo brzo je pozvan u slovačku Trnavu gdje je imenovan upraviteljem benediktinskog samostana. Svećenikom je Marko Križevčanin postao 1615. godine, u vrlo izazovno vrijeme napetih odnosa između kršćana i protestanata. Unatoč primamljivim ponudama od strane protestanata, Marko Križevčanin ne odustaje od svojih ciljeva te ustrajno poziva i moli za ekumenski dijalog. Zbog svega toga podnosi mučeničku smrt paljenjem i odrubljivanjem glave. Kada gledamo kroz povijest možemo zaključiti da su blaženi Alojzije Stepinac i Marko Križevčanin imali sličan životni put kojemu je temelj vjernost Crkvi. Godine 1859. započeo je proces proglašenja blaženim ove trojice svećenika, a već 1905. papa Pio X. proglašava ih blaženima, dok 1995. bivaju od pape Ivana Pavla II., u slovačkim Košicama, proglašeni svetima. Osnutkom Varaždinske biskupije 1997. godine te odlukom njezinog prvog biskupa Marka Culeja, sveti Marko Križevčanin izabran je za zaštitnika naše Biskupije.
Želeći nas kao veliku obitelj pozvati na slogu i zajedništvo, Danijel se prisjetio činjenice koju si svatko od nas može posvijestiti pogotovo u zadnje dvije godine, kada smo se nažalost dosta međusobno udaljili. Uslijedio je grupni rad kroz koji su sudionici promišljali o ekumenizmu i zajedništvu u vjeri. Međutim, zaključak bi bio da potpuno vjersko zajedništvo neće biti lako postići jer svatko poštuje svoju tradiciju. Ali, zato je zadaća svakoga od nas biti otvoren na prihvaćanje različitosti.
Susret smo priveli kraju zajedničkim euharistijskim slavljem te najavom novog susreta već za tjedan dana, 29. rujna.
Krunoslav Šardi
