Svjetionik
VARAŽDIN, 24. 3. 2022.
Vođeni svjetlom kojim kroz svoj život kroči volonterka Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije Jelena Žinić, ovog četvrtka, 24. ožujka 2022. godine, dvadesetak sudionika katehetskog online susreta, kroz svakodnevne primjere promišljalo je na koje načine i sami možemo jedni drugima biti svjetlost u životu.
U dobrom raspoloženju, susret je kao i uvijek započeo „vremenskom prognozom“. U njoj su ovoga tjedna ponajviše isticani dojmovi s prošlotjedne proslave blagdana svetog Josipa, u istoimenoj župi na varaždinskoj Banfici. Uz blagdan svetog Josipa od naše prijateljice Karoline, čuli smo i prigodnu molitvu. Također, u srijedu, 23. ožujka, u ovoj župi održana je korizmena duhovna obnova za osobe s invaliditetom i njihove obitelji, na kojoj je sudjelovala i većina članova naše „virtualne obitelji“.
Uvod u središnju temu kojom je započeo susret bila je molitva „Dođi Stvorče, Duše Svet“, nakon čega smo se uputili na more, točnije promatrali jedan svjetionik. Gdje možemo danas naći svjetionike i čemu oni služe? Svjetionici se nalaze uglavnom na otocima, a služe tome da brodovima u noćnim satima osvjetljavaju put na moru. Na temeljima Matejeva evanđelja (Mt 5, 13-16), koje govori o soli zemlje i svjetlu svijeta, promišljali smo o tome kako drugima možemo i trebamo biti svjetlo u svakodnevnom životu. Voditeljica Jelena prikazala nam je to primjerima iz svakodnevnog života. Kada na primjer nešto kuhamo, pa u hranu ne stavimo sol ili neke druge začine hrana tada bude bljutava. Međutim, čim stavimo i mrvicu soli, odmah to postaje nešto sasvim drugo i ukusnije. Isto tako kada zapalimo svijeću, ona nakon nekog vremena izgori. Ili primjerice kada nekim predmetom zaklonimo svjetlo, ono postaje slabije te se počinje gasiti. Ali, čim na nekom predmetu napravimo rupu kroz koje se svjetlo može probiti to bude druga priča. Sol pak je bijele boje. Ona služi tome da nam hrana bude ukusnija. Kada soli primjerice dodamo neki drugi začin, to više nije to. Kako pak to izgleda u životima nas ljudi? Kao vjernici od Boga smo pozvani biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Na koji način to možemo postići? Kako bi kao vjernici mogli imati ispunjen život, život koji ima smisla, bitno je da si posvjestimo činjenicu važnosti redovitog slavljenja svete mise te pristupanja sakramentu ispovijedi. Jer jedino tako, uz činjenje dobrih djela te pomaganje bližnjemu, moći ćemo biti ono istinsko svjetlo koje se nikada ne gasi. Međutim kada nešto od ranije navedenog u našem životu nedostaje i mi sami lagano se počinjemo gasiti.
Upravo zbog toga volonterka Jelena, koja je inače članica Franjevačke mladeži, potaknula nas je da se i sami čim više trudimo slijediti to Božje svjetlo, jer na taj način i naši životi, bez obzira na sve izazove s kojima smo suočeni, dobit će svoj smisao. Tako ćemo moći biti to istinsko svjetlo ovoga svijeta - svjetlo koje se nikada ne gasi. Zajednički smo izmolili molitvu svetog Franje te poslušali pjesmu „Vi svjetlo svijeta“.
Sljedeći susret bit će u četvrtak, 31. ožujka.
U dobrom raspoloženju, susret je kao i uvijek započeo „vremenskom prognozom“. U njoj su ovoga tjedna ponajviše isticani dojmovi s prošlotjedne proslave blagdana svetog Josipa, u istoimenoj župi na varaždinskoj Banfici. Uz blagdan svetog Josipa od naše prijateljice Karoline, čuli smo i prigodnu molitvu. Također, u srijedu, 23. ožujka, u ovoj župi održana je korizmena duhovna obnova za osobe s invaliditetom i njihove obitelji, na kojoj je sudjelovala i većina članova naše „virtualne obitelji“.
Uvod u središnju temu kojom je započeo susret bila je molitva „Dođi Stvorče, Duše Svet“, nakon čega smo se uputili na more, točnije promatrali jedan svjetionik. Gdje možemo danas naći svjetionike i čemu oni služe? Svjetionici se nalaze uglavnom na otocima, a služe tome da brodovima u noćnim satima osvjetljavaju put na moru. Na temeljima Matejeva evanđelja (Mt 5, 13-16), koje govori o soli zemlje i svjetlu svijeta, promišljali smo o tome kako drugima možemo i trebamo biti svjetlo u svakodnevnom životu. Voditeljica Jelena prikazala nam je to primjerima iz svakodnevnog života. Kada na primjer nešto kuhamo, pa u hranu ne stavimo sol ili neke druge začine hrana tada bude bljutava. Međutim, čim stavimo i mrvicu soli, odmah to postaje nešto sasvim drugo i ukusnije. Isto tako kada zapalimo svijeću, ona nakon nekog vremena izgori. Ili primjerice kada nekim predmetom zaklonimo svjetlo, ono postaje slabije te se počinje gasiti. Ali, čim na nekom predmetu napravimo rupu kroz koje se svjetlo može probiti to bude druga priča. Sol pak je bijele boje. Ona služi tome da nam hrana bude ukusnija. Kada soli primjerice dodamo neki drugi začin, to više nije to. Kako pak to izgleda u životima nas ljudi? Kao vjernici od Boga smo pozvani biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Na koji način to možemo postići? Kako bi kao vjernici mogli imati ispunjen život, život koji ima smisla, bitno je da si posvjestimo činjenicu važnosti redovitog slavljenja svete mise te pristupanja sakramentu ispovijedi. Jer jedino tako, uz činjenje dobrih djela te pomaganje bližnjemu, moći ćemo biti ono istinsko svjetlo koje se nikada ne gasi. Međutim kada nešto od ranije navedenog u našem životu nedostaje i mi sami lagano se počinjemo gasiti.
Upravo zbog toga volonterka Jelena, koja je inače članica Franjevačke mladeži, potaknula nas je da se i sami čim više trudimo slijediti to Božje svjetlo, jer na taj način i naši životi, bez obzira na sve izazove s kojima smo suočeni, dobit će svoj smisao. Tako ćemo moći biti to istinsko svjetlo ovoga svijeta - svjetlo koje se nikada ne gasi. Zajednički smo izmolili molitvu svetog Franje te poslušali pjesmu „Vi svjetlo svijeta“.
Sljedeći susret bit će u četvrtak, 31. ožujka.
Krunoslav Šardi
