U organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije katehetski online-susreti osoba s invaliditetom i njihovih prijatelja, koji svakoga tjedna okupljaju osobe s invaliditetom te volontere i članove Povjerenstva, nastavljeni su u srijedu, 20. siječnja 2021. godine.

Voditeljica ovoga susreta, na temu Markova evanđelja o usahloj ruci i okorjelom srcu (Mk 3, 1-6), bila je članica Povjerenstva gospođa Anika Sačič. Kao što je to već uobičajeno, susret koji je okupio 20-tak sudionika započeo je „vremenskom prognozom“. Bila je to prilika da se upoznamo s nekoliko novih članova koji su se priključili ovoj rastućoj „virtualnoj obitelji“ te da čujemo što se to bitnog dogodilo u životima sudionika od zadnjeg susreta. Osim više-manje svakodnevnih aktivnosti, od volontera smo čuli da je njihov život ovih dana ispunjen učenjem i pripremom ispita, kao i uključivanjem u razne humanitarne aktivnosti u želji da se pomogne ljudima na potresom stradalim područjima. Naravno, u ovome dijelu istaknuto je i praćenje aktualnog svjetskog prvenstva u rukometu

Sami središnji dio susreta započeli smo pjesmom „Suhe kosti“ u izvođenju „Božje pobjede“, nakon čega je uslijedila uvodna molitva te je pročitan odlomak Markova evanđelja (Mk 3. 1-6). Voditeljica je, zatim, jednostavnim riječima približila sudionicima ovaj odlomak rekavši, između ostaloga, kako je Isus te subote došao u hram u želji da se pomoli. U hramu su ga dočekali i farizeji nadajući se nekom njegovom krivom potezu. Naime, prema židovskom običajima subota je Židovima neradni dan, dan je to kada oni ne rade doslovno ništa. Svodi se to čak do toga da paze na to koliko će koraka napraviti. Međutim, ugledavši među Židovima u hramu i jednog bolesnog čovjeka, Isus je pred očima ovih farizeja učinio nešto neočekivano - ozdravio je čovjeka usahle ruke s namjerom da smekša, odnosno promjeni okorjela srca prisutnih farizeja.

Što to znači imati okorjelo srce? Okorjela i tvrdokorna srca imaju ljudi koji su neodlučni zbog rana nanesenih grijehom pobjeđivati vlastitu narav. Oni ne prihvaćaju i ne žele primijetiti što je to zapravo dobro. Odnosno, oni odbacuju priliku za prihvaćanje milosnog trenutka i vijest spasenja za koju je potrebna otvorenost srca. Jer, to je ljubav koja se ne da i ne može ukalupiti, već kad je spoznamo trebamo je davati do kraja, odnosno čitavim svojim bićem. U tome smjeru nastavljena je i vrlo zanimljiva rasprava u kojoj su sudionici potaknuti vlastitim životnim iskustvima davali vrlo iskrene i otvorene odgovore. Između ostaloga postavljeno je pitanje: „Što bismo mi željeli da nam Bog učini u našim životima?” Gotovo jednoglasni odgovor glasio je: više snage za suočavanje s izazovima koje život donosi te želja za boljim međusobnim odnosima. Zatim je postavljeno pitanje: „Čini li Isus i danas čuda?” Tu smo čuli svjedočanstvo našeg prijatelja Tonija koji je zahvaljujući Božjoj pomoći prohodao, iako to nije bilo nimalo jednostavno. Istaknuto je, također, da bez obzira na sve imamo puno razloga za zahvalnost Bogu, jer sve što nam se događa, događa se s nekim razlogom. Na pitanje kako se nosimo s nepravdom u životu, odgovori su bili da u početku bude prisutno razočaranje, ali s nadom da će jednom sve doći na svoje. Duhovna bol teža je od fizičke boli jer fizička bol vrlo vjerojatno će prije proći ili ćemo s vremenom prihvatiti situaciju kakva je, dok duhovna bol ostavlja dublji trag na čovjeka. Zbog toga je u životu važno prije svega slijediti Božju volju, a manje se opterećivati time što misli okolina.

Susret je zaključen molitvom te najavom idućeg koji će se održati u četvrtak, 28. siječnja 2021. godine, s početkom u 16 sati.