Živjeti kao Bartimej
VARAŽDIN, 25. 1. 2024.
Članovi zajednice „Bartimej“ ne propuštaju tjedne susrete u Pastoralnom centru župe svetog Josipa u Varaždinu. Na susretu u četvrtak 25. 1. 2024. godine, Danijel Kralj volonter i član zajednice „Bartimej“, okupljene je sudionike upoznao sa slijepcem Bartimejem po kojem je zajednica dobila svoje ime. Danijel je slijepa osoba, no kako on sam voli kazati, sljepoću ne uzima previše ozbiljno niti je ona njegov pravi identitet. Zapravo je siguran da je do njegove sljepoće došlo posve slučajno. Ništa ga nije spriječilo da bude uspješan učenik, student, književnik i član raznih zajednica, udruga i odbora.
Osim što je član zajednice „Bartimej“, Danijel je i župni kroničar u župi Sveti Juraj na Bregu i član Pastoralnog vijeća iste župe, član Udruge slijepih Međimurske županije i od 2019. do 2023. godine član Upravnoga odbora iste udruge, te korektor udžbenika na Brailleovu pismu u tvrtki „Tiflo globus“ u Čakovcu. Objavio je nekoliko zbirki pjesama: 2000. „Put do ljubavi, mira i sreće“, 2004. „Moja lutanja“, 2014. „Vrijeme za snove“ i 2018. „Moja radost neprolazna“. Budući da Danijel odlično barata riječima, na početku je sudionike susreta suočio s premetaljkom čije je rješenje bilo „brat mi je“, no i tu igri riječima nije bio kraj već je trebalo premetnuti slova za pravo konačno rješenje a to je upravo riječ „Bartimej“.
Nakon igre riječima, na Brailleovom pismu nam je pročitano evanđelje (Mk 10, 46-52) gdje je opisan susret slijepca Bartimeja i Isusa. Nakon što je ušao u odnos Isusa i slijepca, Danijel je ispričao svoje iskustvo života sa sljepoćom. Prema njegovim riječima, sljepoća se kod njega dogodila slučajno. Naime, rodio se oko dva i pol mjeseca prije termina poroda, time je morao biti u inkubatoru gdje je bila prejaka svjetlost koja mu je uništila vid. U svemu tome obitelj je bila sretna što je uopće ostao živ jer je težio jedva 1200 grama. Nisu se toliko opterećivali sljepoćom. Koliko je kritično bilo njegovo stanje dokazuje i ne baš humana rečenica doktora koji je nakon nekog vremena čuo da se Danijel uspio izboriti za život, te je samo u čudu rekao: „Pa to još nije mrtvo?!“ Danijel, kao osoba vjere ni danas ne zamjera takvo ponašanje, štoviše pomiče granice koje nalaže društvo.
Tako je uvijek volio školu, voli čitati u crkvi, izuzetno je zahvalan župnicima s kojima je surađivao na svojoj župi. A za vlč. Leonarda Šardija, povjerenika za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji, ima samo riječi divljenja i hvale te napominje da bi on najrađe dao imena ulicama po svećenicima koji imaju sluha i vremena za osobe s invaliditetom. Nakon osobnog svjedočanstva, sudionici su upitani kako zamišljaju sljepoću. Između ostalog, mnogi sudionici su izjavili kako se dive osobama koje ne vide a imaju potpuno povjerenje prema onima koje susreću po prvi puta i dozvole im da ih vode kroz prostor. Jedna sudionica koja ima problema sa sluhom rekla je: „Sljepoća odvaja čovjeka od stvari, a gluhoća odvaja čovjeka od čovjeka.“ Danijel je između ostalog naglasio ne samo da slijepe osobe znaju čitati na Brailleovom pismu već itekako po glasu mogu „pročitati“ i emocije osoba. Što se njega tiče, nema manje i više vrijednih, svi smo isti i jednako vrijedni, a to je i pretočio u svojoj pjesmi „Tople riječi“ koju donosimo u nastavku teksta. U molitveno-duhovnom kutku čuli smo priču o siromašnom Rubenu i tome kako mu je anđeo došao reći da će drugi dan ujutro umrijeti najbogatiji čovjek u mjestu.
Osim što je član zajednice „Bartimej“, Danijel je i župni kroničar u župi Sveti Juraj na Bregu i član Pastoralnog vijeća iste župe, član Udruge slijepih Međimurske županije i od 2019. do 2023. godine član Upravnoga odbora iste udruge, te korektor udžbenika na Brailleovu pismu u tvrtki „Tiflo globus“ u Čakovcu. Objavio je nekoliko zbirki pjesama: 2000. „Put do ljubavi, mira i sreće“, 2004. „Moja lutanja“, 2014. „Vrijeme za snove“ i 2018. „Moja radost neprolazna“. Budući da Danijel odlično barata riječima, na početku je sudionike susreta suočio s premetaljkom čije je rješenje bilo „brat mi je“, no i tu igri riječima nije bio kraj već je trebalo premetnuti slova za pravo konačno rješenje a to je upravo riječ „Bartimej“.
Nakon igre riječima, na Brailleovom pismu nam je pročitano evanđelje (Mk 10, 46-52) gdje je opisan susret slijepca Bartimeja i Isusa. Nakon što je ušao u odnos Isusa i slijepca, Danijel je ispričao svoje iskustvo života sa sljepoćom. Prema njegovim riječima, sljepoća se kod njega dogodila slučajno. Naime, rodio se oko dva i pol mjeseca prije termina poroda, time je morao biti u inkubatoru gdje je bila prejaka svjetlost koja mu je uništila vid. U svemu tome obitelj je bila sretna što je uopće ostao živ jer je težio jedva 1200 grama. Nisu se toliko opterećivali sljepoćom. Koliko je kritično bilo njegovo stanje dokazuje i ne baš humana rečenica doktora koji je nakon nekog vremena čuo da se Danijel uspio izboriti za život, te je samo u čudu rekao: „Pa to još nije mrtvo?!“ Danijel, kao osoba vjere ni danas ne zamjera takvo ponašanje, štoviše pomiče granice koje nalaže društvo.
Tako je uvijek volio školu, voli čitati u crkvi, izuzetno je zahvalan župnicima s kojima je surađivao na svojoj župi. A za vlč. Leonarda Šardija, povjerenika za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji, ima samo riječi divljenja i hvale te napominje da bi on najrađe dao imena ulicama po svećenicima koji imaju sluha i vremena za osobe s invaliditetom. Nakon osobnog svjedočanstva, sudionici su upitani kako zamišljaju sljepoću. Između ostalog, mnogi sudionici su izjavili kako se dive osobama koje ne vide a imaju potpuno povjerenje prema onima koje susreću po prvi puta i dozvole im da ih vode kroz prostor. Jedna sudionica koja ima problema sa sluhom rekla je: „Sljepoća odvaja čovjeka od stvari, a gluhoća odvaja čovjeka od čovjeka.“ Danijel je između ostalog naglasio ne samo da slijepe osobe znaju čitati na Brailleovom pismu već itekako po glasu mogu „pročitati“ i emocije osoba. Što se njega tiče, nema manje i više vrijednih, svi smo isti i jednako vrijedni, a to je i pretočio u svojoj pjesmi „Tople riječi“ koju donosimo u nastavku teksta. U molitveno-duhovnom kutku čuli smo priču o siromašnom Rubenu i tome kako mu je anđeo došao reći da će drugi dan ujutro umrijeti najbogatiji čovjek u mjestu.
Ruben je bio uvjeren da je riječ o njegovom gospodaru pa ga je brzo išao probuditi i to mu reći. Ovaj je pak brzo pozvao najbolje liječnike koji su utvrdili da je sve u najboljem redu. Nakon neprospavane noći, Rubenov gospodar je ipak zaspao pred zoru kad ga je probudilo lupanje na vratima. To je bila sluškinja koja je sva u suzama došla reći: „Gospodaru, tvoj sluga Ruben je jutros umro.“ Time je Danijel želio naglasiti kako nije važno biti materijalno već duhovno bogat, te da je važno gledati srcem. Važno je gledati tako kao što gledaju članovi zajednice „Bartimej“ koji se međusobno ohrabruju u raznim izazovima života. Oduševljen atmosferom koja vlada na rečenim susretima, ohrabrio je tridesetak sudionika riječima: „Izuzetno mi je drago što ovdje vlada obiteljska klima. Svi smo pozvani slijediti Bartimeja i gledati srcem, ne treba imati straha, valja znati da smo tu da jedni druge podržimo u dobru i zlu.“ A Karolina, gluhoslijepa osoba, upitana što misli o Bartimeju, samozatajno je rekla: „Doživljavam Bartimeja kao prijatelja.“ Susret je završio misnim slavljem kojeg je predvodio povjerenik za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji, ujedno i župnik župe sv. Josipa, vlč. Leonardo Šardi.
Naravno, nijedan hendikep nije lagan i traži određenu duhovnu i mentalnu snagu. Tu snagu članovi naše zajednice pronalaze u tjednim susretima i sakramentalnom životu. Sudionici su imali prilike i ponovo se obogatiti autorskim pjesmama Danijela. Pjesma „Tople riječi“ je iz zbirke pjesama „Moja lutanja“, 2004. A pjesma „Progledaj srcem“ je nastala nakon koncerta duhovne glazbe na kojoj je autor sudjelovao i sad je podijelio sa članovima zajednice „Bartimej.“ Sljedeći susret zajednice „Bartimej“ biti će 1. 2. 2024. godine, također u Pastoralnom centru župe svetog Josipa u Varaždinu.
Anika Sačić
TOPLE RIJEČI
Tako malo nama treba
da nađemo put ka sreći:
komad zemlje, komad neba,
kapi mira, tople riječi.
Tako malo potrebno je
da čovjeku bolje bude
i da, kad se novci zbroje,
pjesma ugrije sve ljude.
Tako malo treba nama
da nestane zemlja plača,
da nestane mržnja, tama
i da ljubav sve nadjača.
Potrebno je da što prije
obnova života krene,
potrebne su barem dvije
tople riječi izgubljene.
PROGLEDAJ SRCEM!
Probudi se i progledaj srcem,
Ostavi oblake, kreni za suncem!
Otvori srce za radost i sreću,
tim putem ljudi do cilja kreću.
Promotri bolje svijet oko sebe,
sve to Gospodin stvori za tebe,
poslušaj kako pjevaju ptice,
osmijehom vedrim ozari lice.
Proljeće, ljeto, jesen i zima -
sve je to tvoje i vrijednost ima!
Na zemlju svoju ponosan budi
i znaj da svugdje dobri su ljudi.
Progledaj srcem dok nije kasno
i kad si sretan, zapjevaj glasno!
Razvedri sve što pate od tuge,
da bit će bolje nauči druge.
