Život i djelo svetog Patrika
VARAŽDIN, 17. 3. 2022.
Dana 17. ožujka 2022. godine, održan je online-katehetski susret koji redovito, na tjednoj razini, organizira Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Na susretu osim osoba s invaliditetom sudjeluju članovi njihovih obitelji, volonteri kao i prijatelji volontera. Susret je vodila gospođa Ivana Peček, članica Povjerenstva, te je sudionike upoznala sa životom i djelom sv. Patrika, zaštitnika Irske.
Nakon tzv. „vremenske prognoze” gdje su svi sudionici došli do izražaja podijelivši jedni s drugima svoju svakodnevicu, uslijedio je službeni početak susreta. Uz molitvu i nekoliko pitanja, gospođa Ivana je motivirala sudionike za samu temu susreta. Tako su na pitanja koja im je najljepša boja i zašto baš ta boja, odgovori bili vrlo zanimljivi i kreativni. Sudionicima je bilo postavljeno pitanje koja im je najdraža bajka i s kojim likom iz bajke bi se poistovjetili. Od bajke „Vuk i tri praščića” koja nosi pouku o slozi, do „Zlatokose” koja je imala prekrasnu kosu pa sve do „Pepeljuge” koja je znala služiti u poniznosti, sudionici su iskreno izrekli svoja mišljenja i otkrili ljepotu svojih srdaca.
Pitanje o najdražem svecu potaklo je još jednu lijepu razmjenu misli. Od sv. Filipa Nerija i don Bosca koji su izdvojeni kao uzori odgoja mladih, pa sve do arkanđela, Isusa i Marije sudionici su jedni drugima otkrivali bogatstvo svog duhovnog života. Nakon iscrpne prezentacije, sudionici su bili kvalitetno vođeni putevima sv. Patrika i saznali zanimljivosti o kulturi i običajima Irske.
Sveti Patrik je u mladosti provodio lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kad je imao šesnaest godina oteli su ga gusari i s tisućama drugih ljudi prodali kao roba u Irsku. Patrikov gospodar ga je odredio za pastira ovaca. Prebivajući uz stada u divljini približava se Bogu. Počeo se moliti i činiti pokoru. U tišini i miru koji su ga okruživali, konačno započinje komunikaciju s Bogom koji ga je pripremao za životnu zadaću. Nakon šest godina ropstva Patrik čuje glas da će uskoro biti oslobođen. Taj glas rekao mu je neka krene prema lađi koja će ga odvesti u domovinu. Slušajući glas Patrik je došao do lađe i zamolio kapetana da li se može ukrcati u lađu. To je bilo u proljeće 407. godine. Pobjegao je od svoga gospodara i vratio se kući u Britaniju. Na putu do kuće ponestalo je Patriku i njegovim prijateljima na brodu hrane. Počeli su se rugati Patriku govoreći kakav je to Bog kojemu se moli. Neka taj Bog nešto učini, neka ih spasi. Patrik se počeo moliti iz dubine duše. Nabasali su na krdo svinja. Životi su im bili spašeni. Vrativši se kući Patrik je usnuo san kao sveti Pavao u kojem je vidio i čuo glasove Iraca koji su bili pogani moleći da ih pouči o kršćanstvu. To je bila njegova životna zadaća.
Izlaganje je završeno molitvom i pozivom na idući susret koji će se održati 24. ožujka 2022. godine s početkom u 16 sati. Na susret su dobrodošli svi ljudi dobre volje. Obogaćeni jedni drugima, učvršćeni u prijateljstvu i zajedništvu, uvjerili smo se u ljepotu i istinitost riječi Helen Keller: „Radije bih hodala s prijateljem u mraku, nego sama na svjetlu!”
Dana 17. ožujka 2022. godine, održan je online-katehetski susret koji redovito, na tjednoj razini, organizira Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Na susretu osim osoba s invaliditetom sudjeluju članovi njihovih obitelji, volonteri kao i prijatelji volontera. Susret je vodila gospođa Ivana Peček, članica Povjerenstva, te je sudionike upoznala sa životom i djelom sv. Patrika, zaštitnika Irske.
Nakon tzv. „vremenske prognoze” gdje su svi sudionici došli do izražaja podijelivši jedni s drugima svoju svakodnevicu, uslijedio je službeni početak susreta. Uz molitvu i nekoliko pitanja, gospođa Ivana je motivirala sudionike za samu temu susreta. Tako su na pitanja koja im je najljepša boja i zašto baš ta boja, odgovori bili vrlo zanimljivi i kreativni. Sudionicima je bilo postavljeno pitanje koja im je najdraža bajka i s kojim likom iz bajke bi se poistovjetili. Od bajke „Vuk i tri praščića” koja nosi pouku o slozi, do „Zlatokose” koja je imala prekrasnu kosu pa sve do „Pepeljuge” koja je znala služiti u poniznosti, sudionici su iskreno izrekli svoja mišljenja i otkrili ljepotu svojih srdaca.
Pitanje o najdražem svecu potaklo je još jednu lijepu razmjenu misli. Od sv. Filipa Nerija i don Bosca koji su izdvojeni kao uzori odgoja mladih, pa sve do arkanđela, Isusa i Marije sudionici su jedni drugima otkrivali bogatstvo svog duhovnog života. Nakon iscrpne prezentacije, sudionici su bili kvalitetno vođeni putevima sv. Patrika i saznali zanimljivosti o kulturi i običajima Irske.
Sveti Patrik je u mladosti provodio lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kad je imao šesnaest godina oteli su ga gusari i s tisućama drugih ljudi prodali kao roba u Irsku. Patrikov gospodar ga je odredio za pastira ovaca. Prebivajući uz stada u divljini približava se Bogu. Počeo se moliti i činiti pokoru. U tišini i miru koji su ga okruživali, konačno započinje komunikaciju s Bogom koji ga je pripremao za životnu zadaću. Nakon šest godina ropstva Patrik čuje glas da će uskoro biti oslobođen. Taj glas rekao mu je neka krene prema lađi koja će ga odvesti u domovinu. Slušajući glas Patrik je došao do lađe i zamolio kapetana da li se može ukrcati u lađu. To je bilo u proljeće 407. godine. Pobjegao je od svoga gospodara i vratio se kući u Britaniju. Na putu do kuće ponestalo je Patriku i njegovim prijateljima na brodu hrane. Počeli su se rugati Patriku govoreći kakav je to Bog kojemu se moli. Neka taj Bog nešto učini, neka ih spasi. Patrik se počeo moliti iz dubine duše. Nabasali su na krdo svinja. Životi su im bili spašeni. Vrativši se kući Patrik je usnuo san kao sveti Pavao u kojem je vidio i čuo glasove Iraca koji su bili pogani moleći da ih pouči o kršćanstvu. To je bila njegova životna zadaća.
Izlaganje je završeno molitvom i pozivom na idući susret koji će se održati 24. ožujka 2022. godine s početkom u 16 sati. Na susret su dobrodošli svi ljudi dobre volje. Obogaćeni jedni drugima, učvršćeni u prijateljstvu i zajedništvu, uvjerili smo se u ljepotu i istinitost riječi Helen Keller: „Radije bih hodala s prijateljem u mraku, nego sama na svjetlu!”
Anika Sačić
