KORIZMENA SVJEDOČANSTVA VJERE – Josip Deglin: Bože, zašto mi želiš uzeti ruku ako me voliš?
VISOKO, 26. 3. 2023. Peta korizmena nedjelja donosi nam posljednje svjedočanstvo vjere u ciklusu korizmenih svjedočanstava emisije "Vjera i nada" Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije. Upoznajemo mladića koji je izgubivši ruku dobio bogatiji život ostvarivši se kroz glazbu i Kursiljo.
Josip Deglin voditelj je župnog zbora u Visokom i Zbora mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije. Glazba je sastavni dio njegova života još od malih nogu, a ujedno se njome služi kao jednim od putova evangelizacije. Njegova druga ljubav je Kursiljo.
Ovaj dvadesetšestogodišnjak oduševljen je Kursiljom jer je ondje spoznao radosno življenje kršćanstva. Na Krapnju je prvi put doživio da postoje mladi ljudi, aktivni u svojim župama, koji se trude živjeti svoju katoličku vjeru, koji svaki dan idu na misu, čija je tema razgovora Bog.
„Boga sam kroz Kursiljo doživio kao Onoga koji je blizu“, kaže Deglin koji se animatorima malog tečaja radosnog kršćanstva priključio na poticaj animatorice Anike. I tako je započelo njegovo aktivno animiranje u Kursilju, župi i biskupiji. Sve što je primio htio je dijeliti dalje.
Rođen je s obje ruke. U djetinjstvu je svirao tamburu i gitaru. Kad su mu dijagnosticirali tumor na početku srednje škole, svi planovi su nestali: nova sredina, nova škola, glazbena škola…
Kad je doznao za bolest koja mu prekida snove, osjećao se odsječenim od društva jer je nastupilo liječenje. „Jedino su me roditelji smjeli posjećivati. Od njih sam primao ljubav i toplinu pa mi nije bilo toliko teško“, svjedoči.
„Mnogi su me pitali kako sam se osjećao, kako sam kroz to prošao. I sam sam se to pitao, odnosno pitao sam Boga. On mi je ponudio odgovor kroz prijatelja koji se pomolio za mene, a koji dan-danas ne ide u Crkvu: 'Znaš, kad si ti bio bolestan, ja sam se pomolio za tebe'“, kaže.
„Tad sam pomislio koliko je ljudi u tim trenucima molilo za mene. U trenucima kušnje osjećao sam da me Bog nosi“, istaknuo je.
„Kad sam pitao Boga: 'Bože, zašto mi želiš uzeti ruku ako me voliš?' Odgovor mi je došao kroz misao: Možda Bog želi učiniti čudo u mom životu. Ta misao me razveselila“, svjedoči Deglin.
„Iako sam pomislio da bi tumor mogao nestati, osjećao sam da to možda neće biti onako kako sam ja to zamislio. Shvatio sam da Bog ima neki drugačiji plan za mene.
Kroz patnju sam iskusio da mogu Gospodinu prepustiti svoj život i brige i da se ne trebam ničega bojati. Iskustvo patnje za mene je bilo prekrasno.
Vjerujem da Bog želi učiniti čudo u životu svakog čovjeka. Napravio je toliko čuda samo prošli tjedan. Tolike milosti… Zahvalan sam za svoj život, obitelj, župu. Danas svjedočim koliko je Bog konkretan u čudima“, rekao je Deglin svjedočeći u emisiji "Vjera i nada" koju u cijelosti možete pogledati u priloženom videu:
Josip Deglin voditelj je župnog zbora u Visokom i Zbora mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije. Glazba je sastavni dio njegova života još od malih nogu, a ujedno se njome služi kao jednim od putova evangelizacije. Njegova druga ljubav je Kursiljo.
Ovaj dvadesetšestogodišnjak oduševljen je Kursiljom jer je ondje spoznao radosno življenje kršćanstva. Na Krapnju je prvi put doživio da postoje mladi ljudi, aktivni u svojim župama, koji se trude živjeti svoju katoličku vjeru, koji svaki dan idu na misu, čija je tema razgovora Bog.
„Boga sam kroz Kursiljo doživio kao Onoga koji je blizu“, kaže Deglin koji se animatorima malog tečaja radosnog kršćanstva priključio na poticaj animatorice Anike. I tako je započelo njegovo aktivno animiranje u Kursilju, župi i biskupiji. Sve što je primio htio je dijeliti dalje.
Rođen je s obje ruke. U djetinjstvu je svirao tamburu i gitaru. Kad su mu dijagnosticirali tumor na početku srednje škole, svi planovi su nestali: nova sredina, nova škola, glazbena škola…
Kad je doznao za bolest koja mu prekida snove, osjećao se odsječenim od društva jer je nastupilo liječenje. „Jedino su me roditelji smjeli posjećivati. Od njih sam primao ljubav i toplinu pa mi nije bilo toliko teško“, svjedoči.
„Mnogi su me pitali kako sam se osjećao, kako sam kroz to prošao. I sam sam se to pitao, odnosno pitao sam Boga. On mi je ponudio odgovor kroz prijatelja koji se pomolio za mene, a koji dan-danas ne ide u Crkvu: 'Znaš, kad si ti bio bolestan, ja sam se pomolio za tebe'“, kaže.
„Tad sam pomislio koliko je ljudi u tim trenucima molilo za mene. U trenucima kušnje osjećao sam da me Bog nosi“, istaknuo je.
„Kad sam pitao Boga: 'Bože, zašto mi želiš uzeti ruku ako me voliš?' Odgovor mi je došao kroz misao: Možda Bog želi učiniti čudo u mom životu. Ta misao me razveselila“, svjedoči Deglin.
„Iako sam pomislio da bi tumor mogao nestati, osjećao sam da to možda neće biti onako kako sam ja to zamislio. Shvatio sam da Bog ima neki drugačiji plan za mene.
Kroz patnju sam iskusio da mogu Gospodinu prepustiti svoj život i brige i da se ne trebam ničega bojati. Iskustvo patnje za mene je bilo prekrasno.
Vjerujem da Bog želi učiniti čudo u životu svakog čovjeka. Napravio je toliko čuda samo prošli tjedan. Tolike milosti… Zahvalan sam za svoj život, obitelj, župu. Danas svjedočim koliko je Bog konkretan u čudima“, rekao je Deglin svjedočeći u emisiji "Vjera i nada" koju u cijelosti možete pogledati u priloženom videu:
Branimir Gubić
