VARAŽDIN, 15. 6. 2024.

---

Oko 150 članova Kursiljo zajednica Varaždinske biskupije okupilo se na zajedničkoj duhovnoj obnovi (ultreji) u subotu 15. lipnja 2024. održanoj u Pastoralnom centru župe sv. Josipa na Banfici u Varaždinu.

Duhovna obnova započela je molitvom u crkvi koju je predvodio vlč. Petar Mlakar, duhovnik Kursilja Varaždinske biskupije. Potom je rektor biskupijskog Kursilja Dražen Krtanjek pročitao izvještaj o djelovanju zajednice u proteklih godinu dana te je uslijedio nagovor vlč. Tihomira Koseca, župnika u Ivancu, na temu Zajednica.

Okupljenima je želio skrenuti pozornost na to kako je svaka zajednica prije svega tu da jedni drugima pomognu: ne samo u smislu funkcioniranja župe kao takve, nego jednog zajedničkog rasta. Kako je rekao, taj rast u zajednici događa se na različite načine.

"Prije svega svjedočenjem, zajedničkom molitvom, rješavanjem određenih problema s kojima se ljudi suočavaju u svojem zajedničkom ili individualnom životu i na taj način potrebno je dati do znanja da  nije bitno kako brzo stižemo do nekoga cilja, nego je važno da zajedno putujući ostvarimo ono Isusovo - idemo zajedno k cilju. I što više uspijemo primijetiti određene probleme koji se pojavljuju u župi, pa na njih dajemo odgovore, to smo uspješniji u svakoj župi“, rekao je Kosec.

Dodao je kako je svaka župa blagoslovljena koja ima makar i manju zajednicu koja organizira i koordinira određenim događajima.

„Time se pokazuje živost zajednice, jedan elan, i time se zapravo daje dotok one Krvi Božje u sve naše institucije te na taj način zapravo jedna župa, zajednica, može živjeti“ istaknuo je Kosec.  

Za voditelje tih zajednica rekao je da bi trebali biti poput "malog Davida"

"Voditelji zajednica, prije svega, imaju karizmu služenja. Mali David je onaj koji po sebi naoko nije posebno moćan, ali taj David je sposoban, uz Božju milost, dati ono potrebno usmjerenje u svakoj zajednici. Konkretno, kad je David uspio pobijediti Golijata, toj izraelskoj zajednici je bilo lakše ostvariti neke ciljeve. Dakle, David olakšava da se do ciljeva lakše dođe“, zaključio je Kosec.

Uslijedilo je svjedočanstvo Ivanke Samardžić, dugogodišnja suradnica Kursilja koja je nadahnuto i iskustveno govorila o svom hodu s Bogom kroz život. Taj hod u Kursiljo zajednici za nju traje već 24 godine. Bilo je tu uspona i padova, teškoća, muka, križeva trpljenja, ali i onih radosnih i milosnih trenutaka. Kursiljo je doživjela kao zajednicu koja sve darovano dijeli zajedno, a, kako je rekla, prvi vid zajedništva je zapravo moj odnos s Bogom.

„Ja sam prvi put tek u Kursilju spoznala, ne saznala, nego moje se znanje spustilo iz glave u srce - dakle - iskusila sam da sam kćer Božja. Znanje nije dovoljno. Ono je prazno, ono je suho. Tek iskustvo daje povratnu informaciju: 'Ja sam tu, Ja te volim, ti si Moja'. Zato Gospodinu mogu zahvaliti za sve kušnje, za sve padove, poteškoće, probleme, gubitke, za žalosti i svaku suzu koju mi je brisao, jer sam zapravo spoznala da ja ne mogu sama. Da ja ovisim o njemu, da je to jedini zdravi vid ovisnosti i što je kušnja bila veća, to je više moja duša čeznula za nekim tko će mi pomoć. I tako smo se Bog i ja sreli“, rekla je Samardžić.

Poručila je da iz svoga iskustva može posvjedočiti da se ne treba bojati kušnji, nevolja ni poteškoća.

„Bog ih dopusti, ne dođu same. Bog ih dopusti. U onom trenutku kad je osoba već dovoljno srca otvorila da uz Božju pomoć ruku za ruku, može kroz to proći da bi posvjedočila da se može, da je Bog uz nju - to u Kursilju dijelimo. One dionice puta koje smo s Bogom prošli. Više se nitko ne boji zapreka. Zašto? Jer smo kroz svaku zapreku prošli i sve sam bliža Bogu, sve sam sličnija Onomu koji me stvorio - za sreću - ne za probleme, za muku i za bol“, istaknula je Samardžić.

Uslijedio je rad u skupinama, a potom i euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Mlakar.

Okupljenima je u svojoj homiliji poručio da, kako bi išao za Bogom, čovjek ponekad nešto u životu mora napustiti. Time napravi više prostora za Boga te vremena za baviti se onim Božjim. Nadalje je rekao kako sa psalmistom Bogu možemo reći 'Ti si moj gospodar' (Ps 16, 2), a to onda znači da ne pripadamo sami sebi, nego tom Gospodaru koji je dobri Otac. Vlč. Mlakar naglasio je i važnost tog iskustva pripadanja Bogu, pa i u trenutcima kada smo od Njega daleko, kad smo u grijehu te istaknuo kako, upravo u zajedništvu, osoba može osjetiti tu prihvaćenost, zagrljenost od Boga.

Ultreja kursiljo zajednica Varaždinske biskupije završila je zajedničkim agape.

 

---