Biskup Bože Radoš u Legradu predslavio euharistiju i tijelovsku procesiju
LEGRAD, 11. 6. 2020.
Na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove varaždinski biskup mons. Bože Radoš predslavio je euharistiju i vodio tijelovsku procesiju u Župi Presvetog Trojstva Legrad. U koncelebraciji su bili vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik i vlč. Silvio Košćak, župnik u Legradu i Đelekovcu. Slavlju su se pridružili đakoni vlč. Filip Jakupec i vlč. Karlo Biškup te bogoslov Josip Špoljarić iz Kotoribe.
Izričući dobrodošlicu biskupu u ime župljana Legrada i Đelekovca, vlč. Košćak istaknuo je da su to dvije najmanje župe Varaždinske biskupije, ali župe koja se ne predaju duhom, a Legrad je mjesto u kojem katolici, evangelici, baptisti i muslimani žive svoju vjere svjedočeći prihvaćanje i ljubav jedni prema drugima.
Izričući homiliju, mons. Bože Radoš želio je sa vjernicima podijeliti misli koje je izrekao toga dana u varaždinskoj katedrali: „Pred vas danas želim staviti riječi sjećanje, pamćenje, memorija. Sjećanje je jedna tajanstvena stvarnost. U hramu našeg sjećanja žive naši događaji, sve što smo prošli kroz život. Iako su ti događaji iz nas, oni nas stalno prate. Ako zavirimo u škrinju svoje memorije, svojeg sjećanja, tada otkrivamo bogatstvo života koje je iza nas. Ono što smo proživjeli ne želio odbaciti od sebe, već to želimo spremiti kao blago od kojega živimo. I tako je potreban možda samo jedan impuls da se dragi ljudi koji nisu blizu nas pojave u našem sjećanju. U našem sjećanju žive i riječi nama dragih osoba. To su posebni trenuci u našem životu koje želimo čuvati, jer znamo da nam daju snagu.“
Tumačeći Knjigu Ponovljenog zakona, biskup je dodao misli uz Mojsijeve riječi „Sjeti se“. Kada smo u blagostanju života, ne smijemo zaboraviti trenutke koje smo proveli u pustinji, trenutke u kojima nas Bog također prati, kao što je manom darivao Izraela. „Bog je onaj koji svojom ljubavlju i pažnjom uvijek daje ono što je potrebno“, rekao je biskup. Na posljednjoj večeri Isus stvara novu manu. Kad god učenici budu činili ono što je zapovjedio na toj večeri, među učenike svih vremena sići će živi kruh. Treba se sjetiti tada one večeri kada je sve, sav svoj život stavio na stol, kada je Isus svoj život prelomio i darovao nam ga. Euharistija je tako nova mana koja nas hrani za život vječni.
Uslijedila je tijelovska procesija središtem Legrada u kojoj su sudjelovali članovi KUD-a „Zrin“ Legrad, DVD-a Legrad, legradski zbor „Schola Ss. Trinitatis“ te okupljeni vjernici.
Na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove varaždinski biskup mons. Bože Radoš predslavio je euharistiju i vodio tijelovsku procesiju u Župi Presvetog Trojstva Legrad. U koncelebraciji su bili vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik i vlč. Silvio Košćak, župnik u Legradu i Đelekovcu. Slavlju su se pridružili đakoni vlč. Filip Jakupec i vlč. Karlo Biškup te bogoslov Josip Špoljarić iz Kotoribe.
Izričući dobrodošlicu biskupu u ime župljana Legrada i Đelekovca, vlč. Košćak istaknuo je da su to dvije najmanje župe Varaždinske biskupije, ali župe koja se ne predaju duhom, a Legrad je mjesto u kojem katolici, evangelici, baptisti i muslimani žive svoju vjere svjedočeći prihvaćanje i ljubav jedni prema drugima.
Izričući homiliju, mons. Bože Radoš želio je sa vjernicima podijeliti misli koje je izrekao toga dana u varaždinskoj katedrali: „Pred vas danas želim staviti riječi sjećanje, pamćenje, memorija. Sjećanje je jedna tajanstvena stvarnost. U hramu našeg sjećanja žive naši događaji, sve što smo prošli kroz život. Iako su ti događaji iz nas, oni nas stalno prate. Ako zavirimo u škrinju svoje memorije, svojeg sjećanja, tada otkrivamo bogatstvo života koje je iza nas. Ono što smo proživjeli ne želio odbaciti od sebe, već to želimo spremiti kao blago od kojega živimo. I tako je potreban možda samo jedan impuls da se dragi ljudi koji nisu blizu nas pojave u našem sjećanju. U našem sjećanju žive i riječi nama dragih osoba. To su posebni trenuci u našem životu koje želimo čuvati, jer znamo da nam daju snagu.“
Tumačeći Knjigu Ponovljenog zakona, biskup je dodao misli uz Mojsijeve riječi „Sjeti se“. Kada smo u blagostanju života, ne smijemo zaboraviti trenutke koje smo proveli u pustinji, trenutke u kojima nas Bog također prati, kao što je manom darivao Izraela. „Bog je onaj koji svojom ljubavlju i pažnjom uvijek daje ono što je potrebno“, rekao je biskup. Na posljednjoj večeri Isus stvara novu manu. Kad god učenici budu činili ono što je zapovjedio na toj večeri, među učenike svih vremena sići će živi kruh. Treba se sjetiti tada one večeri kada je sve, sav svoj život stavio na stol, kada je Isus svoj život prelomio i darovao nam ga. Euharistija je tako nova mana koja nas hrani za život vječni.
Uslijedila je tijelovska procesija središtem Legrada u kojoj su sudjelovali članovi KUD-a „Zrin“ Legrad, DVD-a Legrad, legradski zbor „Schola Ss. Trinitatis“ te okupljeni vjernici.