VARAŽDIN, 15. 6. 2017.

---

Varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, na svetkovinu Tijelova, u četvrtak 15. lipnja, predvodio je euharistijsko slavlje u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Varaždinu, a nakon čega i svečanu tijelovsku procesiju ulicama grada.

U zajedništvu s biskupom suslavilo je još 20-tak svećenika, među kojima su bili kanonici Stolnog kaptola, zatim župnici varaždinskih župa i drugi svećenici. U svečanom misnom slavlju sudjelovao je i velik broj vjernika među kojima su bili i prvopričesnici varaždinskih osnovnih škola te mladi skauti Varaždinske biskupije. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi katedralnih zborova Chorus liturgicus i Chorus angelicus predvođeni zborovođom mo. Višeslavom Jaklinom.

Svetkovina Tijelova, punim nazivom svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, svake se godine slavi u četvrtak nakon nedjelje Presvetoga Trojstva. Sama je svetkovina ustanovljena s nakanom da se posebnim danom proslavi jedno od najvećih otajstava katoličke vjere, Kristova trajna prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

U svojoj propovijedi biskup Mrzljak je naglasio kako “čovjek ne živi samo po kruhu, nego po svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodinovih.”

- Hrana nas održava na našem tjelesnom životu. Kad ne bismo imali kruha, ne bismo mogli živjeti i sačuvati naš bremenit zemaljski život. Ali čuli smo da čovjek ne živi samo o tome kruhu. Osim hrane koju jedemo svaki dan, potrebna nam je i Božja riječ. Zato i kod svake svete mise slušamo Božju riječ. Čuli smo kod čitanja svetog Evanđelja kada Isus govori kako je On kruh, odnosno kako će kruh postati Njegovo tijelo i kako će vino postati Njegova krv. Kaže učenicima “morate mene jesti da biste živjeli”. To je zbunilo ljude tada, ali moramo priznati da i nas danas malo zbunjuje. Kako to moramo jesti tijelo Kristovo? Kod svake svete pričesti svećenik kaže “Tijelo Kristovo”. Čovjek odgovara “Amen”. Znači da kažemo da vjerujemo da je to tijelo Kristovo. Tada mi zaista blagujemo kruh koji u svetoj misi postaje tijelo Kristovo. Zato je potrebno razmišljati o tom velikom otajstvu naše vjere. Stojimo pred velikom tajnom, bolje reći misterijem, jer tajna je nešto što se možda nekada i može otkriti, ali misterij ili otajstvo je tajna u koju malo pomalo možemo ulaziti, ali je nikada do kraja ne možemo razumjeti. Zato i mi danas stojimo pred tim velikim misterijem vjere, makar našim ljudskim razumom ne možemo to shvatiti do kraja, ali vjerujemo da nam je to Isus kazao i da je to istina. U toj vjeri se mi danas okupljamo na euharistiji i idemo u tijelovsku procesiju, jer vjerujemo da nosimo kruh života za cijeli svijet. Molimo Isusa da njegove riječi zaista budu kruh od kojega će ljudi živjeti. Svjedoci smo vremena u kojem čovjek vjeruje svojim riječima, svojem znanju i teško stane pred tu tajnu vjere. Potrebna je velika poniznost za stati pred Boga kao slabi čovjek. Kao čovjek koji kaže “Bože stojim pred Tobom, ja sam slab, puno toga znam, ali još više ne znam. I još više sam svjestan kako sam potreban Tvoje pomoći i Tvoje hrane života da živim pravim životom”. Nismo ovdje na Zemlji samo da životarimo, nego i da se hranimo kruhom pravoga života koji nas ne održava samo na ovom zemaljskom životu, već i koji nas vodi u život vječni. To je taj kruh života. Isus nije samo neka uspomena ili sjećanje, već je i sadašnjost, jer je sada prisutan među nama - poručio je u homiliji otac biskup.

U svečanoj tijelovskoj procesiji po ulicama oko katedrale, molitvom i pjesmom, sudjelovao je velik broj vjernika, svećenika, redovnika i redovnica, a pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom koju je nosio biskup Mrzljak pratili su i članovi Varaždinske građanske garde.

Podsjetimo, od pontifikata pape Ivana XXII.(14. st.) ova svetkovina slavi se procesijom u kojoj se u pokaznici nosi Tijelo Kristovo. Noseći Tijelo Kristovo u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet, katolici se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet, pokazujući da kao hodočasnici, stupaju za Kristom prema konačnom cilju svoga života.

 

---