Biskup Mrzljak predvodio Božićno slavlje: “Božić je blagdan Božje ljubavi, nade i svjetla”
VARAŽDIN, 25. 12. 2018.
Središnje božićno misno slavlje predslavio je na svetkovinu Rođenja Isusova, u utorak 25. prosinca, mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup.
U prepunoj varaždinskoj katedrali u zajedništvu s biskupom bili su kanonici Stolnog kaptola, preč. Josip Koprek i preč. Damir Bobovec, preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije i vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.
Na samom početku misnog slavlja biskup je podsjetio kako svetkovinom Rođenja Gospodnjega slavimo događaj kada Bog postaje čovjekom. Bog dolazi k nama, ali i mi dolazimo k njemu. On je prvi i poziva nas, a mi se odazivamo, poručio je varaždinski biskup u uvodu euharistije.
U svojoj homiliji na svetkovinu Božića u ispunjenoj varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, biskup Josip Mrzljak je, osvrćući se na ulomak svetog Evanđelja, govorio o tome na koji način Bog nama ljudima govori. Kakve riječi on nama upućuje, a kojim riječima mi njemu odgovaramo? Kako komuniciramo s Bogom?, upitao je biskup.
- Često znamo kazati kako je molitva razgovor s Bogom. Tada razmišljamo o sebi i svojem ljudskom životu, te se povezujemo s Bogom u molitvi. To su ljudske riječi koje mi upućujemo Bogu. Ali Bog i nama ljudima upućuje Riječ. Upravo to utjelovljenje Božje riječi danas slavimo kao veliku svetkovinu. U Starome zavjetu Bog je komunicirao s ljudima preko određenih događaja i proroka, posebice preko Izaije koji je Isusov dolazak navijestio nekoliko stoljeća ranije. Dolaskom Isusa, Božja riječ se utjelovljuje, a Bog postaje čovjeku tako blizu da ne može bliže. Što je ta Božja riječ, o kojoj evanđelist Ivan govori da je bila na početku? Božja riječ je stvaralačka i svemoguća. Riječ po kojoj je sve postalo. Po njoj smo i mi i sav naš ljudski svijet u planu. Ta Božja riječ se utjelovljuje i postaje blizu nama. Ali kakva je sudbina te Božje riječi? Kao što je zapisao sveti Ivan - neki je primiše, a neki ne. To je sudbina Božje riječi kroz cijelu povijest. Neki je razumiju, a neki ne. Ima i onih koji je niti ne žele razumjeti, ne žele je čuti. Čovjek često odmahuje rukom na Božju riječ jer ga ne zanima ili je smatra starom. Dakako da jest stara, starija da ne može biti. Ona je od početka. Teško nam je uopće to zamisliti. Ali, Božja riječ je istovremeno i stara i nova. Bog se rađa u osobi Isusa Krista, ali nije to samo neko sjećanje ili događaj iz prošlosti, ono se događa i sada. Hoćemo li čuti Božju riječ, ne samo ušima, nego i razumom, ovisi o nama. Kao što piše sveti Ivan, Božja riječ je svjetlo. Svjetlo koje nam pokazuje put u život u godinama koje nam je Božja providnost odredila na zemlji. Božja riječ je uvijek nova i suvremena, a može biti prihvaćena ili odbačena. No, uvijek je tu i ima svoju neprolaznu vrijednost. Crkva čuva Božju riječ i nema je ovlasti mijenjati ili prilagođavati, kao što bi neki u današnjem svijetu željeli. Božja riječ je ponuđena, daje se čovjeku, a mi smo slobodna bića. Možemo prihvatiti, ali i odbaciti to što nam Bog danas govori. Često Božje riječi ostanu negdje pored nas, zaobiđu nas i ne čujemo ih. Božić je blagdan kada želimo prepoznati tu Riječ kao nešto vrijedno i neprolazno. To je onda radost i sigurnost Božića. Bez obzira na to kroz kakve teške trenutke prolazili u životu, znamo da smo na sigurnom putu. Znamo da ne lutamo ako prihvatimo svjetlo koje je došlo na svijet. Ne želimo da nam se dogodi, kao što izvještava sveti Ivan, da su ljudi voljeli tamu više nego svjetlo. U tami čovjek luta, može pasti i otići krivim putem. Božje svjetlo, koje smo primili na krštenju, prosvjetljuje svakoga čovjeka i kao kršćani ga želimo prihvatiti. To je Božićno svjetlo koje želi rasvijetliti naše obitelji, ulice i trgove. Ne bismo željeli da izvanjsko svjetlo potamni ono unutarnje svjetlo u našim dušama. Neka bude obratno! Božić je blagdan nade, Božje ljubavi i svjetla za koje želim neka svijetli svima nama u ovom zemaljskom, ali i vječnom životu - poručio je u svojoj propovijedi na svetkovinu Božića varaždinski biskup.
Na kraju svete mise biskup je prije svog blagoslova svima okupljenima, kao njihovim i obiteljima i bližnjima, zaželio da im ovaj Božić bude blagoslovljen i radostan, te da u svima nama učvrsti vjeru, nadu i ljubav.
Središnje božićno misno slavlje predslavio je na svetkovinu Rođenja Isusova, u utorak 25. prosinca, mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup.
U prepunoj varaždinskoj katedrali u zajedništvu s biskupom bili su kanonici Stolnog kaptola, preč. Josip Koprek i preč. Damir Bobovec, preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije i vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.
Na samom početku misnog slavlja biskup je podsjetio kako svetkovinom Rođenja Gospodnjega slavimo događaj kada Bog postaje čovjekom. Bog dolazi k nama, ali i mi dolazimo k njemu. On je prvi i poziva nas, a mi se odazivamo, poručio je varaždinski biskup u uvodu euharistije.
U svojoj homiliji na svetkovinu Božića u ispunjenoj varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, biskup Josip Mrzljak je, osvrćući se na ulomak svetog Evanđelja, govorio o tome na koji način Bog nama ljudima govori. Kakve riječi on nama upućuje, a kojim riječima mi njemu odgovaramo? Kako komuniciramo s Bogom?, upitao je biskup.
- Često znamo kazati kako je molitva razgovor s Bogom. Tada razmišljamo o sebi i svojem ljudskom životu, te se povezujemo s Bogom u molitvi. To su ljudske riječi koje mi upućujemo Bogu. Ali Bog i nama ljudima upućuje Riječ. Upravo to utjelovljenje Božje riječi danas slavimo kao veliku svetkovinu. U Starome zavjetu Bog je komunicirao s ljudima preko određenih događaja i proroka, posebice preko Izaije koji je Isusov dolazak navijestio nekoliko stoljeća ranije. Dolaskom Isusa, Božja riječ se utjelovljuje, a Bog postaje čovjeku tako blizu da ne može bliže. Što je ta Božja riječ, o kojoj evanđelist Ivan govori da je bila na početku? Božja riječ je stvaralačka i svemoguća. Riječ po kojoj je sve postalo. Po njoj smo i mi i sav naš ljudski svijet u planu. Ta Božja riječ se utjelovljuje i postaje blizu nama. Ali kakva je sudbina te Božje riječi? Kao što je zapisao sveti Ivan - neki je primiše, a neki ne. To je sudbina Božje riječi kroz cijelu povijest. Neki je razumiju, a neki ne. Ima i onih koji je niti ne žele razumjeti, ne žele je čuti. Čovjek često odmahuje rukom na Božju riječ jer ga ne zanima ili je smatra starom. Dakako da jest stara, starija da ne može biti. Ona je od početka. Teško nam je uopće to zamisliti. Ali, Božja riječ je istovremeno i stara i nova. Bog se rađa u osobi Isusa Krista, ali nije to samo neko sjećanje ili događaj iz prošlosti, ono se događa i sada. Hoćemo li čuti Božju riječ, ne samo ušima, nego i razumom, ovisi o nama. Kao što piše sveti Ivan, Božja riječ je svjetlo. Svjetlo koje nam pokazuje put u život u godinama koje nam je Božja providnost odredila na zemlji. Božja riječ je uvijek nova i suvremena, a može biti prihvaćena ili odbačena. No, uvijek je tu i ima svoju neprolaznu vrijednost. Crkva čuva Božju riječ i nema je ovlasti mijenjati ili prilagođavati, kao što bi neki u današnjem svijetu željeli. Božja riječ je ponuđena, daje se čovjeku, a mi smo slobodna bića. Možemo prihvatiti, ali i odbaciti to što nam Bog danas govori. Često Božje riječi ostanu negdje pored nas, zaobiđu nas i ne čujemo ih. Božić je blagdan kada želimo prepoznati tu Riječ kao nešto vrijedno i neprolazno. To je onda radost i sigurnost Božića. Bez obzira na to kroz kakve teške trenutke prolazili u životu, znamo da smo na sigurnom putu. Znamo da ne lutamo ako prihvatimo svjetlo koje je došlo na svijet. Ne želimo da nam se dogodi, kao što izvještava sveti Ivan, da su ljudi voljeli tamu više nego svjetlo. U tami čovjek luta, može pasti i otići krivim putem. Božje svjetlo, koje smo primili na krštenju, prosvjetljuje svakoga čovjeka i kao kršćani ga želimo prihvatiti. To je Božićno svjetlo koje želi rasvijetliti naše obitelji, ulice i trgove. Ne bismo željeli da izvanjsko svjetlo potamni ono unutarnje svjetlo u našim dušama. Neka bude obratno! Božić je blagdan nade, Božje ljubavi i svjetla za koje želim neka svijetli svima nama u ovom zemaljskom, ali i vječnom životu - poručio je u svojoj propovijedi na svetkovinu Božića varaždinski biskup.
Na kraju svete mise biskup je prije svog blagoslova svima okupljenima, kao njihovim i obiteljima i bližnjima, zaželio da im ovaj Božić bude blagoslovljen i radostan, te da u svima nama učvrsti vjeru, nadu i ljubav.
Goran Damjanić